Arhitekt Cingel i predsjednik Vučić u kohabitaciji

Likovi poput šefa Društva osječkih arhitekata Ivana Cingela, koji misli da se u sve razumije pa tako i u crkvena pitanja, dodijali su već s pričom kako među zagrebačkim/hrvatskim (lijevim) prijateljima patrijarha Porfirija ”odzvanja gromoglasna tišina” povodom ”Porfirijevih svinjarija”. Tako će svi ti cingeli, nikolaidisi, bačanovići, ivančići e tutti quanti vrebati priliku da oštre zube i skoče Porfiriju za vrat, e ne bi li njegovi prijatelji pokazali da im se, zapravo, time što šute, njegova krv gadi.

Ceterum autem censeo Carthaginem (iliti Porfirija) esse delendam.

Prijatelji mu nisu, vele cingelići. Pozeri smo, nekakvi. Te šupke, nas, naime, treba obezvrijediti, omalovažiti, zašto ne i zgaziti. Mala enciklopedija bi se mogla složiti kada bismo na kup stavili sva prozivanja nas, Porfirijevih prijatelja.

Kako znamo da su Cingel i braća moralne vertikale licemjerni, da ih zanima šteta te da se u mnogim slučajevima tu radi o nasrtajima in ecclesia et in odium fidei? Pa to je vrlo jednostavno: prešutjet će svaku priliku kada treba konstatirati da je Porfiriju (ili nekom drugom crkvenom autoritetu) pošlo za rukom zaokružiti neko baš veliko dobro.

Posljednji slučaj? I to je vrlo jednostavno dokazati: prave se da se povijesno pomirenje makedonskih i srpskih pravoslavaca nije dogodilo. Ne tiče ih se posvećenost Porfirija tom cilju niti jedinstvo među episkopima u tomu da se postigne puno kanonsko i liturgijsko jedinstvo što je zaključeno na način da je Srpska Pravoslavna Crkva brzo nakon Sabora makedonskoj bratskoj Crkvi uručila tomos autokefalije. Ne dira ih, ne zanima ih. Zašto? Jer su zlonamjerni? Možda. Ili zato jer su, prije toga, kulturološki i politički nepismeni, ma na koliko se već portala javljali.

Cingel u komentaru ”Porfirijada” objavljenom 7. srpnja na portalu Peščanik u Beogradu (gdje također ima dosta tog elementarnog nepoznavanja crkvene materije) tereti patrijarha za ”primitivizam”, ”za prostakluk”, ”za falsificiranje”, ”za izopačenje”, ”za perverziju”, ”za patologiju” i tako dalje i tome slično.

Čemu ta salva uvreda? Zbog jedne objave na Instagramu.

Naime, 27. lipnja je osoba koja uređuje Porfirijev profil na toj društvenoj mreži napisala (premda u prvom licu jednine) da će se patrijarh posavjetovati, u dogovoru s ostalim arhijerejima i predstavnicima drugih Crkava, da li da se objavi popis imena škola i direktora tih škola u kojima se događa diskriminacija učenika koji bi željeli pohađati vjeronauk.

Šok i nevjerica.

Polako, idemo se ponašati novinarski i hajmo ovo raščlaniti. Ja se držim one Kuharićeve, izrečene mi u Buenos Airesu 18. listopada 1986.: ”…gdje je tama, donesi svjetlo!…”.

O ovoj temi se javljam ne zbog toga što me Cingel proziva za gromoglasnu šutnju nad ”svinjarijom”, već zbog toga što je Instagram komunikacijski alat patrijarha, dakle, javna stvar i zato što tamo stvari ne štimaju, zato što sam već Porfiriju iznio svoje mišljenje o često krivom uređivanju tog profila (dakle, ne iznosim u javnost nešto što već nisam rekao mom prijatelju), ali prije svega i iznad svega jer su se, što je po mom mišljenju od prvorazrednog značaja (ne i za cingele) apelom i kontundentnim dokazima o diskriminaciji učenika i kršenja zakona i radničkih prava (istog dana kad i radničkofrontaš) očitovali vjeroučitelji Beogradsko-karlovačke mitropolije (Porfirijeve naime).

Ali, za Boga miloga, zašto bi bivšeg člana i kandidata Radničke fronte iz Osijeka Ivana Cingela trebalo zanimati kršenja nečijih radničkih prava? Kakva prava? Kakvi bakrači? Bitna je obrana sekularne države! Bitnije je prozvati onoga koji bi stvarao ”liste za odstrel”.

Cingel se poziva na Dejana Nedića, predsjednika Skupštine Društva direktora škola Srbije i direktora Druge ekonomske škole u Beogradu koji reče, prema beogradskom Danasu: ”Zaista ni u kuloarima nisam čuo da neki direktor utiče na đake i za mene je ovo veliko iznenađenje”, odnosno na Bojana Vučkovića, direktora 13. beogradske gimnazije: ”Nikad nisam čuo da se tako nešto desilo… ne verujem da bi se bilo ko usudio da utiče na učenike”.

To podsjeća na ono: nismo mi, majke mi, krivi. Oni gore su.

Međutim, u proglasu vjeroučitelja stoji drugačije. Oni tvrde da je Porfirijeva konstatacija (rekao je, zaista, i meni, ranije) da postoji problem u više osnovnih i srednjih škola u Srbiji gdje direktori sprječavaju i obeshrabruju učenike i roditelje da se opredijele za vjersku nastavu – točna.

Javno je poznata činjenica, ne očito i Cingelu, ne očito i Peščaniku, da su predstavnici drugih Crkava i vjerskih zajednica zamolili Porfirija da im pomogne u rješavanju zajedničkog problema pred vlastima Srbije. Porfirije ne govori pro domo sua. To ne rade ni njegovi vjeroučitelji. Oni iznose dokaze i tvrdnje o problemu koji tišti i druge Crkve i zajednice, ne samo pravoslavnu.

”Da se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima, već o općem mjestu, potvrđuju i prijave koje smo podnijeli na prekršaje u više od 60 osnovnih i srednjih škola, od ukupno 221, u kojima se izvodi vjeronauk na području ​mitropolije. 

Mi, vjeroučitelji Beogradsko-karlovačke mitropolije, ovim apelom javno objavljujemo grubo kršenje prava roditelja i njihove djece na slobodan izbor i pohađanje nastave vjeronauka u školi. 

Ustav Republike Srbije jamči svakom građaninu Srbije pravo na slobodu vjere i pravo na odgoj djece u skladu sa svojim uvjerenjima, a Zakon o osnovama sustava odgoja i obrazovanja omogućuje pripadnicima svih tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica da im djeca pohađaju vjeronauk u osnovnim i srednjim školama. 

Stoga je svako odvraćanje i onemogućavanje djece i njihovih roditelja da se odluče za vjeronauk flagrantno kršenje njihovih Ustavom i Zakonom zajamčenih prava…”. 

Dakle, podnijeli su prijave za prekršaje u više od 60 škola samo na terenu Porfirijeve mitropolije. Moja saznanja govore da je problem ogroman i da obuhvaća cijelu Srbiju. 

Vjeroučitelji su ti koji su informirali patrijarha, svog mitropolitu, i kažu: ”Najodgovorniji za ove prekršaje su ravnatelji škola kojima je Ministarstvo prosvjete povjerilo brigu i dužnost da roditeljima i njihovoj djeci omoguće slobodan i transparentan izbor vjeronauka, a ne da diskriminiraju vlastite učenike. (…) 

Svjedoci smo i drugih manipulacija u vezi s izvođenjem vjeronauka u školama, kojima su u mnogim područjima praktički ukinuta prava roditelja i učenika na izbor vjeronauka. To se, prije svega, odnosi na Pravilnik kojim su 2008. godine uvedena nova pravila za formiranje grupa za vjeronauk i građanski odgoj…”. 

Pojasnimo Cingelu i urednicama Peščanika: ovaj podzakonski akt Ministarstva prosvjete donesen je bez suglasnosti Vladinog Povjerenstva za vjeronauk s kojim je Ministarstvo po zakonu trebalo surađivati. Izvorna i najpravednija praksa, iz vremena vlade pokojnog premijera Zorana Đinđića, prema kojoj su grupe za vjeronauk i građanski odgoj formirane dijeljenjem odjela na grupu za vjeronauk i grupu za građanski odgoj i obrazovanje, bez obzira na broj učenika u njima, nezakonito je ukinuta.  

Naprotiv, ističu vjeroučitelji, Ministarstvo obrazovanja je navedenim Pravilnikom propisalo (novi) minimalni broj učenika (kažu 15) za formiranje grupa. To je rezultiralo činjenicom da su mnoga djeca, posebno iz manjinskih vjerskih zajednica, ostala bez prava pohađanja nastave vjeronauka u školama, jer ih nije bilo dovoljno za formiranje grupa. 

S druge strane, mnogi naši kolege (naglašavaju) uključujući i one iz drugih tradicionalnih Crkava i vjerskih zajednica, ostali su bez posla ili su im plaće drastično smanjene.  Tendencija pogoršanja statusa vjeronauka i samih vjeroučitelja nastavljena je posljednjih godina donošenjem Stručnih uputa o formiranju odjeljenja i načinu financiranja u osnovnim i srednjim školama u Republici Srbiji. (Kako to?) Minimalni broj učenika podignut je na 30 (!!), a spajanjem učenika iz više razreda u grupe, vjeronauk je praktički izbačen iz satnice, što se prvenstveno odrazilo na kvalitetu samog vjeronauka i nemogućnost sudjelovanja djece u njemu kao dijelu redovne nastave…”. 

Meni je jasno da Cingel smatra da vjeronauk ne treba imati pristup javnom školskom sustavu. Ni u Srbiji ni u Hrvatskoj. Ima pravo tako misliti. Ima pravo misliti i da je OK rigati uvrede. Ima pravo i sanjati da će postati gradonačelnik Osijeka… 

Ali, kao što se mostovi ili zgrade, što arhitekt Cingel treba znati, rade po nekim pravilima, tako i društvena zajednica ima svoja pravila, a ona se oslanjaju na ustav. Moraju. 

Vjeroučitelji se pozivaju na ustavna prava, na zakonom zajamčena prava roditelja i djece, ali i strahuju od gubitka posla.

Imam prijateljicu koja je vjeroučiteljica u Beogradu, pa tako dobro znam da postoji ogroman problem sa statusom vjeroučitelja koji i dalje u školama rade na određeno vrijeme. ”Ja sam 16 godina direktor i veroučitelj u mojoj školi 16 godina radi na određeno i svakog 1. septembra potpisuje ugovor koji mu traje do 31. avgusta”, potvrđuje spomenuti direktor Nedić.

Je li Cingel pozvan da uređuje društvene odnose ili da mijenja Ustav Srbije? Nije.

Bi li trebao biti minimalno informiran, ne o eshatološkoj naravi Crkve, već o njenom funkcioniranju? Da, trebao bi. Osobito jer si daje pravo da o Crkvi piše (i vjeroučitelji su dio Crkve, svaka krštena osoba je, po naravi sakramenta krštenja i po ispovijedanju, ”u Crkvi”!).

Zabrinjava me što ne vodi, kao socijalist, brigu o radničkim pravima u prosvjeti u Srbiji? To me jako zbunjuje i rastužuje! O kakvom je ljevičaru ovdje riječ? Cingel ostavlja jaku lošu sliku o nama na ljevici u Hrvatskoj.

”Zbog svega navedenog, mi, vjeroučitelji Mitropolije beogradsko-karlovačke, upućujemo ovaj javni poziv našoj prosvjetnoj i široj javnosti, a prije svega nadležnim tijelima Republike Srbije, te ih molimo da uklone sve navedene nepravilnosti u izvođenju nastave vjeronauka u školama i omoguće normalno funkcioniranje iste, a sve u skladu sa zakonima i za dobrobit naših učenika”.  Bio bih zadovoljan tek kada bi Cingel imao tri čiste da ovo supotpiše. A sada nešto o navedenom komunikacijskom alatu.  Svaki Cingel bi trebao, prije nego što krene vrijeđati patrijarha, pročitati impressum sajta SPC-a. Tamo bi vidio da postoji nešto što se zove ”Informativno-izdavačka ustanova Srpske Pravoslavne Crkve” te da ona, pored glavnokomandujućih: Porfirije kao predsjednik, episkop bački Irinej kao dopredsjednik, te zvorničko-tuzlanski episkop Fotije kao član Svetog arhijerejskog sinoda SPC-a odgovoran za rad Informativno-izdavačke ustanove, ima svog upravitelja, gospodina Dušana Stokanovića. Saznao bi i da postoji uže tijelo, Informativna služba SPC-a čiji je glavni urednik Nenad Stiković. I druge bi korisne informacije dobio.

