autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Hoće li nas Predsjednica obavijestiti kad kupi crvene štikle?

AUTOR: Ante Tomić / 22.08.2015.

Kao autentično lijena osoba, mislim da nema ništa loše prirodno provede li netko čitav dan drijemajući u hladovini. Odgojem nam je usađen osjećaj krivnje zbog ugode, drevni su praoci nazvali to i smrtnim grijehom ne bi li nas natjerali da uzmemo motiku, ali ja mislim da se valja othrvati pritiscima, ostati pod stablom u ležaljci, težak i spor, ništa ne čineći, naprosto postojeći.

Ako mene pitate, ljudskoj naravi to više pripada, da ljenčari, dangubi ili, kako bi se to pjesnički reklo, svira kurcu, a upravo protiv marljivosti se valja boriti.

Svjetska zdravstvena organizacija morala bi radišnost klasificirati kao poremećaj, ispravno to nazvati neurozom i prepisati nekakve lijekove ubogoj čeljadi što svako jutro opsesivno-kompulzivno ustaje iz kreveta i odlazi na posao.

Lezite, ljudi! Pomalo! K vragu i priša, di gori? Gledajte samo Kolindu Grabar-Kitarović.

Prije ili kasnije svatko je na Pantovčaku, i Mesić i Josipović i Grabar-Kitarović, shvatio kako mu je ugodna dužnost piljiti u povijesni barjak na jarbolu u dvorištu, razmišljajući s kime bi se taj dan posvadio preko Twittera

Na dva tjedna je preselila u Split svoj Predsjednički ured za istraživanje ruda i gubljenje vremena, dovela cijelu tajničku i savjetničku svitu, čak i one crvene, licitarske gardiste da na plus četrdeset Celzija lipsaju u uniformama od prozračne i lagane čiste runske vune.

Na dnevnicama i noćenjima bilo je tu, procjenjujem, najmanje dvadeset ljudi, a zaista bez ikakva razumnog razloga. Vrijeme im je prolazilo besmisleno i uludo u Splitu kao i u Zagrebu i kako se od Predsjednice, napokon, očekuje.

Ako ne volite raditi, predsjedanje Republikom Hrvatskom izvrstan je izbor karijere. Sve i da gajite neshvatljivu i nastranu ambiciju učiniti nešto na korist i diku svoga hrvatskog naroda, beznačajne vas ovlasti sputavaju.

Prije ili kasnije svatko je na Pantovčaku, i Mesić i Josipović i Grabar-Kitarović, shvatio kako mu je ugodna dužnost piljiti u povijesni barjak na jarbolu u dvorištu, razmišljajući s kime bi se taj dan posvadio preko Twittera.

I ja to poštujem. Za dvadeset pet tisuća kuna plaće i sam bih to radio. Vrlo mi je prihvatljiv value for money, omjer cijene i kvalitete. Međutim, nešto mi je nesnosno kad netko to dangubljenje i džabalebarenje naziva radom, kad ispraznu svakodnevicu jedne besposlene i dokone gospođe, naprotiv, predstavlja kao prvorazredni državnički uspjeh.

Obratite, molim vas, pažnju samo na jedan radni dan iz prošlog tjedna Kolinde Grabar-Kitarović, dan o kojemu su podrobno i s velikim ushitom izvijestili ama baš svi naši mediji: Predsjednica se šetala Splitom, razgovarala sa Splićanima, dodirnula palac Grgura Ninskog i polizala sladoled

Obratite, molim vas, pažnju samo na jedan radni dan iz prošlog tjedna Kolinde Grabar-Kitarović, dan o kojemu su podrobno i s velikim ushitom izvijestili ama baš svi naši mediji: Predsjednica se šetala Splitom, razgovarala sa Splićanima, dodirnula palac Grgura Ninskog i polizala sladoled.

Stvarno? Bez zajebancije? Zbilja mislite da je važan predsjednički posao o kojemu svakako valja upoznati javnost neodoljiva zgoda kako je predsjednica Grabar-Kitarović polizala dvije kugle sladoleda? Vau!

Čestitamo, fenomen kulta ličnosti upravo se podigao na jednu novu, dosad nedosegnutu razinu. Morao bih pogledati u povijesnim knjigama, ali prilično sam uvjeren da oduševljeni podanici to nisu radili ni Josifu Visarionoviču Staljinu, ni Josipu Brozu Titu, ni etiopskom caru Hailu Selasiju, ni Sapamuratu Nijazovu ocu svih Turkmena, ni sjevernokorejskom predsjedniku Kim Jong-unu. Ni u Pjongjangu u novinama zacijelo ne izlazi da je voljeni vođa polizao sladoled.

“Meni je ovo, šta ja znam, malo ulizivački”, zaključio bi u nelagodi urednik sjevernokorejske državne televizije.

S vedrim nestrpljenjem čekam vidjeti što će nam Andro Krstulović Opara, Predsjedničin savjetnik za društvene djelatnosti, sljedeće otkriti kao njezin predan, nesebičan i požrtvovan trud na zajedničkoj dobrobiti i sretnijem sutra i nas i naše djece.

Hoćemo li znati i kad se Kolinda Grabar-Kitarović namaže uljem za sunčanje, ili kad stavi na balkon provjetriti zimsku odjeću, hoće li nas Predsjednica obavijestiti kad kupi crvene štikle ili stavi sliku ljubimca na zaslon pametnog telefona?

Hoćemo li znati i kad se Kolinda Grabar-Kitarović namaže uljem za sunčanje, ili kad stavi na balkon provjetriti zimsku odjeću, hoće li nas Predsjednica obavijestiti kad kupi crvene štikle ili stavi sliku ljubimca na zaslon pametnog telefona?

Bio je to, kažu, najtopliji tjedan u zadnjih šezdeset godina i vjerojatno tome imamo zahvaliti ove neobične vijesti.

Čitali smo o Predsjednici i sladoledu nakon što su nam možđani zakuhali na zvizdanu. Dočim dođu svježiji dani, televizijski i novinski urednici počet će se ponovno baviti pravim novinarstvom, ozbiljnijim, sudbonosnijim temama.

Ili možda neće? Tko zna, možda je počelo globalno zatopljenje i nema nikakve nade da ćemo ikad više biti razumna bića.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: