Crkvo u Hrvatskoj, gdje su tu siromašni?

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa) hrvatski će (nad)biskupi predvoditi velebna euharistijska slavlja pred mnoštvom vjernika i tamo, bojim se, neće kritizirati velike povišice koje su si dali premijer, ministri i drugi, jer ruka ruku mije, uostalom, Crkva ne govori adekvatno, ne upućuje riječ ohrabrenja krizom opterećenim hrvatskim odnosno katoličkim obiteljima.

Pokazujući da ih ne zanimaju ili ne diraju sve složenije socijalne prilike u kojima se nalazimo, da ne mare što naši ljudi sve teže žive, članovi episkopata i dalje voze na ”autopilotu”.

Da vidimo hoće li progovoriti o rasističkim napadima na obali, prema turistima drugih rasa i protiv onoga što Miljenko Jergović naziva ”turizmom sudnjeg dana”, kada naši ljudi bijesno žele pokrasti goste na svakom koraku.

Perfektno pamtim ranija upozorenja našeg pokojnog profesora moralne teologije na KBF-u Marijana Valkovića: ”Zbog više razloga prilično tradicionalistička i, mogli bismo reći, klerikalna Crkva u Hrvatskoj slabo je pripravna za život u ‘civilnom društvu’, što je, uostalom, i odraz opće situacije u hrvatskom društvu. To se najbolje osjeća u nedostatku izgrađenih laika u Crkvi te njihovoj nezainteresiranosti i pasivnosti”. (Što će se naći i u zborniku ”Izazovi civilnog društva u Hrvatskoj”, Stjepan Baloban (ur.), Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000., str. 88).

Profesor Valković, ali i pokojni fra Bono Zvonimir Šagi i mnogi drugi (Željko Mardešić, don Ivan Grubišić itd.) nisu se umarali u upozoravanju da će nezainteresiranost (nad)biskupa i klerikalne Crkve u Hrvatskoj imati dvije gadne posljedice: jedna je već svima očita – crkve se prazne, sve manje ljudi sakramentalno živi i dolazi na misu, pak, većina uopće ne mari za riječ nadpastira i župnika. K tomu, stigla je šamarčina svima u pastoralu, ustašijada u Kninu i osobito u Imotskom nije izolirani slučaj: ovdašnji je vjeronauk proizveo omladinu koja je fascinirana ustaštvom. Samo potpuni idiot može to smatrati dokazom dobroga pastorala.

Posljedično manjak zvanja, i svećeničkih i redovničkih, galopirajući je fenomen. U Europi je sve manje svećenika i nada u masovni povratak zvanja, ako ne dođe do radikalnih promjena u ponašanju klera i biskupa, plod je mašte.

Moguće je da bi ovaj stvarni nedostatak mogao natjerati instituciju na promjene, ali u našem slučaju realnije je da Katolička Crkva u Hrvatskoj uđe i dugo ostane u ”crkvenoj zimi”, neprepoznatljiva i društveno irelevantna.

Druga će posljedica biti lošija. Iako, tko izda obitelj, njene realne životne probleme, kako da vam kažem, i zaslužuje biti izdan, bolje rečeno, prokazan, ipak ne možemo biti spokojni zbog izuzetno nepovoljnih demografsko-društvenih trendova: pad nataliteta, rast broja siromašnih, nestajanje srednje klase, masovni odlazak ljudi iz Hrvatske (izgubili smo milijun stanovnika od kada smo se, eto, kako se ono voli kazati, osamostalili i postali ”svoj na svome”).

Biskupski rat protiv modernizma (zapravo grozno nesnalaženje biskupa u post-sekularnom društvu) valja trpjeti još neko vrijeme, ali lako bi bilo kada bi se problemi riješili imenovanjem nadbiskupa koji neće prošetati Trgom bana Josipa Jelačića tek kada ga na to potakne mitropolit i patrijarh Porfirije ili koji će učiniti ”revolucionarne poteze” tako što će razgovarati s kumicama na Dolcu ili će se odvesti tramvajem do Dubrave ili Ljubljanice. Jer, naravno, problemi su širi i duboki.

Zadnje što ću reći je da su svi svećenici i biskupi socijalno neosjetljivi – ta, dolazim iz kontinenta, zemlje i socijalne situacije u kojoj sam i sam bio u prilici, kao kandidat za redovnički život, vidjeti na djelu Crkvu koja je siromašna i po mjeri siromaha.

Vidio sam i mnoge socijalno osjetljive svećenike i ovdje. S jednim egzemplarnim čovjekom sam i živio godinu dana, s pokojnim župnikom na Trešnjevci (tada župa bl. Marka Križevčanina) Franjom Jurakom, ranije župnikom u Glini, ali činjenica je da danas mnogi svećenici i (nad)biskupi žive u određenom materijalnom blagostanju tako da ih se globalna i naša lokalna ekonomska kriza previše i ne dotiče. Kao da su izgubili svijest, zaboravili da postoji i druga stvarnost osim njihova. A to je stvarnost patnje, bijede, oskudice, siromaštva.

Imamo Caritas, tu i tamo se neki redovnici i redovnice trude, stidljivo se radi i s migrantima, JRS je, dobra organizacija ali smokvin list ovdašnje Crkve.

I ja, gospodine Kutleša, znam citirati papu Franju, ali kako dolikuje, a ne u bezveznim temama: ”Svećenik mora izlaziti na periferije društva i otkrivati Krista u siromasima, posuditi im svoj glas u njihovim traženjima, ali također biti njihov prijatelj, slušati ih, razumjeti i prihvatiti tajanstvenu mudrost koju Bog želi preko njih podijeliti s nama” (usp. Evangelii Gaudium 128).

