novinarstvo s potpisom
Čitajući Jutarnji list u povodu državnog cirkusa i napada na Ustav u režiji šefa države Zorana Milanovića, SDP-ova predsjednika Peđe Grbina i vodstva te stranke, bez imalo dvojbe mogu kazati da taj list i portal imaju solidan broj vrlo kvalitetnih novinara. Općenito, još ima novinara u Hrvatskoj.
Što se religiologije tiče, vi ovdje na Autografu pratite vodećeg, najboljeg religiologa novinara u Hrvatskoj i šire, na prostoru bivše Jugoslavije i to kažem kako bih naglasio da rad wanna be (a person who is trying to become famous, usually unsuccessfully) religiologa Roberta Bajrušija u tom istom Jutarnjem listu smatram užasno nekvalitetnim, dapače i destruktivnim, zlonamjernim i štetnim.
Prva rečenica iz njegova komentara (portal JL-a 11. ožujka, 8:06) naslovljenog ”Franjo dramatično griješi, a mi u Hrvatskoj možemo biti sretni što je Ivan Pavao II. bio papa u devedesetima” s podnaslovom ”U Hrvatskoj možemo biti sretni jer je Ivan Pavao II. bio papa u devedesetima, kad se odlučivalo o našoj neovisnosti”: ”Sigurno je da papa Franjo neće naići na razumijevanje Ukrajinaca nakon što im je poručio da pregovaraju s Rusijom, ali tako što im je dao do znanja da su – gubitnici. Pregovori nisu nikada predaja. Hrabrost je ne dovesti zemlju do samoubojstva – rekao je te potaknuo sukobljene strane da se ne srame pregovarati prije nego što se stvari pogoršaju”, može, donekle, biti smatrana korektnim tumačenjem važnog dijela Papina intervjua na švicarskoj televiziji, ali sve ostalo ne. Dapače: teška je manipulacija i egzibicija neznanja i nekompetentnosti za posao religijskog novinara.
Iz sažetka (ne iz izvornika!) koji je pušten u opticaj u subotu 9. ožujka, Bajruši donosi i sljedeći citat, odnosno paragraf: ”Riječ ‘pregovarati’ hrabra je riječ. Kada vidite da ste poraženi, da stvari ne idu dobro, potrebno je imati hrabrosti za pregovore. Možda se sramite, ali s koliko će smrti to završiti? Pregovarajte na vrijeme; potražite neku državu koja može posredovati. Danas, primjerice, u ratu u Ukrajini, ima mnogo onih koji žele posredovati. Turska se za to ponudila. Nemojte se sramiti pregovarati prije nego što se stvari pogoršaju”, poručio je u intervjuu koji je početkom veljače dao Lorenzu Buccelli, novinaru Švicarske radiotelevizije (RSI), za kulturni magazin ”Cliché” (na talijanskom jeziku, op. D. P.), koji će biti emitiran 20. ožujka. To je direktan prijevod redakcije Vatican Newsa na dvadesetak jezika, pa i na hrvatskom.
Kažem, sve ostalo je pogrešno, manipulacija. Tako Bajruši piše da, prema izvješću Reutersa, papa Franjo je sugerirao da se Ukrajinci de facto trebaju predati jer nisu u stanju odbiti ruske snage, iako mnogi tvrde da to legitimizira djelovanje agresora, a novinar je u pitanju upotrijebio izraz ”bijela zastava”.
U subotu navečer, glasnogovornik Vatikana Matteo Bruni, upravo zbog ne malog broja interpretacija i reakcija poput Bajrušijeve (premda, vjerujem, za Bajrušija u Vatikanu pojma nemaju) pojasnio je da je Papa mislio na ”prekid vatre i pregovore”, a ne na predaju, kada je spomenuo bijelu zastavu, univerzalni simbol odustajanja.
Bajruši podmeće Papi da mu nije stalo do pravde. ”Iako je u početku rata u Ukrajini izbjegavao kritizirati Kremlj, Franjo je potom eksplicitno osudio rusku agresiju, ali i tada je zavapio: ‘Neka se doista i odlučno krene putem pregovora i neka humanitarni koridori budu učinkoviti i sigurni! U Božje ime molim: zaustavite ovaj pokolj!’”
”To je Jorge Bergoglio”, nastavlja Bajruši, ”i on ne može iz svoje kože. Franjo nije nikada – a gotovo sigurno i neće, poput ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., duhovnog vođe oko 300 milijuna pravoslavnih kršćana diljem svijeta (koji je, dodao D. P.) rat u Ukrajini opisao kao ‘jasan primjer karakterističnih ekspanzionističkih ambicija Rusije tijekom stoljeća’, a kamoli poručiti ruskom patrijarhu Kirilu neka odstupi zbog svoje podrške agresiji”.
Tada dolazi prava bezobraština i verbalna agresija, teška manipulacija koja je i govor mržnje prema Franji: ”…kad je riječ o agresiji Rusije na Ukrajinu, njegovi stavovi razočaravaju. Slušajući što govori o Ukrajini, u Hrvatskoj možemo biti sretni što je Ivan Pavao II. bio papa u devedesetima, kad se odlučivalo o našoj neovisnosti”.
Bajruši, dakle, sugerira da bi papa Franjo okrenuo glavu građanima Hrvatske, da ih ne bi priznao!
Ne pokazuje se Bajruši samo kao loš novinar religiolog, on tu pokazuje i općenito loše novinarsko lice i pamćenje.
Zašto? Zato što je i Hrvatska 1992. bila prisiljena na pregovore, osobito nakon tragedije u Vukovaru, Ovčari, Škabrnji i Nadinu i nakon katastrofalnog bombardiranja Dubrovnika i drugih naših gradova.
Bili smo se obranili (govorim u množini jer sam tada pomagao zapovjedniku IV. gardijske brigade, generalu Ivi Jeliću pa sam kao čovjek njegova povjerenja bio recenzent i predstavljač generalove knjige o povijesti te brigade!), ali Hrvatska je bila na rubu sloma, zemlju je spajao labavi ponton pored srušenog Masleničkog mosta (vozio sam vojni materijal za brigadu od Zagreba do Splita tom jedinom i krhkom žilom kucavicom). Trebalo je dignuti bijelu zastavu i pristati na dolazak plavih kaciga UN-a. Bajruši to ne vidi ili se pravi da ne vidi, što je gora varijanta, i porazno je, po mom mišljenju, što ne shvaća da Papa govori o nužnosti da se u Ukrajini dogodi ono što je Hrvatska birala te 1992. godine.
Kada je Hrvatska dobrano ojačala i kada su se ispunili vojni preduvjeti, 1995. godine, ali svakako ne samostalno već uz pomoć Oružanih snaga SAD-a, a posebno američke avijacije, naše su snage pristupile Vojno-redarstvenoj akciji ”Oluja”.
Bajruši, koji i tu pokazuje da ima pamćenje amebe i da nije kvalificiran za ozbiljno, veliko međunarodno novinarstvo, preskače da je njegov idol, papa Ivan Pavao II. izazvao negodovanje kada je HV krenula na pobunjene Srbe. Ta se vijest našla u prvom večernjem izdanju Vjesnika (u drugom je već izbačena) i u mom pisanju za Novi list, ali ne i u informativnim servisima HRT-a, a kamoli i u kaptolsko-katoličkom tjedniku gdje ju je tadašnji glavni urednik don Živko Kustić bjesomučno dao izbrisati (to je novinar koji će kasnije napisati najsramotniju stranicu u povijesti Glasa Koncila, uvodnik ”Neviđena humanost ratovanja” (koncem kolovoza 1995. nakon što je od Žarka Puhovskog, u ime HHO-a, i od mene osobno čuo za strašne zločine hrvatskih snaga nad preostalim Srbima).
Toliko o novinarskom Pigmejcu, Robertu Bajrušiju.
Kao prvo, ne da mi se više pisati o njegovim nebulozama, muljažama i manipulacijama, kao drugo, novinar koji ne kani, ne želi pročitati što je papa Franjo izvorno rekao (cijeli intervju je dostupan, na više jezika, na istom portalu Vatican news i evo ovdje integralna verzija na izvornom, talijanskom jeziku), ne zaslužuje poštovanje jer ne poštuje deontologiju naše profesije.
Nakon riječi pape Franje o Ukrajini na švicarskoj radioteleviziji, državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin, dao je intervju za list Corriere della Sera u kojem ističe da ”svijet riskira nuklearnu eskalaciju”. Cijeli tekst intervjua objavio je i Vatican News i prenijela ga je IKA.
Izdvajam ovo: ”Kao što je podsjetio ravnatelj vatikanskog Tiskovnog ureda, pozivajući se na riječi Svetog Oca od 25. veljače, Papin apel je da se ‘stvore uvjeti za diplomatsko rješenje u potrazi za pravednim i trajnim mirom’. U tom smislu očito je da stvaranje takvih uvjeta nije tek do jedne strane, nego do obje, a prvi uvjet mi se čini upravo taj da se agresiji stane na kraj.
Nikada ne smijemo zaboraviti kontekst i, u ovom slučaju, pitanje koje je postavljeno Papi, koji je, odgovarajući, govorio o pregovaranju, a posebno o hrabrosti pregovaranja, koje nikada nije predaja. Sveta Stolica slijedi tu liniju i nastavlja tražiti ‘prekid vatre’ – a agresori prije svega trebaju prekinuti vatru – a samim tim i otvaranje pregovora. Sveti Otac objašnjava da pregovaranje nije slabost, nego snaga.
To nije predaja, nego je to hrabrost. I to nam govori da moramo imati više obzira prema ljudskim životima, prema stotinama tisuća ljudskih života koji su žrtvovani u ovom ratu u srcu Europe. To su riječi koje se odnose na Ukrajinu, kao i na Svetu Zemlju i na druge sukobe koji krvave svijet”.
Papa je rat u Ukrajini nazvao agresijom, ne jednom.
Papi Franji je stalo da to ludilo prestane i da mrtvih ne bude sve više i više, s obje strane.
Papa vjeruje u moć i sposobnost diplomacije.
Ljudi poput Bajrušija, kao da žele sve više i više mrtvih, više pokolja; kao da se zalažu da cvjeta trgovina oružjem; kao da su mu Ukrajinci simpatični mrtvaci, glineni golubovi.
Ja, koji sam rat vidio, tri puta sam ga vidio (na trima terenima, zemljama), u ratu sam rođenog brata i mnoge prijatelje izgubio, u ratu sam kao vojnik HV-a sudjelovao, o ratu sam izvještavao, skupljao sam mrtve, žrtve rata i ratnog ludila – ja sam na strani pape Franje, a ne pogrešnik, zlonamjernih i opasnih medijskih djelatnika.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.