novinarstvo s potpisom
U utorak 24. rujna 2024. u 19 sati u gostionici Pod starim krovovima (Basaričekova 9, Zagreb) Teatar poezije u sklopu kultne manifestacije ”Zagrebačke posvete” organizira multimedijalni događaj pod naslovom ”Boris Maruna / Bilo je lakše voljeti te iz daljine”. U programu sudjeluju: Boris Svrtan, Monika Herceg, Antonija Stanišić Šperanda, Marko Pogačar, Nina Romić, Sara Renar […]
Drage moje i dragi moji, planirajte godišnje odmore i ne zaboravite Krležin Zagreb je najljepši ljeti… 13.festival Miroslav Krleža: 28. lipnja – 7. srpnja 2024. Dvorište bivše vojne bolnice, Vlaška 87, GDK Gavella, Kazališna kavana, Galerija Kranjčar, Krležine zagrebačke adrese. U 2024. ponovno festivalski gradimo Krležin živi spomenik u vremenu.
Živio je u ludom vremenu u kome je teško bilo biti normalan. Slavljen i hvaljen kao vjesnik nade, osporavan i protjerivan kao Drugi, ostao je kao ”glas koji je govorio istinu, ali ga nisu slušali” (Tin). Don Branko Sbutega, filozof i pisac, veličanstveni govornik, čovjek pobune, građanin koji nije ”upucao svoju savjest”. Nataša Marković, urednica […]
Krleža je prvi put posjetio Prag 1924. na proputovanju za Dresden, Berlin i Moskvu. Kad su novinari saznali da je u Pragu, okupirali su recepciju hotela u želji da mu postave neka važna pitanja. Krleža svjedoči da nije ni oprao ruke kad mu je stigao taj neočekivani poziv. Spustio se na recepciju, sjeo u fotelju […]
Dana 3. februara 1924., prije stotinu godina, rođen je u Podgorici genijalni umjetnik Vojo Stanić. Jednom mi je rekao, a tad je imao oko devedeset godina i bio je u punoj stvaralačkoj snazi: ”Ja sam se prošvercao u životu, ja ništa ne radim, samo slikam”. Otac mu se zvao Tomo, a majka Danica (rođena Ivanović). […]
Sjećam se susreta s Miroslavom Krležom kao iz nekog bivšeg života. U mostarskom Narodnom pozorištu, a potom u Teatru ITD 1973. godine izvodio sam monološku fresku ”Pir iluzija”, građenu udjelom fragmenata Krležine poezije i proze. Imao sam samo 22 godine. Predstava je izazvala veliki odjek. Nekoliko dana nakon premijere gospođa Lidija Juzbašić, Krležina tajnica, javila […]
U srijedu 4. listopada 2023. u 18 sati “Teatar poezije”, prema mojoj zamisli, u gostionici “Pod starim krovovima”, Basaričekova 9, priređuje posvete Josipu Severu i V. V. Majakovskom pod naslovom “Šamar društvenom ukusu”. U programu sudjeluju Goran Matović, Ludwig Bauer, Lidija Dujić, Sanja Pilić i Nikša Marinović. U sklopu događanja prikazat ćemo film Adija Imamovića “Nema povratka” (o Josipu Severu).
Stalno se ponavlja kako nema nezamjenjivih. U slučaju Tonka Maroevića to nije istina. Nezamjenjiv je po pameti i dobroti. Silno mi nedostaje kao prijatelj i suradnik. Rekreirao je neprekidno duh vedrine i optimizma. Bio glas iskusniji i mudriji…
U davnim danima gledao sam zadivljeno kako moj stric na ognjištu u brdima Boke Kotorske konstruira i gradi drveni brod. Fascinirala me njegova vještina, odnos prema drvetu kojeg je dodirivao i oblikovao s poštovanjem i ljubavlju. Na kostur broda ugrađivao je letve, oplatu. Svaki dio broda izvlačio je iz prirodnih krivina drveta… osjetio sam to […]
Kako pokazuju snovi, kako pokazuju anđeli, let je jedna od prvotnih čovjekovih žudnji. Kad se čovjek osovio na stražnje noge i prohodao kao dvonožac, počeo je sanjati svoj let. ”Za let si, dušo stvorena” (Tin Ujević). Od Ikara (kome sunce topi krila) preko Leonarda (koji konstruira mehanička krila divlje ptice), pa sve do Tesle (i […]
Dragi Peđa, pišem ti iz našeg rodnog Mostara, dubokog grada što izjednačuje duše i što se otvara poput smrti i poput sna. Mostar je grad loših vijesti. Evo malo optimizma: upoznao sam u našem gradu neke divne mlade ljude koji vode kulturu i Mostaru vraćaju dah i ispisuju znakove NADE. Sklopili smo bratstvo po temama […]
Arsene moj, sjećam se živo našeg prvog susreta 12. studenoga 1975. u gostionici Blato. Sudjelovali smo u programu ”Sjećanje na Tina” u povodu Ujevićeve 20. godišnjice smrti. Odmah smo sklopili pobratimstvo po Tinu.
Dragi Tonko, bio si naša divna nestvarnost i čudesan prijatelj. Elitni duh, a boemska duša. Skroman, jednostavan, razigran kao dijete koje se čudi. Vazda s osmijehom koji osvaja. Tvoj veliki sugovornik Borges sa žudnjom piše: Želim da me više pamte kao prijatelja nego kao pjesnika. Znao si biti i prijatelj i pjesnik.