Kada bih mogao, kada bih bio u prilici, ja bih Stokanoviću, Stikoviću i njihovim suradnicima pojasnio kako se inače radi s/na društvenim mrežama, ili bi im rekao zašto da se ne pušta u javnost obnovljeni sajt SPC-a, na primjer, na kojem se još radi i koji ima ne male defekte…

Rekao bih ekipi i da se (službeni) sajt SPC-a (koji je sajt za cijelu tu Crkvu) ne bi smio kombinirati s patrijarhovim profilom na Instagramu ili Facebooku te bih pojasnio, općenito, kakve bi objave odgovarale, ako se pastoralno misli, društvenim mrežama.

Svakako bih pokušao pomoći da se Instagramom ne napravi Porfiriju veću štetu i ne donose mu veće probleme od mnogih u kojima se nalazi.

Porfirije je, jamčim, dobar i dobronamjeran čovjek. Vrlo strpljiv. Priznajem da mi pomalo ide na živce koliko je strpljiv s nekim ljudima i ne baš dobrim pojavama.

Ali, kako sam mu rekao, on je, po načelu zapovjedne odgovornosti, dužan voditi računa o cjelini. Pa i o promašenim ili loše formuliranim, ponekad i neprihvatljivim objavama ili dijelovima objava na Instagramu (ili drugdje) ma tko ih pisao.

Općenito govoreći, medijska politika SPC-a (i patrijaršije) traži redefiniciju i kadrovsko pojačanje, pak ja vjerujem da će se tek nakon prošlog Sabora SPC-a (održanog u svibnju), patrijarh moći malo podrobnije posvetiti nekim aspektima u svom pastoralu koji traže veću budnost, kvalificiranost i ozbiljnost.

Porfirije je došao na čelo jedne spore i okoštale strukture, koja na mahove iznenađuje ljepotom i dubinom, ali može biti kompromitirana, prvenstveno pred onima koji, pojašnjava nam drugi biskup, onaj rimski, Franjo, nemaju religijsku kulturu i lako se sablažnjavaju ili potežu za osudama bez da se udube u neki problem.

Ako je, pak, o obrani sekularnog riječ, e tu jasniji ne mogu biti: Porfirije je zadnja osoba koja bi ikome nametala svjetonazor, koja bi ugrožavala načelo sekularnosti i odvojenosti Crkve od države.

Tko nije bio na našim kružocima, tko nije hodao u cipelama onih koji, recimo, nisu vjernici a radosno su dolazili na naše susrete, teže može shvatiti da je Porfirije čovjek dijaloga, a ne potjerničkih spiskova.

Ja, naravno, ne mogu, nemam te moći, da zaustavim one kojima prija skočiti Porfiriju za vrat.

Ali ako njemu bude nedostala krv, bude li ranjen, on ili bilo tko, taj će moći računati na moju pomoć.

Ja sam, ipak, kršćanin na ljevici.

Nego, još da se pitamo i ovo: zašto ne bi ovaj arhitekt i politički aktivist stvar pogledao politički? Kada svatko zna da se skoro pa ne može čistiti cipele na Terazijama bez Vučićeva amenovanja i da su se mnogi direktori škola kvalificirali članstvom u Aleksandrovoj Partiji, ne dopire li Cingelu, ne konta li da se tu zapravo ”vučićevac” Porfirije (kako su ga opisivali cingeli) de facto fajta s Vučićevim kadrovima po školama i s resornim ministrom koji kao budala pita ”u čemu je, vaša svetosti, problem”?

Da nisu Ivan Cingel i Aleksandar Vučić u kohabitaciji?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora