Martens je poklopio Thompsona zbog ogoljelog nacionalizma

”Nije problem što Thompson voli Hrvatsku. Problem je što je ne zna voljeti bez trivijalizacije ili čak veličanja mračne NDH”, čitamo u zanimljivom osvrtu koji je za Jutarnji list napisao novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ) Michael Martens, prozvan od Marka Perkovića (MPT) da ga je njemački novinar ”prevario” nakon što je MPT pristao mu dati intervju.

Martensov članak popraćen je slikama autora i Marka Perkovića u Čavoglavama (snimljenih prilikom vođenja intervjua 5. listopada 2019.), meni ukazuje, a osobito nakon čitanja famoznog intervjua, da je MPT u pravu kada se osjeća prevarenim jer intervju nije ono što je sporni glazbenik očekivao. Martens radi ono što se u tim prilikama uobičava jer je morao pojasniti njemačkoj publici tko je taj MPT i zašto je zabranjivan u Njemačkoj.

I sâm sam se u mojoj, više od 40 godina dugoj, novinarskoj karijeri (a od 1994. sam se u više navrata našao i u ulozi voditelja novinarskih škola i predavača novinarstva gdje sam morao ovo pitanje pojašnjavati) susreo s onime što smeta MPT-u: to što je novinar Martens iskoristio intervju kako bi davao/umetnuo vlastite komentare i ocjene.

”Intervju (engleski interview; francuski entrevue: susret radi razgovora, dogovora) je razgovor; novinska vrsta u kojoj se sadržaj izražava u obliku pitanja i odgovora. Namijenjen objavljivanju u tiskovnim medijima, na radiju i televiziji, razgovor s nekom istaknutom osobom o njoj samoj ili o nekoj zanimljivoj temi, u pravo vrijeme i sa spretnim pitanjima, jedan je od najčešćih oblika novinarskog izražavanja. Uspješnost intervjua ovisi o izboru teme, osobe i pitanja” (Hrvatska enciklopedija).

Moja je obaveza kazati istinu o nama. Moja obaveza je stati uz čestitog kolegu Martensa, a nasuprot mračnjaštvu MPT-a i njegovih sponzora, od HDZ-a pa sve do najrigidnije hrvatske ekstremne desnice koja bi orgijala i na željenim koncertima MPT-a u Njemačkoj

Uobičajeno je, u tiskovnim medijima, da intervju treba biti autoriziran. To znači da se s njegovim sadržajem, prije objavljivanja, treba složiti i sam sugovornik. Na taj se način štiti i novinar i sugovornik.

Martens je zaista objavio sve ono što je MPT autorizirao, ali je dodao i vlastite komentare i procjene čime je krenuo u interpretaciju i valorizaciju što je svojstveno komentaru, autorskom osvrtu, kolumni, itd.

Ali, ponavljam, Martens je bio prisiljen to napraviti (vjerojatno svjestan da će izazvati bijes MPT-a) da njemačkim čitateljima bude što je moguće više jasno, recimo, što znači ”Za dom, spremni!”.

Jasno je i ovo: Martens nije uvažavao sugovornika u njegovoj možebitnoj nakani da preko stranica uglednog FAZ-a ”popravi” svoj narušeni ugled u Njemačkoj, zemlji u kojoj su mu nastupi zabranjeni i u kojoj se MPT nada da će moći nastupiti, kao biznismen (više nego kao umjetnik, o tom, potom), i okrenuti veliku lovu među tamošnjim desno orijentiranim Hrvatima, osobito onima kojima su ustaše ”OK stvar”.

Martens je tu kristalno jasan: FAZ ne može i neće biti PR agencija MPT-a.

Kolegu Martensa osobno poznajem. Susreli smo se na jednoj konferenciji u Beogradu. Ručali smo zajedno i dugo razgovarali na ovdašnjem jeziku. Riječ je o izuzetno dobrom novinaru, jako upućenom u sve ključne ”jugoslavenske” teme, odnosno događanja na našim prostorima.

