autograf.hr

V. Drugi o odnosu Katoličke crkve u Hrvatskoj prema nastradalima zbog Hrvatskoga proljeća O odnosu vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj prema disidentima, a time i prema ”proljećarima”,govorio je i Zlatko Tomičić u intervjuu pod naslovom ”Zlatko Tomičić: ne znam zašto sam i opet u nemilosti!” objavljen na blogu novinara Tomislava Jonjića.

Također, ni u broju 9 od 2. svibnja 1971. Glas Koncila ne govori ništa o Hrvatskome proljeću, kao ni u broju 10 od 16. svibnja. Na naslovnici ovoga broja nalazi se tekst ”U slavu hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana” te govor nadbiskupa Kuharića u povodu 300. obljetnice njihove pogibije, 30. travnja 1671. […]

U broju 7 od 4. travnja 1971. godine Glas Koncila izvješćuje o posjetu Josipa Broza Tita Papi Pavlu VI. od 29. ožujka 1971. godine (str. 3.) navodeći da je Tito, obraćajući se Papi, govorio hrvatski, da je Papi njegov govor prevođen na francuski, da je Papa govorio talijanski i da je taj govor prevođen Titu […]

Hrvatsko proljeće u Glasu Koncila – nacionalni ili usputni događaj? Iako bismo očekivali da ćemo u Glasu Koncila iz 1971. godine naći mnoštvo različitih analiza stanja u ondašnjemu jugoslavenskome društvu, posebice analiza o položaju Hrvata u jugoslavenskoj federaciji te samim tim i analiza zbivanja na hrvatskim sveučilištima i u svakodnevnoj politici, uočit ćemo međutim da […]

1.O Hrvatskome proljeću iz ”pera” nadbiskupa Frane Franića Mons. Frane Franić (Kaštel Kambelovac, 29.12.1912.  – Split, 17.III.2007.), nadbiskup metropolit splitsko-makarski, iznosi odmah na početku svojih ”Uspomena na neka crkvena događanja za vrijeme Hrvatskog proljeća i nakon njega” da ih on piše na zamolbu ondašnjega župnika župe Gospe od Otoka u Solinu, don Vinka Sanadera, koji […]

Kao što ni mnoge druge događaje na našim geografskim prostorima ne možemo promatrati kao izdvojene posebnosti, tako ni početak, tijek i prisilni završetak Hrvatskoga proljeća – svejedno sporili se mi oko datuma njegova početka i njegovih glavnih protagonista– nije moguće promatrati izvan konteksta ondašnjih svjetskih, europskih i općejugoslavenskih političkih zbivanja,tako ne možemo izdvojeno, kao zasebnost, […]

Dakle, ”nacionalna lojalnost” je u Stepinca bila jača od nacionalne dužnosti i dužnosti prema istini. I kada je oduševljenje novom državom i poglavnikom splasnulo, Stepinac i kler nisu okrenuli leđa režimu, već su samo blago upozoravali na prekomjernost žestokih postupaka i deportacija u Jasenovac.

Što možemo očekivati od drugih članova episkopata koji nisu napravili nikakav znak otklona od sprege Stepinca i Pavelića, jednog nadbiskupa koji je podržao uvođenje rasnih zakona i jednog ratnog zločinca koji ih je temeljito provodio na divljenje nacista? Osim toga, ni 78 godina od završetka Drugog svjetskog rata hrvatski episkopat, kao ni onaj u BiH, […]

Papa Franjo nije mogao, jednostavno nije mogao prijeći preko toga. Zaključno, u drugom pismo patrijarh Irinej pozdravlja prijedlog osnivanja komisije, moli da njen rad bude obogaćen i objektiviziran doprinosom i trećih, međunarodnih stručnjaka, obavještava papu Franju da je o cijeloj stvari Sveti sinod pisao drugim autokefalnim crkvama moleći da duhovni doprinos cijelom procesu, jer kao […]

