Zbog Račana bilo mi je manje neugodno reći da sam političar

S vremenskim odmakom od jednoga desetljeća, u kojemu je Hrvatska politika ostala bez Ivice Račana, jednoga od svojih ključnih, najmudrijih, i društveno najodgovornijih dionika, nije jednostavno u nekoliko rečenica dati niti najpovršniji oris njegove političke ostavštine. Tek nam predstoji ozbiljna i stručna analiza i ocjena te ostavštine.

Bilo da je riječ o Račanu kao ključnom dioniku demokratizacijskih procesa na ovim prostorima, suutemeljitelju moderne socijaldemokracije, državniku, demokratskom stranačkom vođi, uspješnom premijeru ili pak naprosto političaru iznimne i neponovljive osobnosti i stila.

Kapitalna je ostavština Ivice Račana – Socijaldemokratska partija Hrvatske, kao zbirni naziv za okupljajuću snagu, dosljednost i vjerodostojnost, odlučnu ali strateški i taktički izbalansiranu politiku, društvenu relevantnost i  odgovornost.

Rast i snaga SDP-a rezultat su jasne vizije i hrabrih odluka u specifičnim i nimalo jednostavnim vremenima.

Nasuprot nemalom broju ljudi koji su se našli u tek formiranoj Stranki demokratskih promjena, upravo je Račan bio predvodnik struje koja nije pristala na ”fingiranje” prvih demokratskih izbora, na brzinu, i dok se drugi još ne snađu

Razvijajući se od stranke koja je i sama morala proći trnoviti put unutrašnje demokratizacije, koja se morala emancipirati od dijela svojega povijesnog nasljeđa, od totalitarnih navada i samodovoljnosti, do stranke koja je začela višestranačje i osiguravala mu razvoj, i pod cijenu vlastite kratkotrajne marginalizacije, SDP se prometnuo u najznačajniji demokratizacijski agens hrvatske politike.

Račanovo ”NE jednoumlju” i njegova ”ozbiljna” zauzetost za otvaranje demokratskih procesa, prva je i najvažnija odrednica budućeg razvitka SDP-a.

Nasuprot nemalom broju ljudi koji su se našli u tek formiranoj Stranki demokratskih promjena, upravo je Račan bio predvodnik struje koja nije pristala na ”fingiranje” prvih demokratskih izbora, na brzinu, i dok se drugi još ne snađu.

Račan je pokazao da se može biti ljevičar, a da se ne bude dogmat, da se bude socijalist, a ne bude staljinist, da se bude rodoljub a ne bude nacionalist, da se štiti slabije i njihova prava bez paternalizma partije i tjeranja u ideološke torove.

Stranka koju je vodio Račan, jednako je bila alternativa i rigidnome i ispuhanome komunizmu kao i agresivno nastupajućem ksenofobičnom nacionalizmu. Na platformi te alternative gradili smo našu viziju Hrvatske.

Račan je znao da bez traženja saveznika, kojih je bilo razasutih i po drugim političkim strankama, sindikatima, nevladinim udrugama, među intelektualcima, mi tu tešku bitku za građansku i pristojnu Hrvatsku ne možemo dobiti.

Stranka koju je vodio Račan, jednako je bila alternativa i rigidnome i ispuhanome komunizmu kao i agresivno nastupajućem ksenofobičnom nacionalizmu. Na platformi te alternative gradili smo našu viziju Hrvatske

Nesporno je da je samo političar Račanova formata, mogao SDP prometnuti u stožernu stranku demokratskog okupljanja, koja je u konačnici rezultirala i promjenom vlasti 2000.

Izgradnja moderne i snažne stranačke infrastrukture, kroz neprestano inoviranje oblika političkog organiziranja i djelovanja, za SDP je bila neodvojiva od opsežne političke aktivnosti.

Bilo je to nešto sasvim drugo, od dobro nam poznatih recepata gradnje stranaka kao klijentelističkih baza svoji stranačkih vodstava.

Iz perspektive 2017. kada političku scenu širom svijeta zaposjedaju autoritarni i apsolutistički nastrojene vođe, Račanov nedogmatski, neautoritarni i samozatajni politički stil i upravljački način, čine se još većom i vrednijom političkom ostavštinom, no što smo mogli i naslutiti prije deset godina.

Ono što su mu neki prigovarali, sasvim krivo ocjenjujući manjkom odlučnosti, pa čak i hrabrosti, bila je velika Račanova vrlina. On svoju snagu i odlučnost nije pokazivao verbalnom žestinom, već argumentiranom snagom svojih odluka. Račan nije imao svoje ljude, nije isključivao, već je uključivao, ljude je poštivao, s njima razgovarao, surađivao, polemizirao ili ih uvjeravao.

SDP je za Račana bio široka i demokratska platforma za slobodnomisleće i hrabre ljude.

Račan je bio dosljedan i principijelan političar. Nije u njega bilo prevrtljivosti ili naknadne revizije stavova, a kamoli temeljnih postulata i vrednota na kojima je temeljio svoje političko djelovanje.

Istovremeno Račan je razvijao svoje političke kapacitete, pa i alate političkog djelovanja, sukladno i potrebama i sukladno zahtjevima političke komunikacije, koja se sasvim izmijenila tijekom desetljeća njegova političkog djelovanja.

Stranka koju je vodio Račan, jednako je bila alternativa i rigidnome i ispuhanome komunizmu kao i agresivno nastupajućem ksenofobičnom nacionalizmu. Na platformi te alternative gradili smo našu viziju Hrvatske

SDP Ivice Račana, ostavio je Hrvatskoj i prvu koalicijsku Vladu, koja modernizirala zemlju, konačno uspostavila parlamentarni sustav, nakon što je 90-tih došlo do potiskivanja i marginalizacije Hrvatskog Sabora i protuustavnoga prenošenja njegovih ovlasti na Predsjednika države, uvela je Hrvatsku u predvorje euroatlantskih saveza, osigurala najviše stope rasta, neusporedivo više od bilo koje Vlade prije i poslije toga povećala životni standard građana, socijalne naknade, plaće, štednju, otvorila medije, izgradila kapitalnu cestovnu infrastrukturu, započela decentralizaciju, dala zamah civilnom društvu….

Osobno, nakon moje dugogodišnje bliske suradnje s Ivicom Račanom, mogao bih reći da mi je bila čast surađivati s njime i da mi je zbog te suradnje bilo manje neugodno reći da sam političar.

(Govor Davorka Vidovića na komemoraciji u povodu desete godišnjice smrti Ivice Račana, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 27.4.2017.).

> Svi tekstovi ovog autora