novinarstvo s potpisom
Evanđelje nas izvješćuje kako je Herodijadina kćer Saloma u znakovitom trenutku kao nagradu na pladnju zatražila glavu Ivana Krstitelja (Mk 6, 17-29). Što je zatražila, to je i dobila. Krvnik je odradio svoje. Nagradu je zaslužila plesom pred kraljem Herodom i okupljenim uzvanicima. Ples je bio dostatna zasluga za oduzeti ljudski život. Tuđi život. Ironija […]
Crkva nije klub društvene elite, nego zajednica grešnika koji vjeruju evanđelju, Radosnoj vijesti o Bogu čovjekoljupcu, koji izlazi ususret čovjeku. Oni dijele isto iskustvo susreta s Bogom koji je milosrdan i koji se takav (milosrdni) objavio u Isusu Kristu. Riječ je o Bogu koji prihvaća i ljubi čovjeka u njegovoj stvarnosti, takvog kakav je. Kršćanskom […]
Usvajanjem nacrta rezolucije o Srebrenici 23. svibnja 2024. godine, Generalna skupština Ujedinjenih naroda nedvosmisleno je zbivanja u Srebrenici iz ljeta 1995. okarakterizirala kao genocid i 11. srpnja označila kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Time je na međunarodnom planu istaknuta ideološka osnova rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.), koji je, planski, […]
Hrvatski politički djelatnik i jedan od najdugovječnijih građana s domaće javne scene završio je svoj zemaljski hod. Preminuo je Josip Manolić (22. ožujka 1920. – 15. travnja 2024.), i to u zavidnim životnim godinama. Mediji su prije nekog vremena izvijestili kako je Manolić zatražio svećenika, koji mu je podijelio sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. […]
Bog je postao čovjek. Učovječio se. Toliko je ljubio i cijenio čovještvo da je sam u jednom trenutku htio postati čovjek. Time je nepomiješano sjedinio vječnost i vremenitost, božanstvo i čovještvo, nebo i zemlju, onostranost i ovostranost. O Božjoj ljubavi prema čovjeku dovoljno govori ta činjenica. On je ”oplijenio” samog sebe, kako kaže sveti Pavao, […]
Rat je kao društveno i zlo u svakom smislu, na žalost, svevremen i suvremen. Dio je našeg vremena i svakog vremena. Svjedoci smo da se nade o trećem mileniju kao mileniju mira nisu ostvarile. Valja nam priznati da je XXI. stoljeće, u svojoj prvoj četvrtini, uvelike nalik krvavom stoljeću koje mu je prethodilo. Sukobi i […]
Vječna kušnja velikih vjerskih zajednica (i ne samo njih) je misliti da je Bog u svakoj situaciji bezrezervno na njihovoj strani. Jer su velike i samim time u pravu. Jer je njihova povijest duga i seže do vremena utemeljitelja/objavitelja. Uronjenost u zaljubljenost u vlastitu prošlost i brojnost upravo su kategorije koje su Bogu omiljene kao […]
Bog se utjelovio u Isusu Kristu, postao je čovjek. Učovječio se. Time je pokazao koliko vrednuje čovještvo. Sam je poželio biti čovjek. To je i postao. To je i ostao. Pokazao je da je čovještvo i Njegova norma.
Advent ili došašće vrijeme je priprave za svetkovinu Božića. Gradovi i sela u novije su vrijeme već krajem studenog zaodjenuti blagdanskim ruhom. Adventski sajmovi i popratni programi postali su nezaobilazan sadržaj ovog vremena godine. Štandovi, kuhano vino i kobasice, ukrasi, darovi, popusti i akcije, svjetla i borovi. Sve je to postalo dio suvremene kulture vezane […]
Crkva koja bi (su)kreirala građanske zakone preobrazila bi se u tutora društva, a Radosna vijest (evanđelje) bi, snagom zakona, od ponude spasenja (p)ostalo teret koji treba nositi i okov koji zarobljava. Evanđelje upakirano u građanske zakone postalo bi karikatura. Sve vrednote, pa tako i vrednote evanđelja, prestaju to biti kada su upakirane u slovo koje […]
Mnogi su u vrijeme izbora pape Franje objavljivali različite prognoze tog pontifikata, njegovih motiva, planova za ostvarenje i predviđanja. Još ih je veći broj analizirao pontifikat nakon što je okončana njegova prva godina. Bilo je tu objektivnih analiza, onih sa sociološkog, politološkog, religioznog, psihološkog i različitih drugih stajališta. Tu se moglo pročitati toliko toga da bi […]
Crkva nije klub društvene elite, nego zajednica grešnika koja vjeruje evanđelju. Tutnjava koja se čuje rušenje je kula koje Crkvu predstavljaju kao utvrdu, kako bi se ponovno očitovala njezina narav kao Božjeg šatora među ljudima, pod čijim krovom ima mjesta za svakog čovjeka ranjenog grijehom.
Susret s Kristom iz temelja je promijenio život Marije Magdalene. Naime, kako znamo, Krist je bio jedini u događaju na jeruzalemskim ulicama koji je nije bio spreman kamenovati, jer je uhvaćena u preljubu (sada nije važno je li zaista riječ o ovoj Mariji Magdaleni, jer se u opisu događaja ne spominje ime žene).
Radikalne ideologije duhovna su ”Meka” za sve one koji nisu bili kadri ostvariti se u bilo čemu u životu, što bi njihovom postojanju dalo smisao. Ideologije su, stoga, opijum za promašene. One su dobrodošlo pokriće za sadiste i ništarije koji se ne mogu vidjeti ni u čemu drugom osim u radikalizmu nasilja koje im ideologija […]
Bog je u Kristu sišao do dna ljudske uništenosti. Iskusio je izdaju, napuštenost, razočaranje, osudu, izrugivanje, bolnu muku i smrt. U svom poniženju predao se i samoj smrti da ga zahvati. Ta smrt nije trebala biti samo kraj njegove biološke egzistencije. Ona je trebala biti i smrt njegove poruke.
Bog je došao u svoj hram. Onaj u Jeruzalemu. Svi su vjerovali da je u Kovčegu saveza, koji se čuvao u Svetištu, iza zastora. Pomno zaklonjen od pogleda. Bog zatvoren u kovčeg, iza zavjese, u četiri zida. Mogao ga je vidjeti (kovčeg) samo Veliki svećenik, jednom godišnje, o blagdanu Pomirenja, kad bi ušao u Svetište […]
U evanđeoskom ulomku nadolazeće Pepelnice ili Čiste srijede čitamo o Kristovom pozivu da naša molitva bude skrovita, u osami svoje sobe, iza zatvorenih vrata. Isto vrijedi za post i milostinju.
Bog je u Isusu Kristu postao čovjek, čime je ljudskom rodu vidljivo, opisivo i konačno objavio samog sebe kao izvor i cilj čovjekovog postojanja. Sveti Pavao bi rekao da je Bog ”oplijenio” samog sebe, kako bi postao čovjekom. U svemu se podložio zakonitostima ljudskog života, osim grijehu. Barem kršćani tako vjeruju.
Bog se objavio u Isusu Kristu. On – Nedokučivi i Neopisivi, postao je čovjeku dostupan, vidljiv i opisiv na najizvrsniji mogući način. Postao je čovjek. To je otajstvo koje nadilazi mogućnosti našeg razumijevanja, ali je vjera ta koja omogućuje prihvatiti tu stvarnost i dopustiti da ona postane dio naše stvarnosti, koja nas oblikuje.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice i aktualnosti teme). Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije […]