autograf.hr

Kada je Lary Zappia u riječkom HKD Teatru, 2000. godine, režirao ”Pet vrsta tišine” britanske dramatičarke Shelagh Stephenson, prvi put se s hrvatske scene progovorilo o obiteljskom nasilju i incestu. Tema o kojoj se šuti – ostavila je dubok dojam na gledatelje, ali su umjetnički direktor HKD Teatra Nenad Šegvić i redatelj Lary Zappia – […]

Violončelistica Kajana Pačko, inicijatorica i umjetnička voditeljica koncerta Hommage à Cellomania, 9. travnja u crkvi svetog Nikole u Zadru Kad sam vidjela plakat za koncert Hommage à Cellomania, u povodu prve godišnjice smrti, a u čast osnivača ansambla i njihovog profesora Valtera Dešpalja, pomislila sam: On je i dalje s njima! Cellomania – u nas […]

Ništa nije čvršće povezalo, a istovremeno otuđilo ljude kao što su to učinile društvene mreže. Kreirane kao ”prozor u tuđe dvorište”, one su namijenjene svima, a to znači i onima koji od njih mogu imati višestruke štete. Ali i koristi, ako se njima služe na pametan način. Sad, što je to pametno i gdje podvući […]

Prateći rad Zagrebačke filharmonije godinama, u kojima je bilo solidnih profesionalnih nastupa i vanserijskih izazova i užitaka, ne mogu se sjetiti ni jednog razdoblja u kojem je direktor Filharmonije bio medijski eksponiraniji od orkestra. No otkako je Filip Fak – pijanist s (u hrvatskim okvirima) respektabilnom umjetničkom karijerom – stupio na mjesto čelnog čovjeka Filharmonije, […]

Na poziv Poslovnog kluba PartneRi, a uz pokroviteljstvo Veleučilišta PAR i suradnju s Generalnim konzulatom Republike Italije u Rijeci, predavanje je nedavno održao Riccardo Illy. Ljubiteljima kave ne treba posebno tumačiti tko je gospodin Illy – osim njegove visoke pozicije u obiteljskoj tvrtki jednog od najpoznatijih brandova kave na svijetu, Riccardo Illy je bio i […]

Često se pitam koji je vrag s ovim našim društvom, da ne kažem državom. Iako nas političari uvjeravaju da ”svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo”, meni se ta sintagma čini jednako neuvjerljivom kao i kad sam ju prvi put čula (dakle – u vrijeme Juge).

Posljednjih godina – pandemiji unatoč – riječki gradski oci ponosno ističu porast turističkih noćenja. Istina je, u gradu se ljeti viđa više turista nego ranije, pred restoranima koji su ušli u neke vodiče hrane – čeka se red na ulici do kasnih sati, u neposrednoj blizini autobusnog kolodvora otvorena je središnja recepcija za prihvat gostiju […]

Ako u užoj ili široj obitelji nemate srednjoškolca, ostat ćete vrlo vjerojatno zakinuti za informaciju da se 2021. godine u sklopu kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u srednjim školama, pojavio predmet Škola i zajednica (skraćeno ŠiZ).

Na Hrvatskoj televiziji, prije desetak godina, gledala sam dokumentarac o Britancima, pripadnicima udruženih savezničkih snaga koji su 1944. godine bili stacionirani na Visu. Sedamdeset i više godina kasnije, već malobrojni devedesetogodišnjaci, i dalje posjećuju svake godine ovaj otok odajući počast poginulim kolegama, ali i održavajući prijateljstva s Višanima, stečena u ratu.

Kada je prije točno dvadeset godina, na čelo riječke kazališne kuće došla Mani Gotovac, željela je – uz kazališnu sezonu u matičnoj zgradi – pokrenuti ljetni festival koji će oživjeti gradske prostore uspavane Rijeke.

Okosnica ovogodišnjeg Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci, dvadeset i osmog po redu, bila je pitanje ljudskih prava, a festival je održan u sjeni dvaju okrutnih masakra u Beogradu. Bez obzira na tematiku festivalskih predstava, nasilje se kao oblak nadvilo nad sve naše emocije i misli. Postali smo posebno ranjivi, osjetljivi na pritisak svake vrste, […]

Smirili su se medijski duhovi, utihnuli zli jezici, ali i dobre kritike i prvi utisci. Euforija oko praizvedbe opere ”Lennon” skladatelja Ive Josipovića i libretistice Marine Biti – za dva je tjedna zaboravljena. Pomama za kartom više postala je prošlost i kada djelo bude sljedeće sezone stavljeno na redovan repertoar HNK-a u Zagrebu – bit […]

Umjetničke knjige, kao rezultat vizualnog bavljenja nekom temom, kod nas su i dalje rijetkost. Možda im se zato i ne pridaje značaj koji bi trebale dobiti. Još uvijek, naime, živimo u vremenu kada se knjigom smatra samo nešto što ukoričuje riječi. A knjiga o kojoj pišem – knjiga je bez riječi. To je knjiga fotografija […]

U nedjelju 9. travnja je umro Valter Dešpalj (Zadar, 1947. – Zagreb, 2023.). Violončelist blistave tehnike, dubokog razumijevanja glazbe i nezaboravnih interpretacija… To je sukus njegovog umjetničkog života iz vremena kada je kao solist koncertirao na Dubrovačkim ljetnim igrama, na najvećim jugoslavenskim koncertnim pozornicama, ali i diljem svijeta – na tri kontinenta.

Televiziju gledam, bolje rečeno slušam, samo kad me obori kakva viroza. Ležim zatvorenih očiju i odmaram se od kompjutera i ostalih ekrana u koje satima, po prirodi posla, inače buljim, a onda neminovno i čujem neke od vijesti koje se vrte na HRT-u. Kakva katastrofa! Ne zna čovjek jesu li gore vijesti iz zemlje ili […]

Let 3 pobijedio je na Dori s pjesmom ”Mama ŠČ” – vijest se munjevito proširila medijskim i društvenim mrežama u Hrvatskoj te ponukala i one koji ne prate ovakva događanja – da ih potraže na internetu. Nije prošlo ni sat vremena, a nacija se podijelila u one koji podržavaju i one koji su protiv Leta […]

U Zagrebu je, u 78. godini, umrla Bosiljka Perić Kempf (1945.-2022.) – muzikologinja, povjesničarka glazbe i publicistica, koja se svojim djelovanjem plasirala u sam vrh hrvatske muzičke kritike i glazbene publicistike.

Prije pedeset godina, u listopadu 1972. godine, na stubištu zadarske gimnazije dogodilo se okrutno ubojstvo. Hicima iz očevog pištolja, jedan je devetnaestogodišnjak ubio dvojicu profesora. Vicu Vlatkovića, profesora povijesti i Gojka Matulinu, profesora sociologije.

U Veneciji, jednom od njenih gradova, umrla je u ponedjeljak 17. listopada Jagoda Buić (Split, 1930.). Tapiseristica svjetskog glasa, vrhunska umjetnica u svakom mediju kojeg se dotakla, intelektualka kakvu se rijetko sreće, voljela je život do posljednjeg daha.

”Lako je u dobru dobar biti, na muci se poznaju junaci!” Tako nam je mama kazivala narodnu poslovicu, kad bismo se kao djeca žalili da nam je nešto teško ili da to ne možemo. I onda bismo posramljeni, prionuli i obavili što je trebalo, ne želeći se osjećati kao šmokljani koji odustaju na prvoj zapreci.