autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

78.97 % – Koliko znači glas vodstva Crkve u Hrvatskoj?

AUTOR: Ante Žderić / 27.09.2022.

Ante Žderić

Broj od 78.97 posto onih koji su se na popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2021. izjasnili katolicima, izazvao je prijepore.

Naime, zbog neusuglašenosti popisnog pitanja, odgovor je mogao tumačiti kako je tko htio. Neki razlog problemu vide u amaterizmu dijela popisivača. Drugi tvrde da je riječ o nestručnosti dijela onih koji su uređivali popisna pitanja.

Spomenuti postotak katoličkih vjernika u ukupnom broju stanovništva jamačno jest netočan. No ovdje je riječ o drugom problemu, koji nema veze sa statistikom, s brojevima.

Naime, katoličku (i ostale) vjerske pripadnosti na našem se prostoru percipira najprije kao kulturološko-nacionalnu označnicu, a ne kao osobno vjersko uvjerenje. U tom je smislu postotak ”vjernika” uvelike ovisan o društvenom trenutku.

U vremenu u kojemu institucionalne vjerske zajednice rapidno gube na autentičnosti u očima društva, nije izgledno da će rasti udio njihovih vjernika u ukupnom broju stanovništva. To ne treba čuditi. Zbog toga je sasvim izvjesno da je i 78.97 % katoličkih vjernika prilično umjetno napuhani broj.

Za one koji pitanje vjere promatraju vjerničkim očima, spomenuta statistika ne treba biti razlog sablazni. Ona nas, zapravo, bolno otrežnjuje i vraća stvarnosti, vraća iz svijeta samoobmana i iluzija.

Već smo prije popisa iz 2021. znali da 90 % mladih nakon krizme u praksi otpada od Crkve. Što je, onda, tu novo?! Ili da s promjenom društvene klime dolazi do promjene percepcije vlastitog religijskog identiteta, sistemom prilagođavanja.

Zato se ne treba čuditi da će udio onih koji se u društvu smatraju vjernicima vremenom bivati sve manji. To je stvarnost s kojom treba računati, ali koja ne treba obeshrabrivati.

I Isus Krist je imao svega 12 učenika. Zbog toga Crkva koju je osnovao nije bila ništa manje sveta, katolička i apostolska. Vjera ne ovisi o broju. Tako snaga Duha Svetoga u Crkvi neće biti ništa manja ako (nas) opet bude – dvanaest.

Drugi znakoviti događaj vezan uz pitanje vjere na našim prostorima je Susret hrvatske katoličke mladeži, održan u Bjelovaru 17. rujna.

Nevezano za loše vremenske uvjete (na što su organizatori mogli i trebali računati), dio samih sudionika, kao i promatrači događaja, slažu se da je riječ o potpunom promašaju.

Naime, već se mjesecima vidjelo da među mladim katoličkim vjernicima ne vlada oduševljenje za takav tip vjerskog događaja. Osobito ne u ranu jesen, ususret kišama i poplavama, na početku nove nastavne godine.

Procjena broja sudionika od oko 7.000 mladih ljudi, u odnosu na vjernički potencijal Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva je – porazan. Prosječna nogometna utakmica druge nogometne lige okupi više gledatelja. S tim činjenicama se valja suočiti.

No sukladno navici medija koji na hrvatskom govornom području nose pridjev ”katolički” – o fijasku bjelovarskog susreta se uglavnom šuti. Dežurni internetski botovi žustro su upregnuli sve svoje pljuvačke snage za neutralizirati kritičke tonove skupa, na što se – očito naivno – usudio jedan od novinara jednog katoličkog portala.

Dobra je stara navika o problemima u našem društvu, pa i u Crkvi – ”šutjeti i pomesti ih pod tepih”. Kao da se nije ni dogodilo.

Iz bjelovarskog poučka, koji samo potvrđuje ranije izneseni zaključak o rapidnom padu vjerničkog udjela u hrvatskom društvu i utjecaja Crkve, razvidno je da je, u ovom slučaju, mlađoj vjerničkoj populaciji svaka aktivnost institucionalne Crkve – oličene u (nad)biskupima – doživljena odbojno.

Izostanak mladih sa skupa u Bjelovaru nije uzrokovala kiša koja je padala, već percepcija pastira Crkve kao tutora društva koji se, mahom, u sve petljaju, a malo što razumiju.

Mladi čovjek to osjeća. On osjeća nespremnost iste Crkve da s njima komunicira jezikom koji razumiju i da razumije društveni trenutak u kojemu svi skupa živimo.

Zorna slika toga je preduga liturgija u Bjelovaru po kiši, na kojoj su mladi stajali, dok su (nad)biskupi jedini bili pod nadstrešnicom. I gdje su uvodni pozdravi trajali gotovo dvadeset minuta.

Tu je riječ o mladima kao svijetu za sebe i (nad)biskupima, kao svijetu za sebe. Ta dva svijeta međusobno ne komuniciraju. Oni niti ne govore istim jezikom.

Svidjelo se to nekom ili ne, mladim ljudima u hrvatskom društvu glas institucionalne Crkve (ne Boga) uglavnom ne znači ništa. Svaka pozitivna reakcija po tom pitanju samo je dio njihove kulture i kućnog odgoja.

To nam valja priznati i krivca prepoznati kad se, odjeveni u purpur aristokratskog mentaliteta, pogledamo u ogledalo.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sjećanje i identitet
• Sućutni i politički Bog
• Kršćanstvo Isusa, kršćanstvo malenih, prezrenih i odbačenih
• Ne postoji ''muška'' i/ili ''ženska'' molitva
• Dan sjećanja – Pijetet zaslužuje svaki grob
• Vjera otvara oči duše da dobro vide i sebe i druge
• Naličje i maske svetoga
• Crkva poniznih
• Država koja više brine za privilegije nekolicine propada
• Bog iz kovčega i Bog u nama

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SVJEDOK SVJETLA
Oznake: Ante Žderić, glas, institucionalna Crkva, katolici, Svjedok svjetla

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".