autograf.hr

Sinan Gudžević, ”Penelopin razboj”, Most Art Jugoslavija, Zemun, 2024. Suvremena književna produkcija pisaca koji žive na teritoriji negdanje Jugoslavije i stvaraju na jezicima na kojima se svi manje-više dobro razumijemo i komuniciramo ima svoje, logične visove, ali i snizilice. Jer trend objavljivanja kojekakvih jeftinoća, nedostatak kvalitetne čitateljske populacije možda je najtačnije definirao u sarkastičnom tonu […]

Svetlana Broz, ”Moji”, Gariwo, Sarajevo, 2024 Uistinu teško je opisati sve profesionalne i druge angažmane dr. Svetlane Broz. Četvrt stoljeća Brozova je provela kao liječnica na Kardiološkoj klinici Vojno-medicinske akademije, da bi bijeli mantil definitivno “okačila o klin“, nakon što se Jugoslovenska narodna armija pretvorila u agresorsku četniziranu soldatesku koja je grubo fašistički nasrnula na […]

U svojoj mostarskoj eri dječaštva i rane mladosti na središnjem mostarskom gradskom trgu Musali upoznao sam, u sasvim slučajnom susretu, pjesnika Peru Zupca. Tada već poznati pjesnik, autor glasovitih ”Mostarskih kiša” prihvatio me je u društvo kao svoju ”malu mostarsku raju”. A bio je Zubac tada okružen Skenderom Kulenovićem, Miroslavom Antićem, Stevanom Raičkovićem, Dragomirom Brajkovićem […]

Najveći dio svoje ovozemaljske odiseje proveo sam u Mostaru i Sarajevu. Poznost me, ljubavlju određena, dovela u Beograd. U svim tim urbanitetima vrijeme sam provodio uglavnom ”vezan” za nekoliko ulica. Nakon rođenja u Bolničkoj ulici u Mostaru, djetinjstvo i rana mladost proticali su u Ulici narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace, u dijelu koji se nazivao […]

Dugo se odlučujem napisati tekst o ljudima koji su ostavili golemi trag u povijesti moga rodnoga Mostara. Izravan poticaj došao je u jednom prijateljskom druženju kada mi je gospodarstvenik iznimne uspješnosti u Beogradu, inače podrijetlom Mostarac, Risto Čalija darovao knjigu ”Odrazi vremena” Sergeja Lukača, žurnalista koji je sa Franom Barbierijem pokrenuo nekada premoćni tjednik NIN […]

Prošlo je četrdeset godina od održavanja Četrnaestih zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Kao neposredni sudionik ZOI s ove distance mogu odmah ustvrditi: bio je to događaj za nezaborav, događaj stoljeća za Sarajevo, u svakom pogledu. Sarajlije i dan danas žive u neobičnom olimpijskom transu, jer olimpijska bajka u venama je njihovim.

Nedavno sam u tuzlanskom Narodnom pozorištu iz ruku aktualnog direktora, Mirze Ćatibušića, primio najviše priznanje strukovnog, teatarskog karaktera, nagradu ”Radoslav Zoranović” za ”doprinos umjetnosti teatra”.

Nakon duge pauze koja se javlja u mostarskom nakladništvu i tiskarstvu, poslije slavne Male biblioteke Pahera i Kisića i iznimno poletne tiskare don Ante Miličevića nastupio je stoljetni muk.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Monsinjor prof. dr. Franjo Topić osobena je pojava u vjerskom, kulturnom, ali i političkom životu Bosne i Hercegovine. U doba kada je sadašnji počasni predsjednik HKD Napredak rukovodio djelatnostima HKD-a Napredak osobno sam se kao suvremenik svih tih brojnih događanja uvjerio da je rad ovoga nacionalnog kulturnog […]

Enes Sivac jedan je od najboljih produkata umjetničko-pedagoške radionice velikog sarajevskog skulptora Alije Kučukalića. Skulptor čiji radovi nisu ostavili ravnodušnim ni likovnu kritiku, još manje najšire slojeve publike…

Nedavno je u Klagenfurtu okončana životna odiseja bosanskohercegovačkog likovnog umjetnika, podrijetlom iz Varaždina, Franje Likara. Nažalost to je bila treća po redu smrt velikih slikara i grafičara koji su Bosnu i Hercegovinu pozicionirali u sami vrh svjetske likovne umjetnosti.

Uistinu velikoj umjetnici Jagodi Buić i njenom djelu vraćam se, sve češće, osobito nakon njenog odlaska sa životne pozornice. U ovom vremenu kada je naša umjetnička scena sve deficitarnija ozbiljnim stvaralačkim ostvarenjima iz oblasti slikarstva i skulpture, prizivam u osobni svakodnevni meditativ slike, instalacije, sva druga ostvarenja u likovnoj umjetnosti i teatru kojima nas je […]

Monsinjor prof. dr. Franjo Topić osobena je pojava u vjerskom, kulturnom, ali i političkom životu Bosne i Hercegovine. U doba kada je sadašnji počasni predsjednik HKD Napredak rukovodio djelatnostima HKD-a Napredak osobno sam se kao suvremenik svih tih brojnih događanja uvjerio da je rad ovoga nacionalnog kulturnog subjekta poprimala gabaritnost giganta u kulturi i umjetnosti […]

Grad Sarajevo ne bi bio ono što jeste danas na zemljopisnoj i mapi duhovnosti da pod kapom nebeskom nisu egzistirala dva dobra i plemenita zadužbinara, odnosno ktitora. Gazi Husrev beg u šesnaestom, Adil beg Zulfikarpašić u dvadesetom stoljeću svojim su ktitorstvom i donacijama učinili grad podno Trebevića mjestom ugodnog življenja i za Sarajlije i za […]

Nevjerojatno me fasciniraju i vežu uz svoju atraktivnost stari bosanski i hercegovački gradovi poput Počitelja, Tešnja, Cazina, Gradačca… Svaki je od njih u mom emotivnom struništu ostavio dubokoga traga.

Oni koji se ne bave i ne zanimaju kazališnom umjetnošću teško da mogu i pretpostaviti o kako bogatoj teatarskoj povijesti se radi u slučaju svega onoga što se veže uz natuknicu ”kazalište u Makedoniji” (danas Sjeverna Makedonija). Nama koji smo profesijom i strašću vezani za teatar povijest teatrovanja u Makedoniji golema je i neiscrpna tema…

Povijest je tako ”htjela” ili tako se to namjestilo… Dva, ne samo za povijest bosanskohercegovačkog nogometa i sporta uopće, važna nogometna kolektiva osnovana su tačno prije stotinu godina. FK Velež i FK Željezničar izrasli su tokom stoljeća egzistiranja u nogometne kolose koji su i u negdanjoj Jugoslaviji i u današnjoj Bosni i Hercegovini postali nezaobilaznim […]

Gledao sam, gotovo ”bez daha”, predstavu ”Heloiza Abelardu” u maestralnoj adaptaciji i režiji Tomislava Žire Radića. Bio je to moj prvi susret sa glumačkom personalošću i ljudskom veličinom neslućenih gabarita Milke Podrug Kokotović.

Milovan Đilas: ”Raspad i rat, dnevnik 1989-1995”, Vukotić media, Beograd, 2022. Onaj tko se odluči pročitati obimni dnevnički spis Milovana Đilasa o povijesno iznimno intrigirajućem dobu postjugoslavenskih dešavanja ne može, odnosno ne bi trebao biti običnim čitateljem, ma koliko bio predestiniran za ovu vrstu literarne meštrije. Taj se čitatelj mora ”oboružati” znanjima iz povijesti, ponajprije, […]

Ušao sam u kuću. Mirisalo je na oradu. Lana je i večeras pripremila po mom ukusu. Raspremio sam današnje papire, na kojima su bile bilješke o tekstu koji moram pripremiti za narednu kolumnu, a potom sam namjeravao slasno objedovati.