autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Uvod u Feral Tribune (4)

AUTOR: Boris Pavelić / 02.03.2015.

Stavljajući imena u službu stava – Viva Ludež! – pozivamo vas na mobilizaciju do konačne pobjede razuma u domovinskome ratu: jedino ako ste nasmijani od uha do uha pokazujete da ste naoružani do zuba! – dio je uvodnika prvoga samostalnog ”Feral Tribunea”, objavljenog, uz teškoće i režimske opstrukcije, 1. lipnja 1993.

Objavljen u jeku rata u Hrvatskoj i BiH, već prvi broj razbio je šutnju koju je hrvatskoj javnosti nametnuo Tuđmanov HDZ, ismijavajući vlast i razbijajući sve tabue: rat s Bošnjacima, maltretiranje Srba u Hrvatskoj, neuspjeh vladavine prava, ratne zločine, bezakonje, nasilje na slobodnim područjima…

Sljedećih godina, neizvjesni će pokušaj prerasti u političku, civilizacijsku i kulturološku alternativu nacionalističkome modelu društva, pod motom koji je poštovan do kraja: ”Feral Tribune je vlasništvo onih koji ga pišu i čitaju”.

Objavljen u jeku rata u Hrvatskoj i BiH, već prvi broj razbio je šutnju koju je hrvatskoj javnosti nametnuo Tuđmanov HDZ, ismijavajući vlast i razbijajući sve tabue: rat s Bošnjacima, maltretiranje Srba u Hrvatskoj, neuspjeh vladavine prava, ratne zločine, bezakonje, nasilje na slobodnim područjima…

Glavni urednik Viktor Ivančić pamti neizvjesnost početka: ”Pojma nismo imali kolika bi nam publika mogla biti. Dosljedno kritična javnost tada je bila zatajena. Ali, prvi broj odmah se prodao! Lucić ja gledali smo ljude kako kupuju i ”Feral” i ”Slobodnu Dalmaciju”, sakriju tjednik u dnevniku, i odu ća. Tada smo shvatili da je naša publika ilegalna i konspirativna, ali da postoji”.

Sljedećih sedam godina, do smrti Tuđmana i izbornog debakla HDZ-a, ”Feral” nasmijava i razotkriva, prerastajući mimo volje u okosnicu otpora autoritarizmu.

Glavni urednik Viktor Ivančić pamti neizvjesnost početka: ”Pojma nismo imali kolika bi nam publika mogla biti. Dosljedno kritična javnost tada je bila zatajena. Ali, prvi broj odmah se prodao! Lucić ja gledali smo ljude kako kupuju i ”Feral” i ”Slobodnu Dalmaciju”, sakriju tjednik u dnevniku, i odu ća. Tada smo shvatili da je naša publika ilegalna i konspirativna, ali da postoji”

Uz golemu cijenu: glavni urednik bit će mobiliziran u protuzakonitoj akciji za koju su ”feralovci” uvjereni da je trebala postati paravan za likvidaciju; godinama će trajati najraznovrsniji pokušaji vlasti da uguši list, od protuustavnog poreza na pornografiju, preko milijunskih privatnih tužbi, do suđenja po osobnome nalogu predsjednika države, a sve to praćeno snažnim medijskim progonom državnih medija, miniranjem redakcijskih prostorija, paljenjem novina u Splitu, kontinuiranim prijetnjama na ulici…

Feral je postao lakmusom za autoritarnu narav cijele države: nakon što su te skromne novine s najvišeg mjesta u državi proglašene rušiteljskima i zlonamjernima, državni ih je aparat automatski izopćio i ozloglasio.

Ali su ih čitatelji voljeli. Bilo je to zlatno doba ”Feral Tribunea”.

”Što će reći Feral?” – nezaobilazno je pitanje tih godina. Popularan od ranije, nepopustljiv u humanističkome otporu poludiktaturi, samostalni je ”Feral” prerastao u kult.

Vjernu su publiku stekli u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, sačuvavši zajednički kulturni prostor, stvorivši rubrike i izričaje koji će ući u južnoslavenski popularni vokabular.

Vjernu su publiku stekli u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, sačuvavši zajednički kulturni prostor, stvorivši rubrike i izričaje koji će ući u južnoslavenski popularni vokabular

Slave ih i u inozemstvu: ”Le Monde” ih zove ”zanesenjacima slobode”, a u nekoliko godina primili su više inozemnih nagrada nego ijedne hrvatske novine u povijesti.

Devedesetih, učvrstit će se paradoks ”Feral Tribunea”: što su utjecajniji i duhovitiji bili, više ih je sustav klevetao i onemogućavao.

Poruka ”Ferala” o Tuđmanovim devedesetima može se sažeti najpoznatijom naslovnicom, onom od 28. prosinca 1993., na kojoj su Tuđmana i Miloševića fotomontirali u goli zagrljaj, uz zajedljivo-gorko pitanje: ”Jesmo li se za to borili?”

(Nastavlja se).

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: