novinarstvo s potpisom
Medije i novinare u Hrvatskoj financijskim pritiscima kontroliraju nalogodavci poreznika Porezne uprave Ministarstva financija. Kao što se selektivno primjenjuju propisi na medije, jednima likvidacija, drugima ili predstečajna nagodba i reprogram poreznog duga, a trećima subvencija, tako se i kod oporezivanja novinara selektivno primjenjuju porezni propisi.
Jednim novinarima izdaju se rješenja o ovrhama zbog neplaćenih doprinosa ili tzv. predujma poreza na nepostojeći prihod, a poslušnim i ”kooperativnim novinarima” korumpirani poreznici odobravaju tzv. reprogram poreznog duga ili povlaštenu otplatu i otpis znatnog dijela dospjelog neplaćenog duga za doprinose i poreze.
Suprotno stavu Upravne inspekcije Ministarstva uprave da osobne podatke prekršitelja zakona iz Porezne uprave treba štititi (Agencija za zaštitu osobnih podataka) u ovom tekstu iznosim imena službenika Porezne uprave koji reketare novinare ne pristajući na zahtjev za ”štićenje” osobnih podataka kompromitiranih poreznika kao službenika javne uprave radi zataškavanja poreznog kriminala.
Premda je potpisani novinar u 2013. godini ostvarivao porezno zanemariv prihod, jer su isplatitelji (većina medija) bili blokirani zbog tzv. predstečajnih nagodbi, Ana Molnar i Gordana Linzenmajer iz Poreznog ureda Zagreb Centar donijele su 29. listopada 2013. rješenje o ovrsi 13.756,72 kune predujma poreza s novinarovog poslovnog računa (naglašavamo: ovrha zbog predujma, a ne neplaćenog dospjelog poreza i doprinosa).
No, kako potpisani novinar u to vrijeme zaista nije imao promet na poslovnom računu, sa tog ispražnjenog računa jednostavno nije ni bilo moguće naplatiti taj famozni predujam poreza.
I ne naplativši spomenutih 13.756,72 kuna predujma poreza, Ana Molnar i Gordana Linzenmajer 17. ožujka 2014. donose rješenje o ”obustavljanju ovrhe”. Rješenje o besmislenoj ovrsi predujma poreza na nepostojeći prihod revnosne poreznice opravdavaju time što je to tako propisano (zakonski se predujam određuje na temelju prihoda ostvarenog u prethodnoj, a ne tekućoj poreznoj godini).
Pa ako se i prihvati da je tu nerazumnu zakonsku odredbu o predujmu poreza na nepostojeći prihod trebalo primijeniti, javno pitanje za Anu Molnar i Gordanu Linzenmajer je zašto nisu na vrijeme primjenjivale taj propis i na kolegu novinara Davora Butkovića koji je, prema popisu poreznih dužnika, bio dužan 1,6 milijuna kuna dospjelih i neplaćenih poreza i doprinosa?
DORH i USKOK bi u kaznenoj istrazi trebali ispitati zašto poreznice Molnar i Linzenmajer nisu bile tako revne u poreznom postupku Davora Butkovića kao u slučaju (ovrhe 13 tisuća predujma poreza) potpisanog novinara.
Ispitati bi DORH i USKOK trebali i sve porezne referente ostalih oko 1500 poreznih dužnika objavljenih na popisu Ministarstva financija. Ni svi ti ostali porezni referenti nisu na vrijeme poduzimali propisane mjere prisilne naplate, osobito ne naplate predujma poreza kao u slučaju potpisanog novinara.
Tako bi u kaznenim istragama svi ti porezni referenti zajedno s Gordanom Linzenmajer i Anom Molnar objasnili jesu li propuštali primijeniti propise ”za vlastiti račun” ili su to radili poslušno po nečijem nalogu ”odozgo”?
Potpisani novinar (koji jedini odgovara za sadržaj ovoga teksta) nije mogao pribaviti dokaze da ga Ana Molnar i Gordana Linzenmajer reketare ”za vlastiti račun”, kao što nema dokaza ni da to rade po nalogu ”odozgo”, jedino je nesporno da to rade.
No, indikativno je da je Slavko Linić, kao ministar financija, 15. studenoga 2012. uputio pismo Goranu Radmanu, ravnatelju HRT-a, u kojemu je tvrdio da potpisani novinar u svojim nastupima na HTV-u nanosi velike štete Poreznoj upravi i Ministarstvu financija. S obzirom na to da Linić u svojem pismu ništa konkretno nije opovrgnuo, Davor Šoša, tadašnji v. d. glavnog urednika HTV-a, odgovorio je Liniću 21. studenoga 2012. godine da ga ”moli da uputi službeni demanti”.