Pisma patrijarha Irineja papi Franji Kardinal Koch je, piše kardinal Parolin nadbiskupu Puljiću, ostavio dokument Questione della canonizzazione del Beato Card. Alojzije Stepinac nel contesto dei raporti reciproci fra la Chiesa cattolica e la Chiesa serbo ortodossa (Pitanja u vezi kanonizacije blaženog kardinala Alojzija Stepinca u kontekstu međusobnih odnosa Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve), […]

Čišćenje pamćenja Kao teolog podsjećam i na ono što svaka moralno zdrava osoba zna: pravo na život i dostojanstvo svake osobe nedodirljivo je, i osobito za vjernike abrahamskih religija na Balkanu, pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne, ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. […]

Bez svih relevantnih historijskih izvora, prije svega službenih izvora Rimokatoličke Crkve (RKC), ne može se u potpunosti znanstveno osvijetliti pitanje povijesne uloge hrvatskog metropolita nadbiskupa (i kardinala) Alojzija Stepinca (blaženika Katoličke Crkve od 3. listopada 1998.) i klera ni njegovog odnosa prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Pri tome se djelovanje nadbiskupa Stepinca ne može […]

A kakva se to epifanija mogla, dapače morala dogoditi u susretu sultana Malika al-Kamila i svetog Franje nakon što se sultan Malik al-Kamil bezuvjetno otvorio i pružio gostoprimstvo svetom Franji koji je u svom vjerničkom hodu prekoračio i granice posljednjeg geta, posljednjeg aparthejda – onog svjetonazorskog, kulturološkog i povrh svega duhovnog?

Sve tri abrahamsko/ibrahimovske tradicije Abrahamu/Ibrahimu dodjeljuju naslov ”Božjeg prijatelja”, i to izričito zbog njegove radikalne otvorenosti i gostoprimstva prema strancima, bezuvjetnog gostoprimstva, koje nije poništavalo stranost stranca, čak ni onda kad je ta stranost bila religijske prirode:

Abrahamova/Ibrahimova duhovna avantura počinje bezuvjetnim Božjim nalogom da iza sebe ostavi sve poznato i zaputi se u nepoznato. Taj radikalni nalog uključuje i prekid najtješnjih prirodnih veza, spona koje nas vežu s domovinom, srodnicima i naposljetku očinskom kućom.

Zarana se, već u dobi mog djetinjstva, sveti Franjo nepovratno smjestio u orbitu mojih junaka. Stajao je ravnopravno uz bok junaka koji su me osvojili sa stranica avanturističkih romana Julesa Vernea ili Karla Maya. Nimalo nije zaostajao za junacima koje sam otkrio i zavolio na stranicama stripova koji su opisivali avanture Zagora, Marti Misterije ili […]

U eseju ”Pozdrav fanaticima” Oz propituje ”prirodu fanatizma i načine njegovog iskorjenjivanja”, i to ne samo zato što se židovstvo, uključujući i samu državu Izrael, po svoj prilici nikad nije nalazilo u tolikoj kušnji da kapitulira pred fanatizmom, nego i zato što je fanatizam iznova postao najveća prijetnja ljudskoj civilizaciji općenito.

Nekako baš u vrijeme kad je svijetom odjeknula vijest o njegovoj smrti, u moje je ruke dospjela knjiga eseja Amosa Oza (1939-2018) “Pozdrav fanaticima” s podnaslovom “Tri misli”, koju je koncem 2018. godine objavila zagrebačka Fraktura, kojoj dugujemo hrvatske prijevode kapitalnih književnih ostvarenja tog iznimnog pisca.

Pohvala nepristojnosti Važan pokazatelj trijumfa palanačkog duha u nekom društvu je – ne propušta nas na to podsjetiti Konstantinović – izjednačavanje pristojnosti i kulture, štoviše redukcija kulture na službu pristojnosti.

Pohvala smrtnosti Nazvavši je ”smislom za konačnost”, Marquardovo promišljanje o skepsi upućuje nas i na dublje propitivanje neprijateljskog stava palanke prema smrti, čemu se i sam Konstantinović uvijek iznova vraćao, raskrivajući upravo u palanačkom poricanju ”istinske” i ”potpune” smrti fundamentalni korijen njezine totalne izručenosti nasilju.