novinarstvo s potpisom
Baš kako je najavljivano i očekivano, počinje val smjena u ministarstvima i institucijama vezanim za državu. Ponegdje je već počeo, kao u Ministarstvu kulture, gdje je novi ministar Zlatko Hasanbegović kao najpreči zadatak obavio smjenu članova Vijeća za neprofitne medije, koji su razriješeni dužnosti deset mjeseci prije isteka mandata.
Zapravo, bit priče nisu predstojeće smjene, koje su logične i uobičajene u višestranačkim demokracijama od Njemačke i Italije do Francuske ili Danske. Dužnosnici koje je donijela jedna vlast znaju da će otići kad nastupi druga i to sada čeka Hrvatsku.
Prve najave govore da se radi o približno 110 visokorangiranih činovnika koji su bili predstavnici doskorašnje lijevo-liberalne vlade, 20 je zamjenika ministara i oko 90 pomoćnika ministara.
Kako došli, tako ošli, uostalom, za razliku od ostalih koji idu na burzu rada, oni će još pola godine primati punu plaću, a idućih šest mjeseci 50 posto.
Problem, dakle, nisu nadolazeće smjene (bar dok javnost ne dobije uvid u biografije novih dužnosnika, a iskustvo uči da se svašta može očekivati), nego način na koji se pripremaju.
Umjesto da svaki ministar i ministrica predlože grupu svojih najbližih suradnika s kojima planiraju voditi ministarstvo, a onda to odobri ili odbaci premijer Tim Orešković, glavnu ulogu u kadroviranju preuzelo je fantomsko Vijeće za suradnju, koje sačinjava 16 članova Mosta, HDZ-a i ostatka desnice te Milan Bandić i ekipa.
Već i nabrojani stvaraju dovoljan metež, a tek slijedi prava gužva. Jer prema najavama, Vijeće će ponovno predlagati po troje kandidata za pomoćnike ministara, a svaki ministar onda će birati onog pravog sukladno reciprocitetu o podjeli ministarstva između HDZ-a i Mosta.
To znači kako u igru ulazi ni manje ni više nego 330 potencijalnih doministara i njihovih pomoćnika, što znači ili da Hrvatska raspolaže s bezbroj uspješnih kandidata za najodgovornije položaje ili je u pitanju kadrovska anarhija.
Zamislimo da se ipak radi o pametnim i ozbiljnim osobama besprijekorne karijere koji su spremni služiti domovini. Koliko je vremena potrebno da se prouči tri stotine i trideset biografija, da se vidi kako razmišljaju i što predlažu?
Mada se drugo baš i nije moglo očekivati kada se zna da su članovi Oreškovićeve vlade donedavno mahom bili potpuno anonimni lokalni političari ili aktivisti i vođenje ministarstava prvi je ozbiljan posao kojim se bave.
Ako su to reforme, onda je logično staviti na kup 330 imena i započeti licitaciju.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).