novinarstvo s potpisom
Kao što ni nedavno protjerivanje ruskih diplomata nije bilo neposredno uvjetovano navodnim ruskim napadom u Salisburyju, niti je rusko sudjelovanje u tom napadu uopće dokazano, nego se radilo o političkom odgovoru na politiku Moskve prema Zapadu, tako ni američko-francusko-britanski raketni napad na ciljeve u Siriji nema veze s navodnim kemijskim napadom u Dumi.
Dok je, dakle, oštar diplomatski odgovor na incident u Velikoj Britaniji predstavljao odgovor Zapada na rusku protuzapadnu politiku, američko raketiranje ciljeva u Siriji predstavlja strateški odgovor Washingtona na pokušaj Rusije da s Iranom i Turskom bez zapadnih aktera definira budućnost Sirije.
O tom ruskom planu svjedoči i nedavni trilateralni sastanak predsjednika Rusije, Irana i Turske u Ankari, na kojem su trojica čelnika potvrdila svoju namjeru pokretanja političkog procesa nakon postizanja trajnog prekida vatre i očuvanja jedinstvene Sirije. Bez ikakve reakcije SAD-a dogodila bi se definitivna pobjeda Rusije u Siriji.
A pobjeda Rusije u Siriji, treba li uopće napominjati, značila bi i definitivan poraz SAD-a u tom dijelu svijeta, poraz koji je započeo Obaminim povlačenjem iz Sirije prije nekoliko godina.
Tada je Obama Siriju prepustio Rusiji, povukavši se nakon što je korištenje bojnih otrova najprije označio za ”crvenu liniju” koja će biti sankcionirana američkom intervencijom, a onda, unatoč dokazanom korištenju bojnih otrova, nije poduzeo ništa.
Iako se, zapravo, radilo samo o simboličnom udaru, s obzirom na to da su Rusi i Sirijci bili obaviješteni o ciljevima napada, te su prije udara bili evakuirani, američki napad na kemijska postrojenja u Siriji svojevrsno je upozorenje Washingtona da neće dopustiti potpunu marginalizaciju, a ujedno i poruka Rusiji da se Zapad vraća u igru.
Zbog toga je američki udar bio jednokratan i strogo ograničen na ciljeve povezane sa sirijskom infrastrukturom za proizvodnju i skladištenje kemijskog oružja, pri čemu su napadači jako pazili da ne ugroze ruske i iranske ciljeve u Siriji.
Američke rakete nisu samo upozorenje Rusima, već i Iranu, čije šijitske milicije u Siriji i uz potporu Rusa zapravo kontroliraju zemlju, a ne desetkovane snage Bašara al Asada.
Kada to stavimo u kontekst najavljenog američkog istupanja iz nuklearnog sporazuma s Iranom, ali i dolaska u Bijelu kuću Bushovog jastreba Johna Boltona, koji vjeruje da samo bombardiranje Irana može riješiti američki problem s tom zemljom, onda je jasno da predstoji zaoštravanje s Iranom.
I da je Sirija samo sredstvo da Washington realizira svoje ciljeve prema Iranu, a možda i put u američku vojnu intervenciju protiv Iranaca.
I zato u noći s petka 13. na subotu nije počeo Treći svjetski rat. Trump će i dalje činiti sve kako bi izbjegao izravan konflikt s Putinom, kao što će i Putin, svjestan vlastitih vojnih ograničenja u odnosu na Amerikance, pogotovo kada je riječ o konvencionalnom naoružanju, izbjegavati izravan rat sa svojim najvećim suparnikom.
Unatoč Putinovoj retorici, Rusija se ne može nositi s Amerikancima u konvencionalnom sukobu, a njezina snaga može se nositi s američkom samo u nuklearnom oružju.
A nuklearno oružje, kao što nas povijest uči, funkcionira jedino kao sredstvo odvraćanja.
Kada se upotrijebi, onda su svi poraženi.
(Prenosimo s portala Novoga lista).