To je dokazao i izvanredno kvalitetnom biografijom Ive Andrića ”U požaru svjetova” (Buybook, Sarajevo, 2019.) na kojoj je radio sedam godinama (u braku sam s Njemicom educiranom u Heidelbergu i znam dobro što su pedantnost i predanost poslu, što resi i Martensa), a koja je objavljena prošle jeseni i koja je, ističe kolega Denis Derk u Večernjem listu, ”bila među pet najboljih publicističkih knjiga na Sajmu knjiga u Leipzigu, a već je izašla i u Bosni i Hercegovini i Srbiji”. (Uskoro će biti objavljena i u Hrvatskoj kao izdanje kuće Ljevak).

Martens je korektan i iskren novinar, pa kaže: ”Danas više ne bih napisao rečenicu ”Thompson je fašist”. (A u mojem članku u FAZ-u o mojim dojmovima iz Čavoglava, uostalom, niti nema takve rečenice). Čini mi se da je stvar mnogo složenija – kao i gotovo uvijek u životu, kada se pogleda pobliže. Danas sam skloniji drugačijem zaključku, koji sam i obznanio u FAZ-u: problem s gospodinom Perkovićem nije u tome što on voli Hrvatsku, nego u tome što on ne može voljeti Hrvatsku bez trivijalizacije ili čak glorificiranja njezina najmračnijeg razdoblja. Da pjesma ”Bojna Čavoglave” ne počinje pokličem ”Za dom, spremni”, smatrao bih je pravom pjesmom u pravo vrijeme, iako ne pripada mojem glazbenom ukusu”.

Martens je zaista objavio sve ono što je MPT autorizirao, ali je dodao i vlastite komentare i procjene čime je krenuo u interpretaciju i valorizaciju što je svojstveno komentaru, autorskom osvrtu, kolumni, itd. Ali je bio prisiljen to napraviti (vjerojatno svjestan da će izazvati bijes MPT-a) da njemačkim čitateljima bude što je moguće više jasno, recimo, što znači ”Za dom, spremni!”

Ta pjesma koja je zaista pravi hit, a koja to možda nikada ne bi postala da feralovci nisu ”intervenirali” i lansirali je u eter, zaista je, kaže  Martens, ”davala hrabrost u vrijeme kada je samo postojanje Hrvatske bilo pod prijetnjom zbog agresije pod kontrolom Beograda”. No zbog pokliča ”ZDS” na njezinom početku kontekst je drugačiji i to je trebalo pojasniti čitateljima FAZ-a.

Duhovito će kolega pojasniti zašto je potrebna kontekstualizacija: ”Želio bih izraziti sumnju da normalni njemački novinari bez ikakve veze s Balkanom pišu o ”yugo-četničkim novinarima”. Većina Nijemaca nikad nije čula takvu riječ. Vjerojatnije je da bi pretpostavili da su ”yugo-četnici” neki regionalni kulinarski specijalitet, sličan ćevapčićima koje poznaju iz svojeg omiljenog restorana u Njemačkoj. Jednu porciju yugo-četnika s đuvečom, molim vas!”

Važno je navoditi zaključne riječi kolege Martensa: ”Nakon što sam se podrobnije upoznao s fenomenom Thompson, stekao sam dojam da bi bilo dobro kada Perkoviću više ne bi bilo dopušteno u budućnosti održavati koncerte u Njemačkoj. S obzirom na svoju povijest, posebno Njemačka ne bi trebala biti mjesto na kojem se pojavljuje osoba koja javno i otvoreno govori da je ”Za dom, spremni” samo bezopasan pozdrav. Čovjek koji pjeva da je 1945. bila loša godina jer je ”nas” (tko su, zapravo, u toj priči ”mi”?) raštrkala po cijelom svijetu. Razumijem i cijenim Perkovićev antikomunizam i njegov kritički stav prema Jugoslaviji, što uvelike dijelim s njim. Ali, koliko vrijedi antikomunizam osobe ako nedvosmisleno ne osuđuje i drugu strašnu ideologiju 20. stoljeća?”

Dodao bih i druge rečenice njemačkog kolege izrečene u razgovoru s novinarom Denisom Derkom za Večernji list (intervju koji se vodio i objavio kako smo naučili, bez dodatnih interpretacija, jer svi razumijemo čime se Martens bavi kada piše o Ivi Andriću). Naime, jer su važne za razumijevanje teme s kojom se danas bavim.

