Nobel za mir ove godine nije promašio

Došlo mi je da zapjevam doksologiju kada sam čuo i vidio kome je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir! Pa ja sam neke od tih ljudi susretao, a većini se izdaleka divim.

Proteklih su godina pojedini laureati iz raznoraznih razloga bili osporavani te je njihov odabir znao pobuditi sumnje u kriterije i namjere norveškog odbora pa je očekivanje izbora nerijetko praćeno dozom cinizma o tome što se priprema u skandinavskoj političkoj kuhinji.

Ove godine je za Nobelovu nagradu za mir bilo legitimno predloženo 211 osoba i 107 organizacija.

Mnogi su se kladili na Gretu Thunberg, mladu švedsku ekološku aktivisticu koja je bila na listi ozbiljnih kandidata nekoliko godina zaredom, dok su drugi navijali za razvikanog i samohvalisavog narcisa iz Bijele kuće.

Ali dobitnik Nobelove nagrade za mir ove godine nije pojedinac nego UN-ova organizacija Svjetski program za hranu (World Food Programme – WFP) ”za svoje napore u sprječavanju da glad postane oružje ratova i sukoba”.

Berit Reiss-Andersen, pravnica, spisateljica i bivša političarka impresivne karijere, predsjednica norveškog Odbora za dodjelu nagrade je argumentirano i suvislo obrazložila kakve veze ima borba protiv gladi s promicanjem mira u svijetu.

”Izgladnjivanje stanovništva kako bi se osvojio teritorij jedno je od najstarijih ratnih oružja”, te dodala: ”Veza između gladi i ratova začarani je krug zla. Rat uzrokuje glad, jednako kao što manjak hrane može potaknuti ili razbuktati sukobe i ratove”.

”Izgladnjivanje stanovništva kako bi se osvojio teritorij jedno je od najstarijih ratnih oružja”, te dodala: ”Veza između gladi i ratova začarani je krug zla. Rat uzrokuje glad, jednako kao što manjak hrane može potaknuti ili razbuktati sukobe i ratove”

Primjera ima na pretek: od Afganistana i Sirije u Aziji do Konga, Sudana i Nigerije u Africi, da ne nabrajamo dalje.

Svjetski program za hranu (WFP) je osnovan 1961. godine sa sjedištem u Rimu. Radi se o najvećoj svjetskoj humanitarnoj organizaciji koja ulaže ogromne napore kako bi pomogla najugroženijoj populaciji svijeta da preživi glad.

Tijekom prošle godine pomogli su hranom 97 milijuna ljudi u 88 zemalja. Hranu dostavljaju helikopterima, ali i na leđima slonova i deva. Osobno sam kao predsjednik jednog međunarodnog tijela devedesetih godina svjedočio njihovoj hrabrosti i kreativnosti.

Sramota je za naš svijet, njegove političke sustave, vojne organizacije, ali i religije svijeta što je svaki jedanaesti stanovnik ili njih ukupno 690 milijuna kronično gladno.

Pandemija koronavirusa je u ovoj godini pridonijela eksplozivnom rastu broja žrtava gladi u svijetu pa je ova nagrada dodatno priznanje požrtvovnim zaposlenicima WFP-a i mnogobrojnim volonterima koji su brinuli da se redovitom dostavom svakodnevno pomogne hranom više od 100 milijuna životno ugrožene gladne djece, žena i muškaraca diljem svijeta.

Bio sam prisutan kada je prekretničke 2000. godine UN donio Milenijsku deklaraciju ciljeva koje je međunarodna zajednica trebala postići do 2015. godine. Jedan od najvažnijih je bio da se prepolovi broj od više od jedne milijarde stanovnika našeg planeta koji su jedva preživljavali s prihodom manjim od jednog dolara dnevno, bez zdrave vode, sanitacije i odlazeći na spavanje gladni.

Svjedoci smo da se ti ciljevi nisu ostvarili iako je bilo određenog mjerljivog napretka u nekim azijskim zemljama. Najbolji primjeri su Indija i Kina gdje je siromaštvo znatno smanjeno u prva dva desetljeća (n)ovog milenija.

U pripremama za jubilarnu godinu i UN-ovu, nazovi transformativnu, viziju boljeg i pravednijeg svijeta u Rimu je 1996. godine održan strateški sastanak Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) na kojem je prvi puta prezentiran plan kako do 2015. godine prepoloviti broj gladnih u svijetu, konkretnije sa 790 milijuna na 400 milijuna te da se do 2030. broj gladnih u svijetu svede na nulu.

Plemeniti i jasno definirani ciljevi, ali bez realizacije jer ne uzimaju u obzir ono što mi kršćani nazivamo sveprisutnom ljudskom grešnošću koja bogate čini sebičnima, vojskovođe i diktatore krvožednima, a društvene strukture i svjetski poredak nepravednima.

To je postalo zorno jasno kada je šest godina kasnije FAO opet održao sastanak u Rimu i ustanovio da se u međuvremenu broj gladnih u svijetu nije smanjio nego povećao na nekih 815 milijuna osoba: 770 milijuna u zemljama u razvoju, 27 milijuna u zemljama u tranziciji i 11 milijuna u industrijski razvijenim zemljama.

Najtragičniji je podatak da taj broj uključuje približno 300 milijuna djece koja su žrtve ekstremnog siromaštva te stoga u enormnim brojevima umiru od gladi i sprječivih bolesti.

Zapravo je zbirni broj i veći jer u najsiromašnijim zemljama svijeta deseci milijuna onih koji gladuju uopće nisu registrirani. Stravična je činjenica da u našem svijetu i vremenu još uvijek svakih pet-šest sekundi jedna osoba umire od gladi.

Ključno je pitanje kako senzibilizirati i pokrenuti svjetsku javnost te kako civilizirati neizbježne, ali, na žalost, istodobno i nepravedne globalizacijske procese koji nametanjem liberalnog kapitalizma bogatima i jakima donose prednosti na štetu siromašnih i obespravljenih.

Općeniti pozivi na humanost, nesebičnost i plemenitost na žalost ponajčešće nailaze na gluhe uši sebičnog i nepravednog svijeta.

Ja sam desetljećima uvjeravao moje američke prijatelje u svojim predavanjima na dvadesetak sveučilišta i propovijedima u stotinjak crkava i kršćanskih konferencija da je među siromašnima najlakše regrutirati teroriste te da njima najuspješnije manipuliraju diktatori bolesnih ambicija i huškači novih ratova.

Stoga je u našem međuovisnom svijetu u interesu razvijenih da pomognu siromašnima. ”Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom i ako je žedan, napoj ga vodom”, savjetuje biblijska mudrost (Izreke 25, 21).

Došlo mi je da zapjevam doksologiju kada sam čuo i vidio kome je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir! Pa ja sam neke od tih ljudi susretao, a većini se izdaleka divim

Analogno pokretanju široke koalicije protiv terorizma i osvajačkih ratova, narodi svijeta moraju stvoriti učinkoviti međunarodni savez protiv eksploatacije siromašnih i zastrašujuće pandemije gladi.

O tom smislu i smjeru moramo čestitati gospođi Berit Reiss-Andersen i njezinom peteročlanom norveškom Odboru za dodjelu Nobelove nagrade za mir što je ovogodišnjim izborom poslao jasnu poruku svijetu o nekim gorućim globalnim problemima i prioritetima.

Stoga i mi od sveg srca i najiskrenije supotpisujemo čestitku koju je Heiko Maas, njemački ministar vanjskih poslova uputio ovogodišnjim laureatima.

”Čestitam od sveg srca Svjetskom programu za hranu i njegovom izvršnom direktoru Davidu Beasleyju na potpuno zasluženoj Nobelovoj nagradi za mir. Svjetski program za hranu stoji simbolički za odgovornost međunarodne zajednice za svaki pojedini ljudski život.

Neumorni rad ove organizacije milijunima ljudi svakodnevno spašava živote i sprječava glad. Djelatnici Svjetskog programa za hranu su na najopasnijim mjestima na svijetu prvoborci za ljudskost.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora