novinarstvo s potpisom
Pod šatorom, rekao bi Mao, cvjeta tisuću cvjetova. Nakon što su ”riješili” pitanje materijalne baze, napokon artikuliravši svoju ”listu želja Djedu Mrazu”, šatoraši i njihovi politički pokrovitelji prešli su na nadgradnju.
U sferu ideja i ideologije, ako pod njih uopće možemo podvesti besramno ulizivački i ponižavajući prijedlog suca Ivana Turudića da se, kako je preneo Večernjak u četvrtak, u Kazneni zakon ugradi i kazneno djelo poricanja karaktera Domovinskog rata.
Sudac Turudić, prvi je čovjek zagrebačkog Županijskog suda, a riječ je o najvažnijem sudu u državi, koji se svojedobno javno solidarizirao sa zahtjevima branitelja u Savskoj, u ovom slučaju nastupa kao njihov neformalni advokat, pa stoga i njegov prijedlog moramo promatrati isključivo u ”šatoraškom” kontekstu.
Turudić sugerira da bi prosvjednici iz Savske sigurno pozdravili takvu zakonodavnu intervenciju, nakon koje će, smatra on, možda i prekinuti svoj prosvjed.
Turudićeva intervencija podrazumijeva da bi se na udaru zakona, pod sumnjom da su počinili delikt poricanja karaktera Domovinskog rata, našli svi oni koji bi, primjerice, ustvrdili da Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku, već obrnuto, ili oni koji bi se usudili reći da Domovinski rat nije bio oslobađajući, nego građanski i slično.
Šatoraši, militantne braniteljske udruge te njihovi glavni politički sponzori – Hrvatska demokratska zajednica i nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović – time bi napokon dobile zakonodavnu batinu, kojom bi, po uzoru na nekadašnji SUBNOR, mogli mlatiti po svima onima koji dovode u pitanje ”dignitet” i ”karakter” Domovinskog rata, optužujući ih da su time počinili ovaj, barem kada se radi o suvremenim demokracijama, bizaran i posve unikatan delikt.
Možemo li uopće zamisliti što bi doista značilo uvođenje ovakve odredbe u hrvatsko kazneno zakonodavstvo, koja bi zapravo ozakonila kazneni progon svih kritičara šatoraško-braniteljsko-hadezeovske oligarhije?
I kakav bi to samo cirkus bio? Bi li bilo kažnjivo samo ono što je izrečeno javno, ili bi Turudićeva sankcija sustigla i one koji bi se nepoćudno izražavaju o karakteru Domovinskog rata između svoja četiri zida?
Hoće li bračni drugovi ponovno prijavljivali jedni druge, a djeca roditelje, kao što se to događalo nekoć, u jednom drugom vremenu i navodno posve drukčijem političkom sustavu?
Takav delikt mišljenja poznaju isključivo totalitarni i autoritarni sustavi, bez obzira na to što Turudić uvjerava da bi novo kazneno djelo trebalo pažljivo formulirati da se ne bi pretvorilo u verbalni delikt ili djelo klevete. Bio bi to, što god Turudić tvrdio, verbalni delikt, u čistom, nepatvorenom obliku.
Turudić tvrdi da je potvrdu za svoju inicijativu pronašao u francuskom kaznenom zakonu koji sankcionira poricanje ratnih zločina u Alžiru te u njemačkom zakonu koji sankcionira kazneno djelo poricanja holokausta.
Međutim, ovdje kod nas, pod okriljem šatora u Savskoj, sve češće svjedočimo obrnutom, retrogradnom procesu i sustavnom negiranju ratnih zločina, pa čak i kada je riječ o djelomično procesuiranim ratnim zločinima. U takve pokušaje zasigurno spada i istup povjesničara-revizionista Josipa Jurčevića, koji je u najboljoj tradiciji teoretičara zavjere pod šatorom u Savskoj ustvrdio kako je cijeli slučaj Lora zapravo iskonstruiran i krivotvoren od strane nekakve kriminalne hobotnice u pravosuđu.
Iako je pod tim šatorom i ranije bilo ozbiljnog nijekanja i poricanja ratnih zločina, nikad prije to nije učinjeno tako dosljedno i zaokruženo kao ovaj put, kada se, i to bez ikakvih stvarnih dokaza, bjesomučno uvjeravalo da su ratni zločini u Lori ”potpuna izmišljotina” i rezultat ”montirane političke optužnice”.
Da je u Hrvatskoj kojim slučajem na snazi zakon sličan onom kakav vrijedi u Francuskoj, i na kojeg se Turudić poziva predlažući ponovno uvođenje verbalnog delikta u Hrvatsku, svi oni koji bi na ovako brutalan način negirali ratne zločine u Hrvatskoj morali bi se suočiti s pravosudnim posljedicama.
No Hrvatska je, naprotiv, i to u sklopu opće regresije kojoj svjedočimo od ulaska u Europsku uniju, suočena i s novim pokušajem mitologizacije i tabuizacije Domovinskog rata.
Ovdje, međutim, moramo primijetiti da Turudić nastupa ne samo kao glasnik šatoraša, nego i kao vjeran sljedbenik Tomislava Karamarka i čovjek koji, doduše nespretno, samo pokušava operacionalizirati Karamarkove ideje. Jer nije li upravo lider opozicije svojedobno bio najavio da će svi u Hrvatskoj ”morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”?
Nama je jedino preostalo zapitati se što je sljedeće?
(Prenosimo s portala Novoga lista).