novinarstvo s potpisom
Nije da se o ovoj temi nije pisalo, nije da je od životne važnosti, ali neke stvari bi stvarno trebalo raščistiti, a institucije ove države (one koje se uobičajeno poziva da rade svoj posao) velika su prepreka tom raščišćavanju.
Radi se o tome da se u Hrvatskoj u dva kruga predsjedničkih izbora na različit način apsolutni broj glasova preračunava u postotke. U prvome krugu kao baza za izračunavanje uračunavaju se i nevažeći glasovi, kao i oni birači koji su glasali, ali nisu zavedeni u kategoriji ”prema glasačkim listićima glasali”. U drugom krugu kao baza uzima se samo broj važećih glasova.
Ustavni sud odbio je zahtjev za provođenja nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora predsjednika Republike kojega je podnio HSP 1861. kao neosnovan, a ta je stranka, uz ostalo i to navela kao problem. Izbor Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu Republike nije sporan. Nesumnjivo je da nitko nije pobijedio u prvome krugu izbora, nesumnjivo je da se ona, zajedno s Ivom Josipovićem, kvalificirala za drugi izborni, a nesumnjivo je i da je u drugom krugu pobijedila.
Sve to ne otklanja problem s različitim metodama brojenja glasova i ne odgovara na pitanje zašto se u prvom krugu predsjedničkih izbora listići na kojima birač napiše ”Pajo Patak” smatraju dovoljno dobrima da ih se ubroji u masu glasova, a u drugom krugu istih izbora taj Pajo Patak naprosto prestaje postojati.
U odluci Ustavnog suda kojom se odbija zahtjev HSP-a 1861. postoji grozan nonsens na temelju kojega se može postaviti pitanje koliko ljudi koji su zaduženi za nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora, a to su ustavni suci i sutkinje, poznaju izbornu praksu i pravila.
Naime, u točci 6. piše doslovce da: ”Ustavni sud u cijelosti ostaje kod izraženih stajališta iz ranijih svojih odluka da ta stajališta izražavaju univerzalno pravilo za određivanja pobjednika većinskih izbora u drugom krugu”.
Grozno je to što na Ustavnom sudu ne znaju (pa eto prilike da ih se o tome obavijesti) da u Hrvatskoj ne postoji ”univerzalno pravilo za određivanje pobjednika većinskih izbora u drugom krugu”.
Na lokalnim izborima za izravno birane čelnike ista se metoda preračunavanja apsolutnog broja glasova rabi u oba kruga. Dovoljno je prisjetiti se prošlih izbora za gradonačelnika Splita. U oba kruga kao baza za izračun postotka uračunavati su i nevažeći glasovi, pa je Baldasar u drugom krugu pobijedio osvojivši 49,08 posto glasova i čovjek je zasluženo gradonačelnik Splita.
Ovakva neujednačenost može uroditi ozbiljnim problemom. Što ako netko na nekim predsjedničkim izborima u budućnosti osvoji u prvom krugu 49,9 posto glasova (računajući i nevažeće, a da se računaju samo važeći osvojio bi primjerice 50,3 posto i pobijedio u prvom krugu), a potom u drugom krugu izgubi izbore?
Tko će tada moći objašnjavati razliku između ”glasača” i ”birača” kao što je nedavno neuspješno tumačila ugledna profesorica Mirjana Kasapović s Fakulteta političkih znanosti zanemarujući to da se primijenjuju različite metode preračunavanja glasova u postotke?
Ili će netko umjesto toga tumačiti da imamo ozbiljnu ustavnu krizu i da ne znamo tko nam je predsjednik? A sve zbog toga što jednu ustavnu i jednu zakonsku odredbu treba samo malo izbrusiti i zbog toga što Ustavni sud ne zna što bi s Pajom Patkom.
(Prenosimo s portala Novoga lista).