Linić je to pismo uputio Radmanu u vrijeme kad je HRT-u odobrio 222,6 milijuna nezakonite državne subvencije lažno prikazujući tu nezakonitu subvenciju kao tzv. reprogram poreznog duga. Tim tobožnjim reprogramom poreznog duga HRT je zauzvrat za otpis 222,6 milijuna kuna dospjelog neplaćenog poreza državi tobože vratila nekretnine.
No, ”kvaka” je u tome da su sve te tobože vraćene nekretnine cijelo vrijeme bile u posjedu države (odnosno da je HRT vratila državi državne nekretnine). Potpisani novinar je sve to provjerio u Katastru Zagreba i raspolaže potrebnom dokumentacijom.
Ovoj Linićevoj ”mućki” s dodjelom 222,6 milijuna kuna nezakonite subvencije HRT-u treba dodati i da je Nada Čavlović Smiljanec, tadašnja ravnateljica Porezne uprave, na novinarski upit potpisanog novinara o toj raboti uskratila odgovor donijevši ne baš pametno rješenje da se radi o poreznoj tajni.
Inače nije potpisani novinar jedini kojega poreznice Molnar i Linzenmajer reketare. Slično rješenje o ”dugu” predujma poreza, ali na 7,5 tisuća kuna, dobila je i kolegica Vera Kordić, a nema tome dugo da je i kolega Renato Baretić objavio prilog na 3. programu Radio Zagreba kako i njega reketare poreznici.
Vera Kordić kaže: ”Na neostvareni prihod poreznici uredno zaračunavaju predujam poreza ili tobožnji dug za doprinose, troškove opomena, gomilaju kamate na fiktivni predujam poreza, te napokon i trošak tih tzv. poreznih ovrha. Na kraju mirno mogu povući nenaplaćenu ovrhu na iznos predujma poreza na nepostojeći prihod, ali nastaviti postupke prisilne naplate kamata i troškova besmislenih ovrha zbog predujma poreza na nepostojeći prihod. U Hrvatskoj se provodi porezni fašizam uz pomoć porezne (re)presije na vrlo perfidan način da se veliki ne diraju, a mali satiru”.
I zaista, Porezna uprava od prodavača ”grincajga” na gradskim tržnicama zahtijeva da svojim kupcima izdaju tzv. fiskalne račune. No Ana Molnar i Gordana Linzenmajer, ne mogavši besmislenom ovrhom ”skinuti” ni kune s poslovnog računa potpisanog novinara, ”skinule” su s novinarovog tekućeg računa 3 puta po 869,28 kuna. Te dvije revne poreznice, međutim, do danas nisu dostavile račun sa specifikacijom tih tri puta po 869,28 kuna.
Zbog toga javno prijavljujem Anu Molnar i Gordanu Linzenmajer USKOK-u, pa da ih se kazni kao što se kažnjava prodavačice ”grincajga” kad ih porezni inspektori na tržnicama ulove da nisu izdale fiskalni račun za ”grincajg”.
Reketarenje potpisanog novinara traje već više od deset godina. U Poslovnom dnevniku broj 245 od 16. veljače 2005. na str. 4 potpisani novinar objavio je članak o tome kako je Zdravko Markač, tadašnji šef Poreznog ureda Zagreb Centar, reketario tvrtku Siga-automati d.o.o., te da su se tada još neki porezni obveznici tužili da ih Zdravko Markač reketari.
Porezni šef Zdravko Markač ”uzvratio” je potpisanom novinaru pravno dvojbenim tzv. privremenim poreznim rješenjem o obvezi neustavnog retroaktivnog plaćanja 16.229,85 kuna doprinosa za 2005. godinu, premda je potpisani novinar bio osiguran po drugoj osnovi (a o retroaktivnoj naplati doprinosa vidjeti napis dr. Marije Zuber u Poslovnom tjedniku broj 45 na str. 61).
Suprotno prevladavajućoj praksi, međutim, potpisani novinar nije se ”povukao”, nego je nakon Markačeve porezne ucjene pokrenuo tzv. legalne (i sudske) postupke i nastavio objavljivati kritičke napise o korupciji Markača i ostalih poreznika u Poreznoj upravi. Sudski postupak zbog Markačeva ucjenjivačkog tzv. privremenog poreznog rješenja sukladno ”pravosudnom ritmu rada” nije ni do danas dovršen i čeka na odluku Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu.
U međuvremenu veljače 2009. porezni šef Zdravko Markač je uhićen (kasnije u tzv. aferi ”Dubai“ i osuđen) zbog poreznog reketarenja. A umjesto Markača za poreznog šefa u Područnom uredu Porezne uprave Centar u Zagrebu imenovana je prethodno na zagrebačkoj Trešnjevci kompromitirana Ana Molnar.
U tjedniku Lider br. 69. na str. 22 i 23 potpisani novinar je 26. siječnja 2007. objavio članak o tome kako je Ana Molnar, kao tadašnja šefica Područnog ureda Porezne uprave Trešnjevka u Zagrebu, svojim rješenjem tvrtki Beershop d.o.o. nezakonito uskratila povrat preplaćenog PDV-a tvrdeći da je za povrat nastupila zastara (naknadno je Upravni sud to Molnarićino rješenje poništio, ali Porezna uprava tvrtki Beershop do danas još nije vratila preplaćeni PDV).
DORH, USKOK i policija nisu istraživali i sva ranija reketarenja poreznog šefa Zdravka Markača. Zapravo su izbjegli istražiti unatrag cjelokupno porezno reketarenje Zdravka Markača trudeći se sve zataškati kako javnost ne bi, ne daj Bože, pomislila nešto loše o Poreznoj upravi Ministarstva financija. Pritom su DORH, USKOK i policija zanemarili čak i 2005. objavljeni novinski članak o poreznom reketu uhićenog i osuđenog Zdravka Markača.
A novounaprijeđena kompromitirana porezna šefica Ana Molnar iskoristila je indolenciju DORH-a, USKOK-a i policije i nakon završetka službene (ograničene) istrage nastavila osvetnički utjerivati naplatu na temelju rješenja uhićenog poreznog šefa Zdravka Markača.
Ana Molnar je zajedno sa Gordanom Linzenmajer i ostalima iz Porezne uprave izdala dva paralelna rješenja o ovrsi istog tobožnjeg duga ”utvrđenoga” Markačevim tzv. privremenim poreznim rješenjem. I dok se potpisani novinar bavio osporavanjem jednog rješenja, s drugim je Molnarici i Linzenmajerovoj napokon uspjelo na prijevaru utjerati Markačev porezni reket.
No i na to drugo paralelno rješenje o ovrsi od 26. travnja 2010. potpisani novinar je uložio žalbu. U žalbi je predloženo da se ovršno rješenje poništi, jer pravno ne mogu postojati dva paralelna (ili više) rješenja o ovrsi istog duga.
Ali Zdenka Koharić, načelnica Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, uopće nije pročitala žalbu prije nego što ju je 11. ožujka 2011. odbila. U obrazloženju odbijenice Koharićka uopće ne spominje argument iz žalbe da pravno ne mogu postojati dva paralelna (ili više) rješenja o ovrsi istog (dvojbenog) duga, već se u obrazloženju osvrće na nešto što u žalbi ne postoji (da ”prigovor žalitelja da podaci u njegovu knjigovodstvu ukazuju na manju visinu duga,..” i bla, bla, bla).
I protiv Koharićkinog ”kopipejstanog” rješenja potpisani novinar je 2. lipnja 2011. podnio prijavu Upravnoj inspekciji zbog grubog kršenja propisa kojima se uređuje opći upravni postupak i posebni postupak o poreznim žalbama građana.
Ali Nada Budimir, Slobodan Ljubišić i Helga Gavez iz Odjela za inspekciju državne uprave do danas nisu uspjeli okončati postupak zbog sramnog rješenja Zdenke Koharić iz Ministarstva financija.
Zataškavajući taj postupak Zdenke Koharić, upravni inspektori odbili su novinarov zakoniti zahtjev za uvid u inspekcijski zapisnik, te besramno se opravdavajući zatražili 30. travnja 2014. ”žurno mišljenje” Agencije za zaštitu osobnih podataka s obzirom na to da se u zapisniku iznose ”osobni podaci službenika državne uprave i načinu njihova rada u Poreznoj upravi Ministarstva financija”.
I umjesto odgovornosti vidimo da se prekršaji poreznika zataškavaju. Nikome iz struktura vlasti još nije palo na pamet da obavi nadzor i utvrdi koliko je trgovačkih društva i obrtnika bankrotiralo zbog porezne presije, primjerice, samo na području Poreznog ureda Centar u Zagrebu za vrijeme šefovanja Zdravka Markača i Ane Molnar.
Pritom podsjećam na članak dr. Ante Baje iz Instituta za javne financije o poreznom nadzoru u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i kasnije u socijalističkoj Jugoslaviji. Taj dobar članak ne sadrži ništa o nadzoru rada Porezne uprave u Hrvatskoj nakon 1991. godine, jer on ne postoji, pa o njemu nije ni moguće pisati.
Pozivam čitatelje koje su poreznici oštetili da se jave da bismo se udružili u borbi protiv poreznog nasilja korumpirane Porezne uprave.
(Napomena uredništva: za ocjene i podatke iznesene u ovom članu odgovara isključivo autor osvrta).