autograf.hr

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). ”House of Government” (Državna kuća ili Vladina kuća, Princeton University Press 2017.) Yurija Slezkinea već je kao predmet nemoguća knjiga. Više od tisuću stranica u tvrdom uvezu izazov je i za ljubitelje papira tradicionalnoga kodeksa; gotovo se čini kao neki dekadentni izraz sutona ovakve vrste knjiga.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Vrlo je malo vjerojatno da itko od čitalaca ove kolumne ne zna tko je Terry Eagleton. Naravno da je tek dio od pedesetak knjiga što ih je napisao preveden kod nas, ali svakako dovoljno; od ”Književne teorije” koja se još uvijek, koliko znam, koristi kao udžbenik, pa […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). ”House of Government” (Državna kuća ili Vladina kuća, Princeton University Press 2017.) Yurija Slezkinea već je kao predmet nemoguća knjiga. Više od tisuću stranica u tvrdom uvezu izazov je i za ljubitelje papira tradicionalnoga kodeksa; gotovo se čini kao neki dekadentni izraz sutona ovakve vrste knjiga.

Vrlo je malo vjerojatno da itko od čitalaca ove kolumne ne zna tko je Terry Eagleton. Naravno da je tek dio od pedesetak knjiga što ih je napisao preveden kod nas, ali svakako dovoljno; od ”Književne teorije” koja se još uvijek, koliko znam, koristi kao udžbenik, pa ”Ideje kulture”, polemičkih knjiga ”Zašto je Marx bio […]

Ova kolumna odstupa ponešto od zadanih kriterija: jest popularna knjiga s opravdanim pretenzijama, ali nije posve nova (izvorno 2009.); postoji i njen prijevod na hrvatski jezik iz 2017. godine (preveo Dalibor Joler), što znači da je donekle prepoznata i predstavljena i u našim okvirima. Objavila ju je izdavačka kuća VBZ i dodala svoju varijantu podnaslova […]

Pankaj Mishra indijski je esejist i romanopisac rođen 1969. Piše na engleskom i prisutan je komentarima u mnogim svjetskim novinama i časopisima, ali kod nas, čini se, nema prepoznatljivo ime.

Ovaj put riječ je o romanu, što na prvi pogled ne odgovara zadanim okvirima kolumne o knjigama koje se laćaju ozbiljnih suvremenih tema na način koji je popularan ali (barem donekle) teorijski relevantan.

Moj je prvi motiv ovaj puta pisanje o autorici, iako je knjiga iz naslova svakako bestseler one ”bolje” vrste koji povezuje ovaj niz prikaza (izvorno: SPQR, A History of Ancient Rome). Nije najnoviji u nizu njezinih knjiga; njezin manifest o ”Ženama i moći” obavljen je nakon povijesti Rima i naravno izravno izražava Mary Beard kao […]

Michel Serres (rođen 1930.) kod nas je premalo čitan, nije zapravo čak ni poznat: a ovaj član Francuske akademije i dugogodišnji profesor na Stanfordu i na Sorbonni, sjajni student Ecole normale superieure ali i pomorski časnik, iz onoga što se nekada zvala ”malim prilikama”, to jest rođen bez ikakvih privilegija, svakako je jedan od najzanimljivijih […]

Ne mogu se sasvim osloboditi predrasuda u vezi s bestselerom o kojemu pišem u ovoj kolumni, a zbog kojih sam razmjerno dugo odgađala čitanje te knjige, knjige Petera Frankopana ”Silk Roads”.

Najavila sam da ću se baviti čitanim knjigama, knjigama za koje možemo pretpostaviti da imaju neki odjek. Predmet ove kolumne također je takva knjiga, iako je odjek za sada ograničen na njemačko govorno područje.

”House of Government” (Državna kuća ili Vladina kuća, Princeton University Press 2017.) Yurija Slezkinea već je kao predmet nemoguća knjiga. Više od tisuću stranica u tvrdom uvezu izazov je i za ljubitelje papira tradicionalnoga kodeksa; gotovo se čini kao neki dekadentni izraz sutona ovakve vrste knjiga.

Mnogim će se ljudima naslov ove (nove) kolumne, shvate li ga ozbiljno, činiti opisom promašenoga života, neljudskoga odmaka od njegove punine. Nešto će manji broj takav naslov smatrati oznakom specijalizirane djelatnosti praćenja književne produkcije, što ih možda ne zanima, ali je posve uobičajeno i prihvaćeno.