U Beogradu poslije Tita novi Tito

Dok se u glavnom gradu Hrvatske politički trguje i sektaški ucjenjuje imenom Trga maršala Tita, u glavnom gradu Srbije preksinoć je pompozno i veličanstveno, prema mišljenju mnogih, inauguriran novi Tito.

Jedan je naš dalekovidni komentator mjesec dana prije srpskih predsjedničkih izbora naslovom najavio: ”Ako Aleksandar Vučić dobije, postaje Tito”.

Ne samo da je Vučić dobio izbore, nego je već u prvom krugu nadmoćno pobijedio desetoricu svojih oponenata, među kojima je bilo i nekoliko istaknutih i međunarodno prepoznatljivih imena.

Njemački utjecajni dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) je tada pisao o “trijumfalnoj Vučićevoj pobjedi u prvom krugu” i ocijenio da su njegovi konkurenti poslije jedne “izuzetno agresivne izborne borbe” propali bez šansi.

To nije bilo prvi put da se Vučić pozitivno izrazio o Titu te sebe i svoje planove usporedio s Brozom. Poznato je, naime, da on Tita povremeno voli citirati i parafrazirati hvaleći njegove ideje masovnih radnih akcija, pa i koncept bratstva i jedinstva

FAZ je zaključio da je Vučić pobijedio i stoga što mu je uspjelo da se predstavi kao političar koji, kao Tito, uživa ugled i na Istoku i na Zapadu. U ”vrućoj” fazi izborne kampanje primili su ga, naime, i njemačka kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin. To je, prema FAZ-u, posebno impresioniralo starije birače, koji se još sjećaju međunarodnog ugleda Jugoslavije.

Vučić je već kao uspješan predsjednik Vlade Srbije stekao međunarodnu reputaciju dovodeći investitore s Istoka i Zapada, a istovremeno utirući put prema članstvu u Europskoj uniji. Analitičari ističu da se u posljednjih 10 mjeseci pred izbore sastao sa čak 20 europskih i svjetskih državnika te da se radi o diplomatskoj aktivnosti nezapamćenoj još od vremena Josipa Broza Tita.

Novoizabrani predsjednik u prvom je intervjuu izložio svoju viziju gospodarskog povezivanja bivše Jugoslavije s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta od 20 milijuna ljudi.

Upitan želi li stvoriti novu Jugoslaviju, Vučić je rekao da se radi o “staroj Jugoslaviji plus Albaniji” radi jačanja ekonomije, a bez ugrožavanja suvereniteta.

Zatim je naglasio da on tenzije u susjedstvu može riješiti, kao što je to učinio i Josip Broz Tito, kojeg je usput nahvalio: “Bio je komunistički diktator, no vrlo pametan čovjek. Bravar, možete li zamisliti? No vrlo pametan. Znao je kako povezati ljude… To je ono što trebamo. Povezati ljude.”

To nije bilo prvi put da se Vučić pozitivno izrazio o Titu te sebe i svoje planove usporedio s Brozom. Poznato je, naime, da on Tita povremeno voli citirati i parafrazirati hvaleći njegove ideje masovnih radnih akcija, pa i koncept bratstva i jedinstva.

Njemački utjecajni dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) je tada pisao o “trijumfalnoj Vučićevoj pobjedi u prvom krugu” i ocijenio da su njegovi konkurenti poslije jedne “izuzetno agresivne izborne borbe” propali bez šansi

Na Tita je mnoge podsjetio i Vučićev odnos prema protestima mnogobrojnih nezadovoljnika koji se protive njegovoj sklonosti autoritarnom načinu vladanja, posebice tretmanu medija i opozicije.

Poput Tita, koji nakon velikih studentskih demonstracija 1968. godine iste nije silom prekinuo, nego proglasio da su studenti u pravu, i Vučić je demonstracije protiv sebe proglasio legitimnim izrazom demokracije.

Prema nedavnim ispitivanjima javnog mnijenja Tito i Vučić spadaju među najpopularnije lidere. Za Tita se, prema Demoskopu, izjašnjava 32 posto ispitanika, a za Vučića tek za postotak manje – 31 posto. Sljedeći u rangiranju šest lidera je Zoran Đinđić s 11 posto, a daleko iza njega Slobodan Milošević s 3 posto te Boris Tadić i Vojislav Kostunica sa po 2 posto.

Jedan beogradski komentator voli isticati kako se stari (Broz) i novi Tito (Vučić) slično odnose i prema ustaštvu i Alojziju Stepincu, kojeg je ovaj drugi nazvao “ustaškim vikarom” i rekao: “Ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći”.

Prekjučerašnja fešta (službena inauguracija održana je 31. svibnja u Skupštini Srbije) održana je u impresivnoj Palači Srbije, koju mi stariji prepoznajemo kao Palaču Federacije ili zgradu SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća), najznačajnijem objektu moderne arhitekture u bivšoj Jugoslaviji.

Vučićeva fešta nesumnjivo pokazuje da je njegova uloga u srpskoj politici, ali i u široj regiji, veća od simbolične, jer Vučić prema svim indikatorima ne odustaje od ambicije da postane novi Tito

Projektirali su je zagrebački arhitekti na čelu s Vladimirom Potočnjakom. Ukupne površine od 5500 kvadrata ima ogromnu dvoranu za prijeme sa staklenom kupolom u koju stane 2500 uzvanika.

Iako je gradnja otpočela već 1947. godine, Palača Federacije otvorena je 1961., u vrijeme Prvog samita nesvrstanih zemalja, kako bi se njenih šest salona, tri dvorane i trinaest konferencijskih sala stavilo u funkciju velikog događaja.

Neki beogradski prorežimski mediji hvale prekjučerašnji Vučićev skup kao najveći događaj u recentnoj povijesti Srbije. Drugi, poput uglednog i uglavnom kritičkog tjednika Vreme, ističu kako se radi o ispraznoj, ali skupoj megalomaniji te da se tako “nekad najavljivao slet povodom rođenja druga Tita”. Usput se rugaju usporedbama Vučićevog svečanog primanja s Titovim ispraćajem.

Za Dragoljuba Žarkovića “je ipak najbizarniji detalj da će za pet hiljada gostiju biti pripremljeno šest hiljada kilograma mesa. Na ovu vrućinu. To prevazilazi standardni normativ za svadbe pod šatorom koje počnu ujutro i završe se sutra nakon svitanja. Ko će bre to da pojede?”

Gradonačelnik Beograda Siniša Mali hvali se kako je dolazak velikog broja inozemnih delegacija povodom inauguracije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića najbolji dokaz koliko je Srbija postala poštovana, normalna, sigurna zemlja, faktor stabilnosti i mira u regiji, kao što je nekada bila Jugoslavija.

Prema nedavnim ispitivanjima javnog mnijenja Tito i Vučić spadaju među najpopularnije lidere. Za Tita se, prema Demoskopu, izjašnjava 32 posto ispitanika, a za Vučića tek za postotak manje – 31 posto. Sljedeći u rangiranju šest lidera je Zoran Đinđić s 11 posto, a daleko iza njega Slobodan Milošević s 3 posto te Boris Tadić i Vojislav Kostunica sa po 2 posto

Najozbiljnije kritike dolaze iz civilnih udruga. Tako Ivan Ninić iz Centra za vladavinu prava: “Neracionalno je praviti privatne glamurozne zabave u trenutku kad javni dug Srbije iznosi 24 milijarde eura ili 67,7 posto BDP-a. Naročito je to nepristojno u državi u kojoj se djeca liječe putem SMS poruka, a plaće i mirovine se isplaćuju iz kredita. Pri tome treba znati da inauguracija predsjednika ne postoji ni u ustavu ni u zakonu, niti je to srpska tradicija. Zbog svega toga, smatra se da je jedan od glavnih ciljeva inauguracije stvaranje kulta ličnosti odnosno da je to pokušaj da se svijet zadivi srbijanskom gostoljubivošću.”

Koliko je svijet doista zadivljen teško je reći s obzirom na uglavnom nisko rangirane predstavnike iz inozemstva. Svaka čast rijetkim izuzecima iz neposrednog susjedstva, ali u najviše slučajeva inozemstvo je bilo zastupljeno “zamjenikom zamjenika” i(li) “pomoćnikom pomoćnika”.

Koliko će ovaj skup pridonijeti Vučićevom rangiranju u usporedbi s Titom teško je predvidjeti, ali se može očekivati porast popularnosti među onima koji su s divljenjem pratili sve što im je dvanaest kamera Radiotelevizije Srbije serviralo u njihovim dnevnim sobama u direktnom prijenosu iz Titove palače.

Vučićeva fešta nesumnjivo pokazuje da je njegova uloga u srpskoj politici, ali i u široj regiji, veća od simbolične, jer Vučić prema svim indikatorima ne odustaje od ambicije da postane novi Tito.

 

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora