Aldous Huxley vlastitim riječima (2)

(Sažetak Luke Draganića, priređivača i prevoditelja feljtona: U intervjuu s Mikeom Wallaceom iz 1958. godine Aldous Huxley pobliže analizira djelovanje prenaseljenosti, pretjerane organizacije i tehnologije u smjeru sve manje slobode u čiju obranu kao rješenje predlaže različite metode obrazovanja i decentralizacije. Negativan potencijal tehnologije on naročito ističe u kontekstu propagandnih sredstava te podsjeća ”da postoji određeni broj tehnoloških sredstava koje može koristiti svatko tko želi ubrzati proces udaljavanja od slobode i nametanja kontrole”. U vezi s prethodnim Huxley posebno naglašava ”kako je cijena slobode vječna budnost”).

2. Aldous Huxley vlastitim riječima

2.2. Intervju s Mikeom Wallaceom[i]

Uvod: Ovo je Aldous Huxley, čovjek progonjen vizijom pakla na zemlji. Gospodin Huxley, oštar društveni kritičar, prije 27 godina napisao je ”Vrli novi svijet” – roman koji je predviđao da će jednoga dana cijeli svijet živjeti pod zastrašujućom diktaturom. Gospodin Huxley tvrdi kako je danas njegov fiktivni svijet užasa vjerojatno iza ugla za sve nas. Za trenutak ćemo saznati zašto.

Wallace: Dobra večer, ja sam Mike Wallace. Večerašnji gost, gospodin Aldous Huxley, jest čovjek od slova. Njegovo pisanje podjednako je uznemirujuće koliko i istaknuto. Rođen je u Engleskoj, sada živi u Kaliforniji. Gospodin Huxley napisao je neke od najuzbudljivijih romana i društvenih kritika ovoga stoljeća. Upravo je završio seriju eseja pod nazivom ”Neprijatelji slobode” u kojima ocrtava i definira neke od prijetnji našoj slobodi u Sjedinjenim Državama. Gospodine Huxley, dopustite da Vas odmah upitam ovo; kako Vi to vidite, tko i što su neprijatelji slobode ovdje u Sjedinjenim Državama?

Huxley: Nisam mišljenja da se može reći tko je to u Sjedinjenim Državama. Ne mislim da postoje opake osobe koje namjerno pokušavaju ljudima oduzeti slobodu, ali smatram da, prije svega, postoji određeni broj neosobnih sila koje djeluju u smjeru sve manje i manje slobode. Također, smatram da postoji određeni broj tehnoloških sredstava koje može koristiti svatko tko želi ubrzati taj proces udaljavanja od slobode i nametanja kontrole.

Wallace: Koje su to sile i sredstva?

Huxley: Rekao bih da postoje dvije glavne neosobne sile. Prva od njih nije pretjerano važna u Sjedinjenim Državama u sadašnjem trenutku, ali vrlo je značajna u drugim zemljama. To je sila koja se u općim pojmovima može nazvati prenaseljenošću. Radi se o rastućem pritisku stanovništva na postojeće resurse. To je, naravno, nevjerojatna stvar. Događa se nešto što se do sada nikada nije dogodilo u povijesti svijeta. Uzmimo samo jednostavnu činjenicu da se u vremenu između rođenja Krista i dolaska Mayflowera[ii] stanovništvo Zemlje udvostručilo. Poraslo je od 250 do vjerojatno 500 milijuna. Danas stanovništvo Zemlje raste takvom stopom da će se udvostručiti u pola stoljeća.

Wallace: Zašto bi prenaseljenost djelovala tako da umanjuje naše slobode?

Huxley: Ona će tako djelovati na niz načina. Stručnjaci u tome području, na primjer Harrison Brown, istaknuli su da u nerazvijenim zemljama standard života sada zapravo pada, da ljudi imaju manje za jesti i manje dobara po glavi stanovnika nego što su imali prije pedeset godina. Kako će ekonomski položaj tih zemalja postajati sve nesigurniji, očito je kako će centralna vlast morati preuzeti sve više odgovornosti da brod održi u ravnoteži. Pod takvim uvjetima je, naravno, vjerojatno kako će doći do društvenog previranja koje će potom dovesti do ponovne intervencije središnje vlasti. Zato mi se čini kako se ovdje vidi obrazac koji snažno ide u smjeru totalitarnog režima. Nažalost, kako je u svim tim nerazvijenim zemljama jedina visoko organizirana stranka komunistička partija, čini se kako će oni (komunisti) biti nasljednici toga nesretnoga procesa i da će stupiti na položaj moći.

Wallace: Prema Vašoj tezi, čini se da nas Katolička Crkva, jedna od najvećih sila protiv komunizma, na ironičan način gura u naručje komunista jer se protivi kontracepciji.

Huxley: Mislim da je taj neobičan paradoks istinit. To je zapravo nevjerojatna situacija. Ona se, naravno, treba promatrati sa biološkog stanovišta. Cijela bit biološkog života na Zemlji jest pitanje nasilja. Ono što smo učinili jest da provodimo kontrolu nad smrti na najintruzivniji mogući način bez da smo je uravnotežili nadzorom nad rađanjem na suprotnom kraju. Posljedično, stopa rađanja ostaje visoka kao što je i bila dok je stopa smrti značajno pala.

Wallace: U redu, barem za sada toliko o prenaseljenosti. Koja je druga sila koja umanjuje naše slobode?

Huxley: Druga sila koja snažno djeluje i u ovoj zemlji jest ona koja bi se mogla nazvati pretjeranom organizacijom. Kako tehnologija postaje sve kompliciranija, tako postaje nužno imati sve složenije i sve više hijerarhijski nastrojene organizacije. Napredak u tehnologiji usput biva praćen napretkom u znanosti organizacije. Sada je moguće stvoriti organizacije razmjera većih nego što je to prije ikada bilo moguće. Tako imate sve više i više ljudi koji žive kao podređeni u tim hijerarhijskim sustavima koje kontrolira ili birokracija velikih biznisa ili birokracija državne vlasti[iii].

Wallace: Postoje li specifična sredstva ili metode komunikacije koje umanjuju naše slobode pored prenapučenosti i pretjerane organizacije?

Huxley: Zasigurno postoje sredstva koja se mogu koristiti na taj način. Uzmimo, naposljetku, komad vrlo nedavne i vrlo bolne povijesti; propagandu koju je koristio Hitler koja je bilo vrlo učinkovita. Koje su bile Hitlerove metode? Hitler je s jedne strane koristio teror, brutalnu silu, međutim, također je koristio vrlo učinkoviti oblik propagande. Koristio je svaku modernu napravu toga vremena. Nije imao televiziju, ali imao je radio koji je koristio u punoj mjeri i bio je u mogućnosti nametnuti svoju volju ogromnoj masi ljudi. Hoću reći, Nijemci su bili vrlo obrazovani ljudi…

Wallace: Svjesni smo svega toga, ali kako možemo izjednačiti Hitlerovo korištenje propagande s načinom na koji se propaganda, ako tako hoćete, koristi recimo ovdje u Sjedinjenim Državama? Želite li reći da postoji paralela?

Huxley: Ne. Suvišno je reći da se ona ne koristi na taj način sada, ali čini mi se da je poanta da su trenutno raspoložive metode u nekim aspektima superiornije onim Hitlerovim i da bi mogle biti korištene u lošoj situaciji. Ono u što sam snažno uvjeren jest da ne smijemo biti iznenađeni našom vlastitom napredujućom tehnologijom. To se opet iznova događalo u povijesti; tehnologija je napredovala, došlo je do promjene društvenih uvjeta i ljudi su se iznenada našli u situaciji koju nisu predvidjeli i u kojoj su činili razne stvari koje uistinu nisu htjeli činiti.

Wallace: Kako to mislite? Želite reći da smo razvili televiziju, ali da je ne znamo ispravno koristiti? Je li to ono što želite reći?

Huxley: Mislim da se televizija trenutno koristi prilično bezopasno. Smatram da se isuviše koristi kako bi svima neprestano odvlačila pažnju, ali zamislite stanje kakvo mora da je prisutno u svim komunističkim zemljama u kojima televizija, tamo gdje postoji, cijelo vrijeme neprestano govori iste stvari i uvijek slijedi partijsku liniju. Ona ne stvara široku frontu distrakcije. Ona stvara jednolično bubnjanje po jednoj jedinoj ideji cijelo vrijeme. Očito je kako je to silno moćan instrument.

Wallace: Govorite li, dakle, o potencijalnoj zloupotrebi toga instrumenta?

Huxley: Upravo tako. Sama po sebi, sva tehnologija moralno je neutralna. To su samo sile koje mogu biti korištene za dobro ili loše. Ista je stvar s atomskom energijom. Možemo je koristiti da se raznesemo ili je možemo koristiti kao zamjenu za ugljen i naftu koji ponestaju.

Wallace: Čak ste pisali o upotrebi droge u tome smislu.

Huxley: To je vrlo zanimljiva tema. U “Vrlom novom svijetu”, mojoj knjizi koju ste spomenuli, uzeo sam da postoji supstanca zvana soma koja je bila droga vrlo raznolikog djelovanja; u malim dozama činila bi ljude sretnima, u srednjim dozama izazivala bi vizije, a u velikim dozama bi uspavljivala. Ne mislim da sada takva droga postoji niti mislim da će ikada postojati, ali postoje droge koje će imati neke od tih učinaka i mislim da je vrlo vjerojatno da će postojati droge koje će duboko mijenjati naša mentalna stanja bez da nam čine bilo kakvu štetu. To je farmakološka revolucija koja se dogodila (u knjizi); to da sada imamo moćne droge koje mijenjaju um, a koje u fiziološkom smislu gotovo nemaju cijenu. One nisu kao opijum ili kokain koji mijenjaju stanje uma, ali ostavljaju strašne fiziološke i moralne posljedice.

Wallace: Gospodine Huxley, u Vašim novim esejima tvrdite da nas ti različiti neprijatelji slobode guraju prema stvarnom “Vrlom novom svijetu” i pišete da nas on čeka iza ugla. Najprije, možete li nam pojasniti kakav bi život u tome “Vrlom novom svijetu”, kojeg se toliko bojite, mogao biti?

Huxley: Za početak, mislim da takva vrsta diktature budućnosti neće biti ništa nalik diktaturama koje su nam bile poznate u neposrednoj prošlosti. Uzmite jednu drugu izvanrednu knjigu koja proriče budućnost, “1984.” Georgea Orwella. Ta knjiga bila je napisana na vrhuncu staljinističkog režima i neposredno nakon Hitlerovog režima. Tamo je on predviđao diktaturu koja će u potpunosti koristiti metode terora i metode fizičkog nasilja. Mislim da je ono što će se dogoditi u budućnosti to da će diktatori otkriti, kako stara izreka kaže, da s bajunetama možete činiti sve osim sjediti na njima. Ukoliko žele unedogled sačuvati vlast, otkrit će da moraju dobiti pristanak onih nad kojima vladaju. To će djelomično postići drogama, kao što sam predviđao u “Vrlom novom svijetu”, a djelomično novim tehnikama propagande. Činit će to zaobilaženjem racionalne strane čovjeka i obraćanjem njegovoj podsvijesti, njegovim dubljim emocijama, čak i njegovoj fiziologiji. Na taj način natjerat će ga da zapravo zavoli svoje ropstvo. Mislim da opasnost leži u tome da će ljudi na neki način zapravo biti sretni pod novim režimom, ali bit će sretni u situaciji u kojoj to ne bi smjeli biti.

Wallace: Dopustite da Vas upitam ovo; dosad ste govorili o svijetu do kojeg bi moglo doći u okviru totalitarne države.

Huxley: Da. 

Wallace: Hajdemo biti neposredniji i aktualniji u vezi toga. Svakako vjerujemo da živimo u demokraciji ovdje u Sjedinjenim Državama. Vjerujete li da bi taj “Vrli novi svijet” o kojem ste govorili mogao, recimo, u sljedećih 25 godina ili u sljedećem stoljeću doći ovdje na naše obale?

Huxley: Mislim da bi mogao. Zato smatram kako je iznimno važno da ovdje i sada počnemo razmišljati o tim problemima i da ne dozvolimo novim napredcima u tehnologiji da nas iznenade. Na primjer, u pogledu korištenja droge danas postoji dovoljno dokaza kako bismo, na temelju tih dokaza i korištenja određene količine kreativne mašte, bili u stanju predvidjeti oblike zloupotreba koje bi u vezi toga mogli poduzeti ljudi loših namjera. Na isti način, u vezi ovih drugih metoda propagande, mislim da možemo predviđati i učiniti puno toga kako bismo ih spriječili. Naposljetku, cijena slobode jest vječna budnost.

Wallace: U “Neprijateljima slobode” pišete specifično o Sjedinjenim Državama. Ovo iznosite pišući o američkim političkim kampanjama: “Sve što je potrebno jest novac i kandidat koji se može istrenirati da djeluje iskreno. Politički principi i planovi za određeno djelovanje izgubili su na važnosti. Osobnost kandidata i način na koji je predstavljen od strane promidžbenih stručnjaka stvari su koje su doista važne.”

Huxley: Tijekom posljednje kampanje bilo je puno takvih vrsta izjava od strane promidžbenih menadžera uključenih stranaka; ideja da se kandidati moraju reklamirati kao da su sapun ili pasta za zube i da se u potpunosti morate oslanjati na osobnost. Hoću reći, osobnost jest važna, ali zasigurno postoje ljudi s krajnje susretljivom osobnošću, pogotovo na televiziji, koji možda ne bi nužno bili vrlo dobri na položaju koji zahtijeva političko povjerenje.

Wallace: Smatrate li da su ljudi poput Eisenhowera, Stevensona ili Nixona svjesno i s predumišljajem pokušavali obmanuti američku javnost?

Huxley: Ne, ali savjetovale su ih moćne oglašivačke agencije koje su vodile kampanje potpuno drugačije vrste nego što su bile one u prošlosti i mislim da ćemo u njima vjerojatno otkriti razna nova sredstva koja će doći na vidjelo. Na primjer, subliminalnu projekciju koja je prošlu jesen dobila dobar dio publiciteta. Kako stvari stoje, mislim da nam trenutno to (subliminalna projekcija) nije prijetnja, ali neki dan razgovarao sam s jednim od ljudi koji su obavili dobar dio eksperimentalnog rada u psihološkim laboratorijima u vezi toga i koji mi je rekao točno ovo: “Trenutno to nije opasnost, ali jednom kada ustanovite princip da nešto djeluje, tada možete biti apsolutno sigurni da će tehnologija toga stalno napredovati.” Njegovo gledište na tu temu bilo je sljedeće: “Možda će se do određene mjere projekciju koristiti u kampanji 1960. godine, ali vjerojatno će se puno više i puno učinkovitije koristiti u kampanji 1964. godine zato što je to stopa kojom tehnologija napreduje.”

Wallace: Bit ćemo, dakle, nagovoreni da glasamo za kandidata u vezi kojega ne znamo da smo navedeni da glasamo.

Huxley: Upravo tako. To da bivate nagovarani ispod razine izbora i razuma prilično je uznemirujuća slika.

Wallace: U pogledu promidžbe koju ste maloprije spomenuli Vi u svojem pisanju općenito, a u “Neprijateljima slobode” napose, napadate aveniju Madison koja kontrolira većinu televizijskog, radijskog, novinskog i drugog oglašavanja. Zašto stalno napadate oglašivačke agencije?

Huxley: Mislim da oglašavanje igra vrlo neophodnu ulogu, ali opasnost u demokraciji – kako mi se čini, jest ovo; o čemu ovisi demokracija? Demokracija ovisi o tome da pojedinačni glasač učini inteligentni i racionalni izbor za ono što u prosvijećenom osobnom interesu smatra bitnim u bilo kojoj danoj okolnosti. Ono što, međutim, ljudi koji svojim partikularnim interesom teže za prodavanjem dobara i diktatorski nastrojeni propagandisti čine jest da pokušavaju zaobići racionalnu stranu čovjeka i da se nastoje izravno obratiti nesvjesnim silama ispod površine. Oni tako cijeli demokratski proces utemeljen na svjesnom izboru ili racionalnoj osnovi čine besmislenim.

Wallace: Možda ste upravo odgovorili na sljedeće pitanje zato što u Vašem eseju ne pišete samo o političkim reklamama, već o televizijskim reklamama kao takvima. Kako ste to izrazili: “Današnja djeca hodaju uokolo pjevušeći reklame za pivo ili zubnu pastu.” Potom taj fenomen na neki način povezujete s opasnostima diktature. Možete li pojasniti tu vezu ili smatrate da ste to već dostatno učinili?

Huxley: Mislim da je to cjelokupno pitanje djece strašno važno jer je posve očito da su ona puno podložnija sugestiji negoli prosječna odrasla osoba. Ponovno, pretpostavimo da je iz ovog ili onog razloga cjelokupna propaganda u rukama jedne ili vrlo malog broja agencija. Tada biste imali nevjerojatno snažnu silu koja bi se poigravala tom djecom koja će, naposljetku, vrlo skoro izrasti i postati odrasli ljudi. Smatram da to nije neposredna prijetnja, ali ona ostaje mogućom prijetnjom.

Wallace: U svojem eseju otprilike pišete da su se djeca u Europi nazivala topovskim mesom, ali da su ovdje u Sjedinjenim Državama postala televizijsko i radijsko meso.

Huxley: Na kraju krajeva, u stručnim časopisima možete pročitati vrlo rječita izvješća o tome koliko je nužno doprijeti do djece jer će ona kasnije biti odani kupci određenog brenda. Ponovno, ovo samo treba prevesti u političke termine; tako diktator može izjaviti kako će ona biti odani kupci ideologije kada odrastu.

Wallace: Slušamo toliko o tome na koje načine komunisti koriste pranje mozga. Vidite li još koji vid ili oblik pranja mozga ovdje u Sjedinjenim Državama osim onoga o kojem smo upravo govorili?

Huxley: Ne u formuli kakva je korištena u Kini i u Rusiji jer ona u svojoj biti utjelovljuje korištenje propagandnih metoda najnasilnije vrste na pojedince. To nije sustav sačme kakav se koristi u metodi oglašavanja. To je način da se osoba zarobi i da se tada, nakon što se poigravanjem njezinom fiziologijom i psihologijom ona slomi, usade nove ideje u njezin um. Opisi metoda lede krv u žilama kada čitate o njima. Ne radi se samo o metodama korištenim na političkim zatvorenicima, nego, na primjer, i o metodama korištenima u obuci mladih komunističkih upravitelja i poslanika. Oni prolaze nevjerojatno tešku obuku koja dovodi do toga da njih 25 % često doživi slom ili počini samoubojstvo, ali od njih 75 % ona stvara potpuno predane fanatike.

Wallace: Naravno, pitanje koje mi opet iznova pada na um jest ovo; očito, politika sama za sebe nije zla, televizija sama za sebe nije zla niti je atomska energija zla, ali čini se da se Vi svejedno bojite da će sve to biti iskorišteno na zao način. Prema Vašoj procjeni, zašto je tako da ta razna sredstva neće iskoristiti pravi ljudi, već pogrešni ljudi iz pogrešnih motiva?

Huxley: Mislim da je jedan od razloga taj što su to sve instrumenti stjecanja moći, a moć je očito jedna od najvećih pokretačkih strasti koja postoji u čovjeku. Naposljetku, sve demokracije temelje se na pretpostavci kako je moć vrlo opasna i kako je iznimno važno da se nijednom čovjeku niti manjoj grupi ne dopusti da ima preveliku moć za predugo vrijeme. Uostalom, što su britanski i američki ustavi doli sredstva za ograničavanje moći? Sva ta nova sredstva iznimno su učinkoviti instrumenti nametanja moći nad širim masama od strane manjih grupa.

Wallace: Sami ste postavili ovo pitanje u “Neprijateljima slobode”, sada ga ja upućujem nazad Vama: “U doba ubrzavajuće prenapučenosti, ubrzane pretjerane organizacije i sve efikasnijih sredstava masovne komunikacije, kako možemo očuvati integritet i ponovno nametnuti vrijednost ljudskog pojedinca?”. Gospodine Huxley, Vi ste otvorili pitanje, evo Vam sada prilike da odgovorite na njega.

Huxley: Najprije, to je pitanje obrazovanja. Mislim da je strašno važno da se inzistira na pojedinačnim slobodama. Vjerojatno ste pročitali Whiteovu knjigu “Čovjek organizacije”. Mislim da je to vrlo zanimljiva, vrijedna knjiga u kojoj on piše o novom tipu morala i etike skupine koji odgovara tome da je skupina na neki način važnija od pojedinca, međutim, što se mene tiče, čini mi se da to stoji u kontradikciji s onime što znamo o genetskom ustroju ljudskih bića, naime, tome da je svako ljudsko biće jedinstveno. Naravno, na toj genetskoj osnovi utemeljena je cjelokupna ideja vrijednosti slobode i smatram kako je iznimno važno da to naglašavamo u cijelom našem obrazovnom životu. Također, rekao bih da je vrlo važno učiti ljude da budu na oprezu u odnosu na one vrste verbalnih zamki prema kojima ih se stalno navodi i da neprestano analiziraju razne stvari koje su im rečene. Mislim da postoji ta cijela obrazovna strana i još mnogo drugih stvari koje se mogu poduzeti kako bi se ljudi ojačali i učinili svjesnijima onoga što se događa.

Wallace: Vi ste prorok decentralizacije.

Huxley: Da, ukoliko je to ostvarivo. Čini mi se da je to jedna od tragedija. Hoću reći, mnogi ljudi govorili su o važnosti decentralizacije kako bi se biraču vratio osjećaj izravne moći. Birač se u velikom izbornom tijelu osjeća prilično nemoćno i čini se kao da njegov glas ništa ne znači. To nije istina tamo gdje je izborno tijelo malo i tamo gdje se birač susreće sa skupinom s kojom se može nositi i koju razumije. Ukoliko se izborne jedinice mogu razbiti u manje dijelove, kao što je to Jefferson predlagao, tada se može ostvariti prava, samoupravljajuća demokracija.

Wallace: To je sve bilo zgodno u Jeffersonovo vrijeme, ali kako možemo prepraviti naš ekonomski sustav i provesti decentralizaciju, a da se istovremeno vojno i ekonomski nosimo s teškim izazovom kao što je sovjetska Rusija?

Huxley: Odgovor na to jest da mi se čini kako postoje dva oblika industrijske proizvodnje. Postoje neki oblici industrijske proizvodnje koji očito zahtijevaju silno visoku centralizaciju kao što je to, na primjer, proizvodnja automobila. Postoje, međutim, mnogi drugi oblici gdje se može decentralizirati prilično jednostavno i vjerojatno prilično ekonomično. Tako dobivate tu vrstu decentralizacije. Na kraju, to se sada počinje viđati kada putujete Jugom (SAD-a) u decentraliziranoj tekstilnoj industriji koja niče tamo.

Wallace: Gospodine Huxley, dopustite da Vas upitam ovo; sasvim ozbiljno, je li sloboda neophodna?

Huxley: Što se mene tiče, da, neophodna je.

Wallace: Zašto? Je li ona nužna za produktivno društvo?

Huxley: Da, rekao bih da jest. Hoću reći, nužna je za jedno istinski produktivno društvo. Mislim da biste mogli proizvesti obilje dobara bez mnogo slobode, ali smatram kako je cjelokupna kreativna strana čovjeka u konačnici neostvariva bez značajne mjere pojedinačne slobode. Sve te stvari poput inicijative i stvaralaštva, za koje mislim da je ispravno što ih cijenimo, nemoguće su bez značajne mjere slobode.

Wallace: Gospodine Huxley, pogledajte još jednom sovjetsku Rusiju, zemlju koja je zauzela stav našeg suparnika – barem bi se činilo tako. Ona je snažna i postaje snažnija ekonomski i vojno. Istovremeno, prilično dobro razvija svoju umjetnost. Ne čini se da nužno guši kreativan nagon među svojim narodom, a ipak, to nije slobodno društvo.

Huxley: To nije slobodno društvo, ali ovdje leži nešto vrlo zanimljivo, a to jest činjenica da je članovima društva poput znanstvenika koji obavljaju kreativan rad dano puno više slobode nego bilo kome drugome. To je privilegirano, aristokratsko društvo u kojemu je – pod uvjetom da ne zabadaju nos u pitanja politike, tim ljudima dan znatan prestiž, značajna mjera slobode i mnogo novca. To je vrlo zanimljiva činjenica u vezi novog sovjetskog režima i smatram da ćemo u cjelini vidjeti narod s jako malo slobode, ali s oligarhijom na vrhu koja će uživati značajnu mjeru slobode i vrlo visok standard života.

Wallace: A ljudi na dnu, epsiloni na dnu…

Huxley: …imat će vrlo malo.

Wallace: I mislite da takvo društvo može izdržati dugo?

Huxley: Mislim da zasigurno može izdržati puno duže negoli u situaciji u kojoj su svi držani na margini. Ono svakako može ostvariti svoje tehnološke i znanstvene rezultate na takvoj osnovi.

Wallace: Možda bismo sljedeći put kada ću razgovarati s Vama trebali dalje istražiti mogućnost uspostavljanja društva takve naravi gdje će pčele raditi za matice koje se nalaze iznad.

Huxley: Moram reći da još uvijek vjerujem u demokraciju. Ukoliko uspijemo izvući najbolje od kreativnog djelovanja ljudi na vrhu pored aktivnosti ljudi na dnu, utoliko bolje.

Wallace: Gospodine Huxley, svakako Vam zahvaljujem što ste proveli ovih pola sata s nama i želim Vam sve najbolje!

Huxley: Hvala Vam!

Odjava: Aldous Huxley ovih se dana našao u neobičnom i uznemirujućem položaju. Četvrt stoljeća nakon proricanja autoritarne države u kojoj su ljudi bili svedeni na brojke može uperiti na sovjetsku Rusiju i izjaviti: ˝Rekao sam vam!˝ Ključno pitanje, kako ga on sada vidi, jest hoće li takozvani ˝slobodan svijet˝ gospodinu Huxleyu uskoro pružiti daljnje dvojbeno zadovoljstvo da istu stvar izjavi o nama samima. Ostanite s nama za pregled intervjua sljedećeg tjedna. Do tada, ja sam Mike Wallace, laku noć!

________________________________________

[i] Wallace, M. (1958.): Aldous Huxley interviewed by Mike Wallace, Newsmakers Productions, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=alasBxZsb40, posljednji posjet stranici 15. srpnja 2024., prijevod s engleskog na hrvatski jezik: Luka Draganić, e-mail: [email protected]

[ii] Mayflower je bio engleski brod koji je prevezao grupu obitelji (hodočasnika) iz Engleske u Novi svijet 1620. godine.

[iii] Huxley ovdje koristi termin big government.

(Nastavlja se).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

> Svi tekstovi ovog autora