autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Godina skakavaca: zašto nam trebaju izbori u srpnju?

AUTOR: Tihomir Ponoš / 09.06.2016.

Tihomir Ponoš

Aktualnu političku krizu nije, načelno, teško razriješiti. U ovome trenutku, ponedjeljak poslijepodne, izvjesno je da predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade politički ne može preživjeti glasanje o povjerenju. Čak već i Vladimir Šeks govori o 77 sigurnih glasova protiv Karamarka, što znači da bi prvi čovjek HDZ-a bio smijenjen s dužnosti u Vladi i politički ponižen.

Ne bi bio ponižen samo Karamarko nego bi izglasavanjem nepovjerenja bila ponižena i cijela njegova stranka. Varijanta da Karamarko podnese ostavku i time izbjegne blamažu u Saboru i sačuva HDZ u vladi nije dobra.

Ne toliko za Karamarka koji ne bi bio (toliko) ponižen, koliko za samu Vladu koja bi i dalje bila nestabilna, upitne sposobnosti odlučivanja i u čijim bi odnosima dominiralo golemo nepovjerenje utjelovljeno u pitanju ”nakon Karamarka, tko je sljedeći?”

Druga varijanta o kojoj se raspravlja, opoziv predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, krizu bi vjerojatno dodatno odužila i u toj varijanti izbori bi se teško mogli organizirati prije rujna. U slučaju izglasavanja nepovjerenja Oreškoviću pada cijela Vlada i ponovno se pokreće ustavni mehanizam davanja mandata za sastav Vlade. Sam taj proces ne mora biti brz, a ne mora biti ni uspješan u smislu da se na koncu formira vlada.

Šeksovih sigurnih 77 koji se namjeravaju izjasniti protiv Karamarka ovoj zemlji mogu učiniti doista veliku uslugu i ne izjasniti se protiv Karamarka. Bilo bi mnogo praktičnije da se tih 77 dogovori o samoraspuštanju Sabora i to što je moguće prije kako bi predsjednica Republike mogla raspisati izbore, primjerice krajem ovog ili najkasnije početkom sljedećega tjedna, za što je moguće raniji datum

Šeksovih sigurnih 77 koji se namjeravaju izjasniti protiv Karamarka ovoj zemlji mogu učiniti doista veliku uslugu i ne izjasniti se protiv Karamarka. Bilo bi mnogo praktičnije da se tih 77 dogovori o samoraspuštanju Sabora i to što je moguće prije kako bi predsjednica Republike mogla raspisati izbore, primjerice krajem ovog ili najkasnije početkom sljedećega tjedna, za što je moguće raniji datum.

Bude li Sabor dovoljno brz u samoraspuštanju izbori bi dosta mogli biti sredinom srpnja, kako je protekloga vikenda predložio GONG, ili u drugoj polovici srpnja. Sadašnja situacija je zapravo paradoksalna: vlast je praktično postala opozicija, opozicija ne želi (a upitno je i može li) preuzeti vlast; opozicija može srušiti vlast, a ta vlast ne odlučuje o sebi samoj.

Takvo je stanje najbolje presjeći, a najbolje sredstvo za presijecanje su parlamentarni izbori. Odgovornost u ovom trenutku nije primarno u rukama vlasti, nego u rukama i glasovima opozicije (uz činjenicu da je u ovom trenutku teško razlučiti status Mosta koji djeluje kao stranka na vlasti koja je ujedno i opozicija samoj sebi, odnosno vlasti).

Održe li se izbori u srpnju, vladu bismo mogli imati u rujnu. Budu li izbori u rujnu, vladu bismo mogli imati u studenom. Ova druga varijanta doista loše zvuči jer u tom slučaju ovu bismo godinu već sada komotno mogli prozvati godinom koju su pojeli skakavci.

To da će godina biti (već uvelike i jest) pojedena zvuči čudno imaju li se na umu ekonomski pokazatelji koji su bolji od očekivanih po svim parametrima (rast BDP, porast industrijske proizvodnje, povećanje izvoza, smanjenje broja nezaposlenih, povećanje broja zaposlenih, a po svemu sudeći očekuje nas još jedna odlična turistička sezona).

Međutim, godina će biti pojedena jer u njoj ništa suvislo neće biti napravljeno za sljedeće godine. Nikakva suvisla reforma neće biti pokrenuta, kreditni rejting države (a njegovo poboljašanje jedan je od glavnih ciljeva Oreškovićeve vlade) neće biti popravljen, što ne znači da neće biti pogoršan. Upitno je kako će se država zaduživati na međunarodnim tržištima.

Budu li izbori u srpnju ponešto bi se od ove godine još i moglo spasiti. Ako ništa drugo, vlada koja bi se formirala u rujnu, na vrijeme bi usvojila proračun za 2017. godinu

Sudeći prema prošlotjednom neuspjehu u Londonu jako teško sve dok traje unutarnjepolitička nestabilnost, a to znači da će teško refinancirati svoj dug i tako ga, zapravo, smanjivati.

Budu li izbori u srpnju ponešto bi se od ove godine još i moglo spasiti. Ako ništa drugo, vlada koja bi se formirala u rujnu, na vrijeme bi usvojila proračun za 2017. godinu.

Budu li izbori u rujnu, pa još ako se postupak formiranja vlade otegne, nije nezamislivo da bismo sljedeću godinu ponovno započeli s privremenim financiranjem, a to znači da bi se vlada prvih nekoliko mjeseci sljedeće godine bavila proračunom, umjesto da se time bavi posljednjih nekoliko mjeseci ove godine.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: