novinarstvo s potpisom
U subotu, 12. svibnja, u šest sati ujutro, krenuli smo busom iz Zagreba, preko Slavonskog Broda, kraj Sarajeva, uz rijeku Željeznicu ispod Bjelašnice, pa kroz kanjon Bistrice između Jahorine i Treskavice, do raskrižja južno od Foče i nastavili uz lijevu obalu Drine, preko Sutjeske, do Tjentišta; oko devet sati vožnje. Iz Zagreba nas je došlo 31, direktno na Tjentište iz Splita je došlo dvoje, iz Dubrovnika dvoje, sa Korčule osmero. Svi smo se našli kod spomen-doma na Tjentištu.
Spomen-dom je izgrađen 1975. (arh. Ranko Radović), po zidovima su imena partizana poginulih u Petoj ofenzivi – bitci na Sutjesci i murali Krste Hegedušića. Spomen-dom je devastiran u ratu 1992. – 1995., po muralima je pucano i izgrebeni su i išarani grafitima; sada se to pomalo renovira.
Na brežuljku iznad spomen-doma nalazi se grobnica na kojoj piše: OVDJE POČIVA 3301 BORAC SA SUTJESKE. Na grobnicu smo položili dva lovorova vijenca – u ime Antifašističke lige i Nove ljevice.
Iza grobnice je golemi spomenik (kipar Miodrag Živković), dvije zrcalnosimetrične stilizirane stijene koje dočaravaju kanjon i simboliziraju proboj, centralni događaj bitke na Sutjesci. (Zbog svoje veličine, visok je dvadesetak metara, spomenik je preživio devastacije; navodno je za tu vrstu revizionizma nedostajala tona eksploziva.)
Iza spomenika vode stepenice, zarasle u travu, do prirodnog amfiteatra na čijim su obroncima, na dugačkim kamenim pločama, ispisana imena partizanskih jedinica koje su sudjelovale u bitci na Sutjesci.
Ta se bitka, opisana poslije u mnogim knjigama i na filmu, odvijala od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. i bila je najteža i najpresudnija bitka u NOB-u.
Poslije poraza njemačke i talijanske vojske u Sjevernoj Africi Hitler je očekivao invaziju saveznika na jadransku obalu. Da bi se pripremio teren za obranu, Wehrmacht je dobio naređenje da potpuno uništi partizane, a četnike razoruža.
Iako su se četnici borili protiv partizana i usko surađivali s Talijanima, njemačka komanda ih je smatrala nepouzdanima ako dođe do iskrcavanja saveznika.
U tu svrhu dovedeno je 127 tisuća vojnika, uglavnom njemačke elitne trupe, neke dovedene čak s istočnog fronta, oko 300 aviona, sve to uz potporu talijanskih, ustaških, i bugarskih jedinica.
Nasuprot tome bilo je 18 – 20 tisuća partizana, iscrpljenih i bez teškog naoružanja poslije Neretve.
U nizu bitaka koje su se odvijale mjesec dana partizani su imali oko sedam tisuća poginulih, računajući tu i ranjenike, ljude oboljele od tifusa i liječnike koji su bili s njima, a koji su nemilosrdno pobijeni po direktnoj zapovjedi; pobijeno je još oko tisuću i pol seljaka na području od Durmitora do Zelengore.
“Jedinice su dužne i ovlaštene da u ovoj borbi, bez ograničenja, takođe prema ženama i prema djeci, upotrijebe svako sredstvo samo ako ono vodi uspjehu… Nijedan Nijemac koji se bori protiv bandi ne smije zbog držanja u borbi protiv bandi i njihovih pristalica biti pozvan na disciplinsku ili vojno-sudsku odgovornost.” (Hitlerovo naređenje pred “Operaciju Schwarz”)
Sve to, posebno s nevjerojatnim probojem preko Sutjeske kod Tjentišta, u kojem cijela Prva proleterska brigada ide na juriš po samostalnoj zapovjedi Koče Popovića u trenutku kad se pod udarcima neprijatelja partizanska zapovjedna struktura počela raspadati, a sudbina opkoljenih partizanskih jedinica visjela o koncu, čini ovu bitku jednom od velikih i dramatičnih bitaka Drugog svjetskog rata.
Najteže gubitke pretrpjele su Druga, Prva i Treća dalmatinska udarna brigada, najviše partizana (8925) bilo je iz Hrvatske, gradovi koji su dali najviše boraca bili su Šibenik (1316, poginulo 535) i Split (1091, poginulo 557), ali Hrvatski sabor odbio je biti pokrovitelj 75. godišnjice ove najpresudnije bitke u povijesti NOB-a s obrazloženjem ”da se nije dogodila u Hrvatskoj” (za razliku od Bleiburga koji se, valjda, dogodio u Hrvatskoj!).
Danas, 75 godina poslije, čuvari nacionalnog parka i poneki planinar još pronalaze ljudske kosti po gustim šumama i bezbrojnim gudurama i vododerinama iznad Tjentišta.
Slike i imena na zidovima spomen-doma, veličanstveni spomenik, priče o tome što se ovdje dogodilo, sve to kod posjetioca stvara osjećaj tihog pijeteta.
I samo okruženje pridonosi toj atmosferi; Tjentište je visoravan kojom teče Sutjeska, smještena između gorostasnih planina čiji vrhovi su u svibnju još pod snijegom, s čijih padina se spušta Peručica, posljednja prašuma u Europi.
Bili smo smješteni u hotelu ”Mladost”, baš primjerenog naziva za nas – u busu smo izračunali da je prosječna starost u grupi iz Zagreba 59,5 godina.
Prije večere Mišo Milun i ja malo smo lutali šumom iznad Tjentišta, našli grob Save Kovačevića obilježen bijelim kamenim obeliskom duboko u šumi i poslije toga našli vrlo lijep markirani put koji vodi među prastarim stablima natrag do velikog spomenika. Obojicu nas je taj grob podsjetio na stihove Ivana Gorana Kovačića:
U planini mrkoj nek mi bude hum
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum…
…Nitko da ne dođe do prijatelj drag
I kada se vrati, nek poravna trag.
Ivan Goran Kovačić poginuo je tokom bitke na Sutjesci. Ubili su ga četnici koji nisu pružili nikakav otpor Nijemcima, ali su se obračunavali s malim grupicama iscrpljenih partizana.
Sljedeći dan poslije doručka pozdravljamo se s našim prijateljima iz Dubrovnika, Splita i Korčule i krećemo preko Sarajeva prema Travniku. Zaustavljamo se neplanirano u Ahmićima, odlazimo do spomenika 116 žitelja ovog sela koje je jedinica HVO-a ”Jokeri” pobila u travnju 1993. samo zato jer su bili muslimani.
Kao da su bjesovi i divljaštva koji su harali ovim krajevima prije pedeset godina, u doba bitke na Sutjesci, ponovo probuđena, a svo iskustvo i razum isparili. Uz spomenik je mala džamija i spomen-soba na taj događaj, u kojoj nam je ljubazni mladi imam ispričao pojedinosti tog strašnog ratnog zločina.
Nastavljamo prema Travniku, slikovitom bosanskom gradiću s velikom srednjovjekovnom tvrđavom i dobrim ćevapima, rodnom mjestu Ive Andrića. Početkom 19. stoljeća, u vrijeme radnje ”Travničke kronike”, to je bilo sjedište vezira zabačene turske provincije Bosne.
Sljedeće zaustavljanje je u Jajcu. Odlazimo pogledati zgradu u kojoj je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Na štandovima, smještenim s obje strane vodopada na ušću Plive u Vrbas, glavni brand Jajca koji se nudi turistima su Tito i Jugoslavija.
Poslije dugog čekanja na granici BiH – Hrvatska, koje podsjeća na velebna ”dostignuća” naše generacije, vraćamo se u Zagreb.
Zahvaljujemo kolegicama iz Nove ljevice na organizaciji ovog napornog, ali interesantnog putovanja.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.