novinarstvo s potpisom
Odgovorna osoba iz A1 obavijestila me elektronskom porukom: ”žao mi je radi situacije u kojoj ste se našli, no nažalost nisam u mogućnosti pružiti informacije o uslugama druge platežno odgovorne osobe”. (Prigovor: [T202106250145Z14271935]).
A ”situacija u kojoj sam se našao” bila je da je moja sestra u terminalnoj fazi karcinoma morala biti smještena u stacionarnu zdravstvenu ustanovu. S obzirom na epidemiološka ograničenja i izolaciju zbog bolesti COVID-19 pojačano se koristila mobitelom, koji je u tzv. paketu usluga bio ugovoren kod A1 s limitom broja razgovora.
I 24. lipnja joj je A1 blokirao mobitel zbog prekoračenja ugovorenog limita.
Pohitao sam u poslovnicu A1 na Iblerovom trgu u Zagrebu i zamolio da s obzirom na okolnosti uplatim polog ili na drugi način omogućim privremenu deblokadu sestrinog mobitela.
U poslovnici A1, međutim, bili su neumoljivi. Prema postojećim propisima, rekli su da ugovor može mijenjati samo potpisnik ugovora, ili osoba opunomoćena javnobilježničkom ispravom sastavljenom i ovjerenom posebno za A1.
Napisao sam poruku Centru za upravljanje korisničkim prigovorima A1 Hrvatska d.o.o., više da se ubuduće izbjegnu slične ”situacije” i poslovna nečovječnost.
Prema odgovoru s početka teksta, čini se da sam poruku napisao uzalud.
No nakon otkaza ugovora zbog smrti ”platežno odgovorne osobe”, stiže od [email protected] proturječna obavijest: ”Vaša grupa 1-800597392962 sad ima jednu uslugu manje! Korisnik Ljubica Grčar je iz grupe isključio svoju uslugu Mobilna govorna usluga. Vaš A1 tim”.
Customer bi u prijevodu značio potrošač, kupac ili, u ovom slučaju, mušterija, odnosno korisnik usluge, a nikako ne Payable Person (”platežno odgovorna osoba”).
U prvi trenutak zaokupljen emocijama, ovu pravno pojmovnu proturječnost sam previdio, pripisujući sve uobičajenom nemaru za metodološko-nomotehnička pravila pisanja i tumačenja propisa u Republici Hrvatskoj.
Nakon naknadne analize, međutim, pokazalo se da zamjena pojma ”potrošač” s pojmom ”platežno odgovorne osobe” u dijelu hrvatskih propisa znatno olakšava nastavljanje pravno upitne prakse zapljene novca s računa građana u poslovnim bankama bez sudskog nadzora samo na osnovu (ne)vjerodostojnih korporacijskih ”papira”, njihovih odvjetnika, javnih bilježnika i Financijske agencije (Fine).
Uredbom 1215/2012 je u Europskoj uniji propisano da se ovrhe (zapljene novca s računa u bankama) ne mogu provoditi u postupcima u kojima ovršenici nemaju pravo žalbe (dvostupanjski postupak), odnosno pravo na kontradiktornu usmenu raspravu na sudskim ročištima u ovršnim postupcima na kojima mogu postavljati pitanja i predlagati dokaze u svoju korist itd.
U međuvremenu je i Sud Europske unije u Luxemburgu donio Odluku broj C-551/15 da u odnosu na državljane drugih članica EU-a odluke javnih bilježnika koje se donose u Republici Hrvatskoj ne mogu nikada postati ovršne u drugim državama članicama EU-a, niti se primjenjivati u Republici Hrvatskoj na državljane iz ostalih članica EU-a (pogledati članak ”Za blokirane je Uredba EU ‘svjetlo na kraju tunela”’, Autograf.hr, 26. srpnja 2018.).
Zbrkom ”platežno odgovorna osoba” umjesto pojmova potrošač, kupac, korisnik usluga itd., nastoje se zametnuti tragovi ustrajnog višegodišnjeg diskriminiranja hrvatskih građana.
Izbjegavanja implementacije Uredbe EU-a i u Republici Hrvatskoj kojom se propisuje da se ovrhe ne mogu provoditi u postupcima koji nisu dvostupanjski i koji se ne provode pred tijelima javnih ili sudskih vlasti već samo posredstvom odvjetnika, javnih bilježnika i Financijske agencije (Fine), omogućava se pristrana ovršna praksa u interesu privatnih banki i korporacija, te diskriminacija hrvatskih građana kao građana drugog reda Europske unije.
Posebno je upitna praksa pred Financijskom agencijom (Finom) u tzv. postupcima zapljena novca s računa građana u bankama u Hrvatskoj bez naloga tijela javnih ili sudskih vlasti.
Financijska agencija (Fina) kao ostatak nekadašnje centralizirane državne službe za tuzemni platni promet, prema sadašnjim propisima, obavlja u ime i za račun svih banaka u Hrvatskoj tehničke usluge poslova tuzemnog platnog prometa.
A to pojednostavljeno znači da poslovne banke (Fina u ime i za račun banaka) zapravo plijene novac s računa građana bez sudskih naloga suprotno bankarskim propisima o nepovredivosti računa građana u bankama.
U bankama se prave nevješti, jer im je osiguran promet s računima građana propisima da u Hrvatskoj nitko ne može biti isplaćen u gotovom novcu već isključivo posredstvom računa otvorenih u bankama (primjerice, članak 30. Pravilnika o porezu na dohodak).
Ovakvom metežu s ovrhama pored korporacijskih i bankarskih lobija znatno pridonose i skupine insolvencijskih uhljeba, dijela odvjetnika i javnih bilježnika, službenika paraupravne Financijske agencije (Fine), kao i dijela kompromitiranih stečajnih upravitelja i povjerenika za stečaj potrošača (pogledati: ”Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo”, Autograf.hr, 11. svibnja 2021.).
Umjesto komentara o neljudskosti korporacijskih zaposlenika u iskazivanju lojalnosti ”njihovoj” korporaciji u postupanjima prema ”platežno odgovornim osobama”, valja podsjetiti da će i najlojalnije zaposlenike ”njihova” korporacija prije ili kasnije odbaciti kao popunjene pelene.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.