autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Jeftini tulum za narod

AUTOR: Sanja Modrić / 21.10.2014.

Vlada je odlučila ne svađati se s glasom javnosti i pristati na preferencijalno glasanje pa će na postojeće zakonodavstvo jednostavno prišarafiti i tu mogućnost.

Glasat će se, dakle, za jednu listu, a jednoj osobi s te liste moći će se dati posebna podrška. Kad stranka zaradi na izborima pet mandata, njihov najbolje plasirani političar, onaj s najviše preferencijalnih glasova, automatski upada na peto mjesto i ulazi u predstavničko tijelo s kolegama pod brojevima 1, 2, 3 i 4.

Vladine motive za ovaj padobranski upad na teren izbornih zakona stvarno nema smisla posebno preispitivati kad je jasno da se novotarija uvodi zbog dodvoravanja građanima i općoj opsjeni da će preferencijalno glasanje biti agens pravedne pobjede naroda nad samovoljom stranačkih gremija, te da će ono, istina na neki još neobjašnjeni način, spasiti Hrvatsku od cinizma politokracije, od praznog Sabora i bahate vlasti koja se od građana izolirala u svom paralelnom svemiru

Propagirajući taj objektivno dosta beznačajni izborni aneks, Željka Markić zauzela je poziciju prekaljenog borca za prava birača i maloga čovjeka, a spirala je usisala desnicu i ljevicu, crkvu i ulicu, predsjednika Josipovića, Glavaševe tamburaše, liberale, socijaliste i seljake.

Ovu našu malu i provincijalnu sredinu, međutim, lako je zabljesnuti lažnim čudesima za što je upravo divan primjer ovo naše reducirano i nedovršeno preferencijalno glasanje po modelu izbora za Europski parlament.

Ovdje je, recimo, stvoren dojam da birači imaju pravo intervenirati u stranačke liste preferencijalnim glasovima svuda gdje je ikad nogom kročila demokracija, a to nije istina. U nekome od puno različitih, a uglavnom i mnogo boljih modela – preferencijalno glasanje imaju Austrija, Irska, Malta, Češka, Slovenija, Estonija, Hong Kong, Zimbabve, Papua i Nova Gvineja i Novi Zeland, te neke federelne jedinice ili gradovi u Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji i SAD-u.

I to je sve, pa bi bilo umjesno promisliti zbog čega mnoge druge zemlje, a napose stare demokracije, ipak nisu prigrlile taj sustav koji se ovdje kuje u zvijezde, a za koji među stručnjacima nema konsenzusa da bi bio najbolji.

Vladine motive za ovaj padobranski upad na teren izbornih zakona stvarno nema smisla posebno preispitivati kad je jasno da se novotarija uvodi zbog dodvoravanja građanima i općoj opsjeni da će preferencijalno glasanje biti agens pravedne pobjede naroda nad samovoljom stranačkih gremija, te da će ono, istina na neki još neobjašnjeni način, spasiti Hrvatsku od cinizma politokracije, od praznog Sabora i bahate vlasti koja se od građana izolirala u svom paralelnom svemiru.

Slažemo li se i dalje da se za vlast nadmeću stranke u okviru predstavničkog, parlamentarnog, sustava? Ili bismo sad radije neku novu, neposrednu demokraciju u kojoj će se volja naroda izražavati skupljanjem potpisa na trgovima, uličnim plenumima i serijama ničim obuzdanih referenduma?

Ali naravno da su sve to obične gluposti jer to što će se svakome od nas dodijeliti preferencijalni glas neće promijeniti baš ništa od ovoga što nas žulja. Zašto, uostalom, samo jedan glas, a ne tri ili šest? Ili upravo onoliko koliko lista ima mjesta?

U drugim zemljama koje su uvele ovaj tip glasanja birači imaju u rukama mnogo više municije. A mi ćemo se samo igrati moći? Napravit ćemo svake četiri godine jedan jeftini tulum za narod?

I drugo i još puno važnije, možda nama iznova treba rasprava o tome kakav politički sustav želimo. To jest, slažemo li se i dalje da se za vlast nadmeću stranke u okviru predstavničkog, parlamentarnog, sustava? Ili bismo sad radije neku novu, neposrednu demokraciju u kojoj će se volja naroda izražavati skupljanjem potpisa na trgovima, uličnim plenumima i serijama ničim obuzdanih referenduma?

A ako se opet odlučimo za stranački sustav, ne bismo li onda strankama morali dopustiti da se, pod zakonom utvrđenim uvjetima, slobodno bore za svoju politiku, da među sobom biraju kadrove koji će tu politiku provoditi, te za sve to snositi posljedice na izborima?

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: