novinarstvo s potpisom
Ovih posljednjih mjeseci mnogi su uočili tretman novinara koji su po zadatku pratili prvo pregovore Mosta s Domoljubnom i Koalicijom Hrvatska raste. Dr. Slaven Letica nedavno je na javnoj televiziji to moljakanje informacija na koje javnost ima puno pravo, a ujedno su novinarski kruh, te sačekuše, dreždanje po kiši i snijegu pred prostorijama HDZ-a, onima Mostovima u Smičiklasovoj ili ove posljednje pred Sheratonom nazvao – prosjačenjem.
Ma kako mala i iznuđena bila moja prijevremena mirovina, danas mi je drago da nisam dovedena u situaciju čekanja pred Sheratonom ili slanja nekog mladog kolege pred hotel u kojemu prosječan hrvatski novinar od svoje plaćice ili honorara (ako im ih uopće isplate) ne može ispijati kave čekajući da im se Tim i njegov team udostoje obratiti.
Doma ipak mogu psovati, ljutiti se i svađati se s ekranom kad Tihomir Orešković, a da ne trepne, pred novinarima na press konferenciji tvrdi kako je to njegov izbor, njegov team, odabran nakon čak šezdeset razgovora za dvadeset ministara i za dva unaprijed poznata potpredsjednika, a onda im na papiru s pogreškom (ispao Mostov ministar vanjskih poslova) podijeli njihova imena bez biografija i kvalifikacija, podataka koje bi bilo logično da mandatar i ekipa oko njega pripreme, ne zbog novinara, već radi hrvatske javnosti u čije ime će vlast obnašati.
Treba li uopće napominjati da je to pitanje kućnog odgoja, elementarnog bontona kojeg s pravom očekujemo od nekoga koga se pokušava predstaviti kao vrhunskoga managera s inozemnom karijerom. Pitam se, pitam, bi li se tako ponašao prema svom inozemnom poslodavcu – farmaceutskoj korporaciji, da li bi se njemu usudio predati papir s pogreškom kad im predstavlja team s kojim će raditi i promucati nekoliko rečenica.
Ma kako njemu bila smiješno mala premijerska plaća u odnosu na one koje je vjerojatno primao kod farmaceuta, dobivat će ju od našeg novca, od poreza uzetog, pa i od malih novinarskih plaća. Od moje mirovine…
Dobro odgojen političar koji pretendira biti predsjednik vlade mora se prema toj činjenici odnositi s uvažavanjem i poštovanjem. Novinari na pressicu nisu došli da se druže s njim (vjerojatno bi barem dio njih odabrao društvo s kojim može ćaskati bez prevoditelja) već da informiraju javnost – nas o mandatarovim odlukama i potezima, da pitanjima, na koje nisu imali pravo, primjerice provjere govori li ili ne istinu kad tvrdi da je ekipa ministara njegov izbor.
Ukoliko su mu uzor u bahatosti oni koji su ga predložili, mogao je na papir za novinare staviti onih svojih nekoliko nesuvislih rečenica; barem bi mu ih netko gramatički dotjerao.
Je li sastav novopredložene vlade stvarno Tim’s team ili, kako su neki slušajući mandatara čuli, Tim steam (isparina) dvojba je što se zasigurno neće rastezati k’o homersko pitanje. Sad već znamo da je “stranački stručna”. Razriješit će je pretpostavljam već prvi neuspjesi pojedinih političara koji će se zasigurno pravdati kako je neki budući “neuspješni” prijedlog ove ili one strane i da bi situacija stubokom bila drukčija da nije neka od strana stavila veto.
Samo treba biti strpljiv i pričekati prve probleme, a ako nečeg neće manjkati ovoj vladi, onda su to problemi u svim resorima.
Oni koji su imali dilemu je li kanadski Tim (ako može briselski Zoka, može valjda i kanadski Tim) čovjek partije i njoj bliskih korporacija ili tek slučajno u dijaspori pronađeni financijski stručnjak čijom inozemnom karijerom imamo biti provincijalno fascinirani od četvrtka ne dvoje. Način na koji tretira javnost rječito govori. HDZ je Tim’s team! Jednako kao što je ta stranka ranih devedesetih bila odabir Oreškovićevog oca, ekonomskog emigranta iz Like. Navodno je čak predsjedavao kanadskim ogrankom.
No nije me Timov otac nagnao na dilemu oko toga kojoj opciji Orešković pripada. Naprotiv. Nagnao me taj, prema novinarima bahati gard. Jednak prema onima koji ih protežiraju kao i onima koji ih kritiziraju. Istovjetan Karamarkovu u popodnevnim satima.
Nekoliko ispraznih rečenica i doviđenja od čekanja pothlađenome i prehlađenome društvancu koje je ostalo u oba slučaja bez prava na pitanja, bez obzira na činjenicu što su u svojim tekstovima, emisijama, prilozima jedno tisuću puta besplatno spomenuli hotel Sheraton.
Da, besplatno su reklamirali ovaj svjetski lanac hotela samo zbog činjenice što su svoje prostorije benevolentno ustupili velikom stručnjaku iz Kanade da obavi šezdeset razgovora za dvadeset ministara (neš’ ti napora koji izrodi ovakav rezultat), koji jednostavno kalibar poput njega ne bi mogao obavljati u prostorima, primjerice stranačkima jer nisu deluxe kategorije. Mnogo primjerenije, ma štogod ja mislila o prevrtljivom društvu iz Mosta, javnosti su predstavljeni njihovi ministri, ali isto bez prava na pitanja. Ljudi Božji, to nije press konferencija!
Bojim se da sheratonske visine s kojih Tim promatra Hrvatsku i njezinu javnost daju za pravo onima koji su umjesto team čuli steam! Samo ne znam kojom će brzinom ispariti iluzija o velikom stručnjaku iz Kanade koji je nas je eto udostojao spasiti tako da ponavlja strateške projekte prethodnika, nameće nam svjetonazor Kaptola i popise izdajnika, metodu što je sa Staljinom trebala biti pokopana… Pada mi nešto napamet: ja to ne bih nazvala Tim’s team nego Steam team!