Treba nastojati u siromašnima i u našim ugroženim obiteljima prepoznavati Kristov život kao i vlastiti, do te razine, da njegov život postane suživot.

Siromasi kod Isusa iz Nazareta dobivaju istaknuto mjesto i nova evangelizacija je nemoguća bez da se pokrenu komotni biskupi i svećenici (te redovnici i redovnice). Uz sve ovo valja naglasiti i važnost osobnog apostolata svakog vjernika, jer tu se vidi naša sabornost, sabornost Crkve Božje, naime svi mi imamo obavezu iskazivati neki oblik brige za siromašne!

Imam, nažalost, loše vijesti: pravo siromaštvo tek dolazi.

Umjesto da se pripremimo, umjesto da jačamo solidarnost, oni s oltara godinama maltretiraju ljude s ideološkim ratovima. Gejevi i lezbe su im nacionalna katastrofa. Dokle više!!

Današnji luđački potrošački svijet je svijet diskriminacije, kršenja ljudskih prava i krajnjih poteškoća za milijarde ljudi.

Svijet se suočava s teškom nestašicom hrane i pitke vode. Znate li da svake godine više od 9 milijuna ljudi umre od gladi i bolesti uzrokovanim njome? Unatoč pravoj slici ljudskog preživljavanja, javnost je uvjerena da moderne organizacije navodno uspijevaju u borbi protiv gladi i siromaštva. Unatoč izvješćima i službenim međunarodnim priopćenjima da se na tim problemi radi, ništa se zapravo ne rješava. Naprotiv, statistike posljednjeg desetljeća pokazuju razočaravajući trend.

Situacija se dramatično pogoršala u 2020. i 2021. kada smo se suočili s virusom SARS-CoV-2. Pandemija koronavirusa COVID-19 imala je iznimno negativne socioekonomske posljedice diljem svijeta. Cjelokupna javnost doživljava globalnu gospodarsku krizu, zatvaranje velikog broja poduzeća, velike gubitke radnih mjesta, kao i mnoge druge povezane probleme.

To su teme, Dražene Kutleša, inflacija, nesigurnost, energetska i klimatska kriza, ekologija…

Polako Drago, nemoj tako o našim biskupima! Ipak, to su ljudi koji poštuju zakon, daju milostinju, poštuju postove i vremena molitve. Štoviše, Krist je već učinio razna čuda (usp. Iv 2, 1-11; 4, 43-54; 5, 1-9; 6, 1-25). Pa kako to da im sve to ne pomaže da u njemu prepoznaju Mesiju!? Zašto im to ne pomaže? Zato što, kako je tumačio papa Franjo ove nedjelje, ”vrše svoje vjerske običaje ne toliko da bi slušali Gospodina, već da bi u njima našli potvrdu onoga što oni već misle. Zatvoreni su Gospodinovoj riječi i traži potvrdu vlastitih misli”.

Pokazuje to činjenica da se oni čak ni ne trude tražiti od Isusa objašnjenje: oni jednostavno mrmljaju među sobom protiv njega (usp. Iv 6, 41), kao da žele jedni druge uvjeriti u ono u što su uvjereni, i zatvaraju se, zatvoreni su kao u neku neprobojnu tvrđavu. I tako ne uspijevaju vjerovati. Zatvorenost srca: koliko samo zla čini, koliko zla čini!

Dobro pazimo na sve to, zato što se ponekad isto to može dogoditi i nama, u našem vjerskom životu i u našoj molitvi: može nam se, naime, dogoditi, da, umjesto da istinski slušamo ono što nam Gospodin ima za reći, mi tražimo od njega i drugih samo potvrdu onoga što mi mislimo, naših uvjerenja, naših sudova, koji su predrasude. Ali takav način obraćanja Bogu ne pomaže nam istinski ga susresti, ne pomaže nam otvoriti se daru njegova svjetla i njegove milosti, kako bismo rasli u dobru, vršili njegovu volju i nadišli zatvorenosti i teškoće.

Vjera i molitva, prava vjera i prava molitva, otvaraju, a ne zatvaraju um i srce. Kad susretneš osobu koja je u srcu, u molitvi zatvorena i koja ne prepoznaje sestru i brata u problemima, ta vjera i ta molitva nisu prava vjera i prava molitva, kaže papa Franjo.

Bilo bi dobro, bilo bi, naime, krajnje vrijeme da se gospodin predsjednik HBK odmakne od oltara na kojem se glorificiraju država i nacija i da lice okrene k razapetom čovjeku, na oltaru života.

Izmolite tu milost, nadbiskupe. Isus je primio milost jedne vjere koju je vidio među malim ljudima, a to je ono što ga pretvara u našeg brata i on se ne stidi nazvati nas braćom (Heb 2,11). Potrebno je, stoga, da se posvetite stvaranju evanđeoske Crkve, one po mjeri svakog od nas, jer zbog nas se Krist utjelovio, zbog nas je mučen i umro, zbog nas je uskrsnuo.

Navješćivati bratstvo, to!, ali na vjerodostojan način, posredstvom znakova i zalaganjem za nadu nema alternativu. Sve drugo je, kako je tumačio Jon Sobrino, bilo dijelom ili propustom, ono zbog čega i danas odzvanja opomena Svetoga pisma (Rim 2,24; Iz 52,5): ime se Božje zbog vas huli među narodima.

Govorim li ja to, pišem besmislice? Ne bih rekao.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora