Uzinić brljao u Vukovaru

Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara pratili smo misu i propovijed dubrovačkoga biskupa Mate Uzinića na Memorijalnom groblju u Vukovaru, 18. studenoga 2014. Neki su čestitali biskupu, a neki su bili razočarani. Ja sam među njima.

 

Katolička podstranica ”Misija” portala Slobodne Dalmacije je prenijela cijelu propovijed biskupa Uzinića, ali je kao naslov, provokatorski ili lukavo, ne znamo, istaknula ove riječi našega, prema Davoru Butkoviću, najmodernijeg biskupa: ”Ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma”.

 

Ali to je nešto u potpunosti neprihvatljivo. Neprihvatljivo je na onoj osnovnoj evanđeoskoj i ekumenskoj razini koju Davor Butković, kao novinar koji ne poznaje teologiju, ne razumije (iako se poziva na utemeljitelja Kršćanske sadašnjosti, ekumenskog teologa Josipa Turčinovića).

”Ne može se poistovjećivati kršćanstvo i katolicizam s hrvatstvom, ne može se govoriti da je Katolička crkva isto s hrvatskim narodom, da ne može biti Hrvat tko nije član Katoličke crkve, ili pogotovo tko nije aktivan i praktičan katolik. To je tako očevidno da o tome ne bi trebalo ni govoriti (…) Crkva koja bi se poistovjećivala s jednim narodom i koja bi u to ime kušala izbaciti iz toga naroda sve koji nisu efektivni njezini članovi, izdala bi time samu svoju narav, ona bi time prestala biti Crkva na putu”

 

Kolegi Butkoviću i njegovom novom guruu Uziniću ćemo odgovoriti riječima jednoga čitatelja Slobodne Dalmacije koji je napisao: ”Ako je ćirilica simbol srpskih zločina u Vukovaru, onda mora da su po toj istoj logici latinica i hrvatski jezik simboli ustaških genocida i zločina u Jasenovcu i drugdje”.

 

Naime, Butković opet griješi kada govori o ”hrvatskoj Katoličkoj crkvi”, iako takvo nešto ne postoji. Butkovića upućujemo na djelo fra Tomislava Janka Šagi-Bunića ”Katolička crkva i hrvatski narod”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983. Olakšat ćemo mu:

 

”Ne može se poistovjećivati kršćanstvo i katolicizam s hrvatstvom, ne može se govoriti da je Katolička crkva isto s hrvatskim narodom, da ne može biti Hrvat tko nije član Katoličke crkve, ili pogotovo tko nije aktivan i praktičan katolik. To je tako očevidno da o tome ne bi trebalo ni govoriti (…) Crkva koja bi se poistovjećivala s jednim narodom i koja bi u to ime kušala izbaciti iz toga naroda sve koji nisu efektivni njezini članovi, izdala bi time samu svoju narav, ona bi time prestala biti Crkva na putu (…) Na taj način Crkva ne bi mogla a da ne bude također stalno prisutan razlog novih razdora i razlaza u jednom narodu, umjesto da bude vidljiv znak i sredstvo ujedinjavanja s Bogom i jedinstva svega ljudskog roda”. (Navedeno djelo, str. 8 i 9)

 

Šteta što je Butković, hvaleći biskupa Uzinića, njemu indirektno pripisao nacionalistički ton jer dubrovački biskup nije nacionalist. Ali nije ni barjaktar moderniteta ili Crkve koja se zna nositi sa sekularizmom ili koja bi trebala biti tako sekularizirana da se ponaša kao papa Franjo ili onako kako je don Anton Šuljić, urednik u Kršćanskoj sadašnjosti, poručio da se ima ponašati (baš na stranicama Jutarnjeg lista, što smo prenijeli na našem portalu).

 

Iako biskup Mate Uzinić nije nacionalist, učinio je nekoliko ustupaka nacionalistima i to opasnih ustupaka te je zbog toga njegova propovijed u Vukovaru bila loša bez obzira na jasan poziv na praštanje i suživot u Vukovaru i drugdje.

Biskup Uzinić se preselio u Savsku 66 i stao bodriti tamošnju ekipu za destabilizaciju Hrvatske: ”Zašto su nam mrtvi branitelji junaci, a živi branitelji teret? Molimo i za branitelje u Savskoj koji zbog spomenutog već mjesec dana prosvjeduju, molimo i za hrvatsku Vladu da se otvori dijalogu s njima, da se otvori dijalogu s ovim gradom. Molimo za dijalog, molimo za poniznost.” Poniznost? Što to znači? Da Vlada mora prihvatiti ucjene Josipa Klemma i njegovih pijuna? Onih koji nisu sposobni formulirati zahtjeve zbog kojih prosvjeduju, ali hoće podržati ideju da Klemm i njegovi ”umarširaju” u Vladu i Sabor, pa i s oružjem u rukama?

 

Nabrojat ću najočitije Uzinićeve pogreške:

 

Biskup je najprije rekao ovo: ”Molit ćemo i za žive branitelje, osobito invalide, i sve one koji se teško nose s činjenicom da ovaj grad i Domovina nisu postali onakvi o kakvima su sanjali dok su izlagali svoje živote za našu slobodu i još se teže nose s osjećajem da su oni ovom društvu na teret. Ovo ponekad ide tako daleko da se stvara dojam kao da bi bilo bolje da ni njih nema više među nama, da su i oni poginuli branitelji!” I to je apsolutno neprihvatljivo. Tim riječima biskup unosi razdor i teško kleveće hrvatsku Vladu.

 

Biskup se onda preselio u Savsku 66 i stao bodriti tamošnju ekipu za destabilizaciju Hrvatske: ”Zašto su nam mrtvi branitelji junaci, a živi branitelji teret? Molimo i za branitelje u Savskoj koji zbog spomenutog već mjesec dana prosvjeduju, molimo i za hrvatsku Vladu da se otvori dijalogu s njima, da se otvori dijalogu s ovim gradom. Molimo za dijalog, molimo za poniznost.” Poniznost? Što to znači? Da Vlada mora prihvatiti ucjene Josipa Klemma i njegovih pijuna? Onih koji nisu sposobni formulirati zahtjeve zbog kojih prosvjeduju, ali hoće podržati ideju da Klemm i njegovi ”umarširaju” u Vladu i Sabor, pa i s oružjem u rukama?

 

Iduća velika pogreška biskupa Uzinića se odnosi na ove riječi: ”Kad je riječ o našoj Domovini, onda se ova poruka odnosi prije svega na to da trebamo jasno ustrajavati na tome da se ne izjednačava žrtva i agresor, ali i da se osudi svaki zločin bez obzira tko ga je počinio i kazne oni koji su ga počinili, a ne etiketiraju branitelji koji su časno i pošteno svoj život stavili na branik domovine. Ima u našem pristupu našoj nacionalnoj prošlosti, uključujući i ono što se događalo ovdje u Vukovaru, previše mlakosti, neodlučnosti u onom reći istinu bez obzira na sve. Istina ne može i ne smije biti prešućena.”

 

Zašto je to pogrešno? Zato jer su to riječi stožeraša, riječi ekstremnih desničara, riječi Zdravka Tomca i Tihomira Dujmovića čije knjige nije dozvolio da se promoviraju u crkvenim prostorijama dubrovačke biskupije; bravo za tu odluku. Zašto onda puše u rog stožeraša? Zašto lažno optužuje aktiviste za ljudska prava kojima se imputira da izjednačavaju žrtvu i agresora kada oni to nikada ne čini niti su to činili?

Najstrašnija pogreška biskupa Uzinića: ne smije se teretiti jedno pismo koje je kulturno blago jednog naroda i jedne manjine u Hrvatskoj zato što se zločinci ne kaju. I to je razbijački diskurs stožeraša. To je diskurs koji nije ekumenski i koji grubo nasrće na braću biskupa Uzinića, na srpske episkope u Hrvatskoj, počevši od mitropolite Porfirija, čije smo riječi prenijeli i pozdravili. Ćirilica nije kriva za agresiju, gospodine Uziniću. I još jednom: je li onda ta vaša hrvatska latinica kriva za Jasenovac?!

 

Prethodnoj pogrešci biskupa Uzinića treba dodati i još ovu: ”Istina ozdravlja! Zato su u krivu oni koji misle da će istina povećavati i obnoviti mržnju. Dapače, prešuti li se istina u ime lažnog mira i suživota, koji tad zapravo niti ne postoje nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti.” Hajde, biskupe, recite, tko to izbjegava istinu o onomu što se dogodilo u Vukovaru i svugdje gdje se dogodila agresija na Republiku Hrvatsku, a ja ću vam pak odmah iznijeti gdje se to krije istina o hrvatskim zločinima počinjenima nad hrvatskim Srbima! Jeste li spremni za tu istinu?

 

Nastavlja biskup s teškim povredama evanđelja: ”Želim prepoznati sve one koji su izazvali agresiju na ovaj grad, počinili genocid i zločine ili su u to uvučeni, ali i one koji su to nijekali i nastavljaju nijekati (..) Oni koji su izvršili agresiju i počinili genocid i zločine, nažalost još uvijek nisu spremni biti Zakej koji se obratio, nego ustrajavaju u onom biti Zakej prije obraćenja. Evo zašto ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma, nego i dalje nastavlja označavati agresore i zločince koji se ni dan danas nisu suočili s onim što su napravili ovom gradu i njegovim ljudima!”

 

To je bila njegova najstrašnija pogreška: ne smije se teretiti jedno pismo koji je kulturno blago jednog naroda i jedne manjine u Hrvatskoj zato što se zločinci ne kaju. I to je razbijački diskurs stožeraša. To je diskurs koji nije ekumenski i koji grubo nasrće na braću biskupa Uzinića, na srpske episkope u Hrvatskoj, počevši od mitropolite Porfirija, čije smo riječi prenijeli i pozdravili. Ćirilica nije kriva za agresiju, gospodine Uziniću. I još jednom: je li onda ta vaša hrvatska latinica kriva za Jasenovac?!

 

Iako biskup Uznić nije nacionalist, on je u Vukovaru ”hrvatovao” jer je rekao i ovo: ”Danas smo u vjeri okupljeni s ‘teškim križem cijele jedne nacije’ i sa svojim osobnim križevima i ranama, ali i s povjerenjem u Božju ljubav i njegovo beskrajno milosrđe. ‘Bog je liječnik i lijek’ koji pridiže naša klecava koljena i vida naše rane! Pristupimo njegovom euharistijskom stolu, nahranimo se na ovoj gozbi ljubavi i vratimo se svojim kućama ohrabreni i odlučniji u zauzimanju za dobrobit naše Domovine i našega naroda!” Opet taj problem da biskupi i svećenici mole samo za dobrobit ”hrvatskoga naroda” koji je ovdje istovjetan s Katoličkom crkvom, pa i biskupu Uzinići poručujem: čitajte fra Janka Šagi-Bunića jer nema mjesta ”poistovjećivanju kršćanstva i katolicizma s hrvatstvom”!

 

Je li biskup Uzinić uistinu novi glas u ”Crkvi u Hrvata?” pita se Butković rabeći još jednom tu antikoncilsku i antikršćansku sintagmu. Nadajmo se da nije! Ne, ovakvo lice biskupa Uzinića ne smije biti ”novo lice” Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj.

 

Ho gegrapha, gegrapha (što napisah, napisah).

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora