Važan dugometražni dokumentarni film ‘Na vodi’ Gorana Devića

Velik je i važan dugometražni dokumentarni film Gorana Devića ”Na vodi”, kojemu su i veliki, značajni europski filmski festivali već dali nagrade i priredili retrospektive njegovih filmskih radova. Dojam o važnosti ovoga filma imala sam i kada sam ga prvi put gledala, prije pet godina, u tijeku njegove kino premijere.

Evo, pred nekoliko večeri, film je emitiran i na HTV-u, na njegovom trećem programu, a moj se prvotni dojam sada još jednom potvrdio, radi se uistinu o izuzetnom filmu, kojega treba pogledati, jer je rad režisera koji je znao kako na filmsko-umjetnički način prezentirati jednu složenu, vrlo kompleksnu, psihološki i emotivno iznimno zahtjevnu priču o jednom zapuštenom i napuštenom, ratom i poslijeratnim privredno-gospodarskim kriminalom osiromašenom, stradalom prostoru, kakvih kod nas na žalost ima dosta.

Dević nije, poput svog slavnog svjetskog kolege, Wernera Herzoga, morao odlaziti u džunglu, da bi ondje kamerom hvatao egzotične krajolike i urođenike koji se negdje uz neku rijeku bave čupanjem osušenih i srušenih stabala, kojekakvih drvenih naplavina što ih je za sobom, u povlačenju ostavila rijeka, pa sada te trupce po cijele dane vežu i vuku, pile i odvoze čamcima negdje na drugu stranu obale.

On je svoje zapuštene ljude, koji također žive gotovo u posvemašnjem zaboravu od civilizacije, i čiji je rječnik također siromašan i sveden na najnužnije, gdje se melodiozni povici otimaju iz grla kao kod nekih zasebnih, na pola izoliranih plemena, pronašao uz obale rijeka Save, Kupe ili Odre, tu na nepunih pedesetak kilometara udaljenosti od Zagreba, niti na sat vremena vožnje od naše blistave, svjetleće metropole.

Njegovi junaci tamo žive svakojako se snalazeći, granama svoga opstanka, na ovaj ili onaj način, pritiješnjeni uz rijeke. Njihovi su životi spušteni dolje, uz ili na riječno korito, ondje gdje su staze utabali, pred mnogo godina, neki davni narodi što su se nazivali Ilirima i Keltima, a o čijim vremenima ovaj svijet uz vodu nije zainteresiran da sazna nešto više.

On je zabavljen time da si osigura najnužnije, a kako će u tome uspjeti, to je isto jedna skrovita enigma, kao što je enigmatska, mistična prisutnost triju rijeka u tom gradu, čiji su nepredvidivi vrtlozi i u tijeku posljednjeg Domovinskog rata, odnijeli mnoge, nevine civilne žrtve, pogubljene u zločinačkim ubojstvima, o čemu također saznajemo kroz ovaj težak film.

Tu naime jedna žena, nekadašnja supruga i majka dvojice sinova, skelom dolazi na jednu od tih rijeka, da bi, na određen, najtužniji datum u svom životu, bacila u rijeku tri vijenca s bijelim ružama – za nekuda odvedene, pobijene i bačene u tu istu rijeku, svoje najmilije i neprežaljene.

Pa se tu, kao i u onoj čuvenoj Maupassantovoj noveli ”Na vodi”, također u mističnom tijelu rijeke, nalaze negdje još uvijek i ostaci njihovih pogubljenih tijela, za čiju smrt nitko ne odgovara, a što bi ipak, kako kaže jedan, također ratom stradali junak ovog filma, bilo važno da se dogodi. Međutim, zakon nije pred svima isti, to je već od nekuda poznato.

A scena s usamljenom majkom koja se prisjeća tog kobnog dana, negdje koncem ljeta, početkom jeseni, 1991. godine, kada su joj odveli muža i sinove koji su se baš vratili s popodnevne nogometne utakmice, i čak prije deportacije na stratište nisu stigli niti da pojedu ručak, govori toliko mnogo, ne samo o tom tužnom, izranjavanom prostoru, nego o našem društvu u cjelini.

Jer tu nam režiser na pladnju stavlja jednu od onih priča u kojima je riječ o počinjenim zločinima, a kakvi su u našem društvu još uvijek jedna vrst tabua, i kakvi uglavnom i najvećim svojim dijelom nisu priznati javno ni službeno, niti obznanjeni kao zločini.

Poznato je iz nedavne ljudske povijesti da je bilo i takvih koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata negirali i postojanje fašističkih koncentracionih logora, pa zahvaljujući ovakvim hrabrim i uspravnim ljudima i autorima, kakav je i ovaj filmski umjetnik, njihovo nekada nijekano postojanje već je postalo povijesna istina kojom danas raspolažemo kao činjenicom koja je nepobitna.

Jedan bivši ubojica kojeg upoznajemo u ovome filmu je, za razliku od onih nevidljivih, ratnih egzekutora, ipak okajao svoj zločin, učinjen takoreći iz nehata, i u pijanstvu, čini se učinjen onako kako se ljudi pobiju kada se opiju i potuku, a što nema veze s ratom i nacionalističkim mržnjama.

I njega autor ovog filma susreće uz i na vodi, tu se on pere, brije, češlja, i priprema za svoj novi život na slobodi, nakon što je odslužio osam godina zatvorske kazne. Sada je taj čovjek očišćen i iznutra – pridružuje se mjesnoj crkvi koja svoje obrede krštenja obavlja također na vodi, u obredu nalik na američke od prije stotinu godina, uz pjesmu i uranjanje tijela u vodu.

Pa koliko god to ludo i fanatično djelovalo, taj crkvi i vjeri okrenut svijet u kontekstu ovoga okruženja, dok s jedne strane još više izvitoperuje sliku posvemašnjeg društvenog kaosa, manjka onoga što se zove institucionalna podrška i vjera u sustav koji funkcionira, s druge strane očito predstavlja jedinu mogućnost za ovog nekadašnjeg grješnika da se tako očišćen i okajan pridruži nekoj skupini, bude od nje prihvaćen kao brat.

Tako se krug zatvara, naočigled bez izlaza – voda i dalje protječe, i u svojoj šutnji i tajnovitosti nosi ono što se ljudi i zajednice nisu u stanju razgraditi i rastvoriti kako treba.

Pitomost jednog prostora, i njegova nevinost, zauvijek su ugroženi i okaljani, a prividna melankolija krajolika uz rijeku, kakvu autor maestralno dočarava senzibilnom fotografijom, kamerom Damiana Nenadića, nekim vrlo pamtljivim slikama snimljenim iz zraka, uistinu je samo prividna – iz tih lelujavih vodenih krajolika, baš kao i u istoimenoj noveli Maupassanta, izbija strava i groza, utvare i duhovi koji će zauvijek progoniti neke od duša preživjelih stanovnika…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dnevnik Witolda Gombrowicza
    •  Naši ''europejci''
    •  Duh starog europskog slobodarstva: priče Sławomira Mrożeka
    •  Stranci na privremenom radu kao naš domorodački spas i nada
    •  Camusova ljeta u Alžiru
    •  Sanatorij pod klepsidrom
    •  Osam i pol, jedne ljetne večeri
    •  Kakva sada MORA biti naša domovina?
    •  Hrabrost nijanse Jeana Birnbauma
    •  Sitni prevaranti i vrijeme Divljeg zapada

> Svi tekstovi ovog autora