Govori Martens o kritičarima u Srbiji: ”Takvim kritičarima smeta što ja ne spadam među one strance koji dopuštaju da ih se zavarava srpsko-nacionalističkom interpretacijom Jugoslavije. Smeta im što su, na osnovu izvora, u ”U požaru svjetova” Srbi opisani i kao žrtve i kao zločinci. Smeta im što ne pratim narativ prema kojem su Srbi uvijek bili samo žrtve, a drugi uvijek samo počinitelji. To vam je sigurno poznato iz Hrvatske, gdje se ni hrvatski nacionalisti ne mogu pomiriti s tim kada netko istakne da Hrvati nisu samo trpjeli tuđe nasilje nego su ga i nanosili drugima. Takav je nacionalizam svugdje, naravno i u Njemačkoj. Uvijek su drugi krivi.”

Ovo što je izazvalo Martensa da se uopće bavi fenomenom Thompsona predstavlja manje ili više ogoljeni nacionalizam. Jednom sam stranom novinaru, pojašnjavajući problema s pločim i natpisom ”Za dom, spremni” te skandalima vezanih za izvikivanje toga ustaškog pozdrava na koncertima MPT-a kazao ovako: It is clear that the act of placing this plaque with the Ustasha greeting and symbol is unacceptable – and all the more so in Jasenovac. Can anyone imagine such a plaque appearing with the inscription Sieg Heil near the camps of Dachau, Buchenwald, Mauthausen, or Bergen-Belsen?

Well, that is exactly what is happening right now in Croatia. Za dom – spremni has been placed on a monument in the town of Jasenovac, in the same place where the commander of the Jasenovac camp, Vjekoslav Max Luburić, had his headquarters. Jasenovac represents for the victims of the Ustasha in Croatia what Auschwitz-Birkenau represents for the Jews.

Kako kaže povjesničarka Olivera Milosavljević: ”Svaki oblik ekskluzivnog nacionalizma, ksenofobije, rasizma, antisemitizma, militarizma… uključujući i pravdanje kvislinštva, a svjedoci smo da se javljaju, nosi u sebi neki od elemenata koji u povoljnim uvjetima može prerasti u fašizam. Ti opći uvjeti mogu biti vezani i za ekonomsku krizu i za ideološku promjenu odnosa snaga u Europi i svijetu…

Većina Nijemaca nikad nije čula takvu riječ. Vjerojatnije je da bi pretpostavili da su ”yugo-četnici” neki regionalni kulinarski specijalitet, sličan ćevapčićima koje poznaju iz svojeg omiljenog restorana u Njemačkoj. Jednu porciju yugo-četnika s đuvečom, molim vas!”

Uvijek je problem u političkoj eliti, u vrijednostima koje zastupa, u odnosu koji ima prema ovim pojavama. Ako za ispoljavanje ovakvih stanovišta kaže da predstavljaju demokratsko pravo na ispoljavanje svog mišljenja, što smo imali prilike čuti, onda je njena odgovornost i kada one ojačaju.”

Nacizam i fašizam, sa svojim domaćim inačicama, nanijeli su golemo zlo našim ljudima i našoj zemlji. Pod zastavom fašizma i nacizma Hrvatska je bila okupirana i raskomadana. U našu je zemlju uveden totalitarni poredak koji je odgovoran za masovne zločine, etnička čišćenja i genocid. Rasni zakoni te nasilje i okrutnost bili su glavna sredstva vladanja nacističkih i fašističkih režima. Židovi, Srbi, Romi, Hrvati i drugi domoljubi bili su žrtve ustaškog režima.

Imam trajnu obavezu progovoriti iz iskrenosti mojega intimnoga procesa konverzije iz totalitarne kulturne paradigme u trajnu odanost ideji mira i demokracije, ideji ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije, ideji ujedinjene i na antifašizmu utemeljene Europe.

Moja je obaveza kazati istinu o nama. Moja obaveza je stati uz čestitog kolegu Martensa, a nasuprot mračnjaštvu MPT-a i njegovih sponzora, od HDZ-a pa sve do najrigidnije hrvatske ekstremne desnice koja bi orgijala i na željenim koncertima MPT-a u Njemačkoj.

Keine Chance!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora