autograf.hr

Kako se zahuktava ova strašna pandemija, tako se i sve više raspravlja o tome kakav će biti svijet nakon nje. Ekonomisti, politolozi, znanstvenici raznih područja daju svoja predviđanja koliko će korona promijeniti gospodarstvo, sustav vladanja, EU i još brojne druge oblasti našeg života.

Da se ne zavaravamo – jedan od razloga tvrdoglavog opstajanja religije jest i taj što mnogima ona na neki način pruža utjehu. Kad stojite nad lijesom svog prijatelja ili roditelja ili, još gore, djeteta – ideja da je vama predraga osoba sada u Allahovom dženetu ili naručju Isusovom može djelovati kao ljekoviti melem za napaćenu […]

Jedna od meni najdražih fotografija iz obiteljskog albuma nastala je u ljeto 1966. u malom makedonskom selu – na njoj su moj djed po majci s mojom bakom i svom svojom (preživjelom) djecom, zetovima, snahom i svim unucima. Na slici su i moj otac i majka u visokoj trudnoći, ona nosi mene u svom velikom […]

Nedavno sam pogledao dokumentarac El Pepe – jedan uzvišeni život, koncentriran na posljednji dan u mandatu urugvajskog predsjednika Josea Pepea Mujice. Upravo zbog njegovog lika film preporučujem svima koji imaju dovoljno želuca da podnesu česta pojavljivanja autora Emira Kusturice.

Barem jednom mjesečno netko od mojih prijatelja – uglavnom onih ateističkih – pita me što mislim o Mauru Biglinu, talijanskom biblijskom učenjaku.

Praktički otkako su Watson i Crick shvatili strukturu DNA, započelo je i s pokušavanjem razumijevanja i iščitavanja svih njezinih informacija. Odavno je znanstvenicima palo na pamet da taj kompleksni sustav zasnovan na četiri nukleobaze – koje ste, nadam se, učili barem u srednjoj školi – shvate kao nekakav kompjutorski program.

Imam 89 godina i već sam šest godina u staračkom domu. Inače sam živio zdravo, nisam pušio, pazio sam što jedem, stalno nešto vježbao, dobro se držao i nakon sedamdesete.

Bilo je to 1987. na početku mog duhovnog putovanja, negdje netom nakon povratka iz vojske. Sjedio sam na predavanju u matičnoj župnoj crkvi Svetog Petra i Pavla u Beogradu i slušao predavanje svog profesora filozofije religije Esada Ćimića.

Jedan kviz, jedno pitanje i jedna anketa publike rekli su o vjeri u Hrvata možda i više nego brojna stručna istraživanja.

Na portalu koji sebe smatra predstavnikom naroda – a zapravo je samo glasnogovornik radikalne katoličke struje – kočoperi se, između ostalih bedastoća, i ovakva rečenica: ”Podsjetimo, prema hrvatskom Ustavu, Hrvatska nije sekularna država, a što se pokušava nametnuti u medijskom prostoru, ali i hajkom na katolike”.

Sigurno ste čuli taj prilično metaforičan argument o pronalasku sata na pustom otoku. Iznio ga je William Paley u knjizi ”Prirodna teologija” iz 1802. godine (shvatit ćete kasnije zašto spominjem godinu); u najkraćoj formi izložen on želi pokazati da se svaki kompleksni mehanizam, poput sata, mora objasniti nekim dizajnerom.

Ako bi se biralo koje su novozavjetne riječi najviše zloupotrijebljene, kladim se da bi među glavnim kandidatima bio tekst iz Ivana 8:7 ”Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen”.

Ovo je zapravo najkraća moguća verzija priče o tome kako je Sotona postao najpoznatiji lik unutar kršćanstva. Karijeru je započeo prilično skromno – u svetoj knjizi Židova, koju oni zovu Tora (Zakon, naputak), a kršćani Stari zavjet – Sotona kao lik spominje se tek 4 puta.

Da bi se objasnilo stanje kršćanstva u Njemačkoj, možete koristiti obilne statističke podatke – ali ću ja za ovu priliku iznijeti samo jednu znakovitu anegdotu o znamenitom samostanu Arnstein (o kojemu sam ne tako davno pisao).

Island je valjda jedinstven primjer tako malene države s toliko velikim odjekom i simpatijama u cijelom svijetu. Njihov svojedobni brutalni obračun s korupcijom u državnom vrhu postao je uzor za mnoge države – i, naravno, mnoge Hrvate – u borbi protiv nepoštenja vlasti.

Dolazak oca suvremene histerije protiv cjepiva Andrewa Wakefielda u Split već je izazvao prilične i opravdano negativne medijske reakcije. Diskreditirani britanski liječnik stiže u Split svega dva tjedna nakon što je za medije izjavio kako cjepivo protiv ospica samo pogoršava stvari i to upravo u vrijeme kad se bilježe novi slučajevi te bolesti.

Da Franjo nije baš dobro sjeo našim katolicima moglo se namirisati još na početku cijele priče. Meni to osobno nije bilo – niti je sada – od osobite važnosti, samo sam registrirao takvu pojavu.

Nagrada Templetonove zaklade valjda je financijski najprestižnija u svijetu, čak obilatija od Nobelove. Istina, uvijek je bilo pitanja po kojem kriteriju netko dobije gotovo milijun i pol dolara u džep – pa su moji ateistički sudrugovi znali reći da je to nagrada za one znanstvenike koji kažu nešto lijepo o religiji.

Sve što znamo o Isusovom životu – pa tako i o njegovoj smrti – znamo iz spisa koji su nastajali desetljećima nakon navedenih događaja. Ne moram ni objašnjavati koliko je to nepouzdano za bilo kakvu ozbiljnu povijesnu potvrđenost, tako da sasvim shvaćam one koji negiraju čak i samo Isusovo postojanje.

U ne tako davna vremena ljevica je sebe otvoreno izjednačavala s ateizmom, čak radeći sustavno i nasilno na njegovom prodoru u društvo.