Ako nadbiskup Viganò iznosi istinu, papa Franjo bi morao odstupiti

Papa Franjo je postao taoc vlastitih riječi i stolica mu se ljulja. Nakon ostavke pape Benedikta, koji je otišao jer se osjećao nemoćan usred grozote Vatileaksa, ali i zato jer je želio pokazati da nije izgubio osjećaj za odgovornost, Franjo se jučer našao usred do sada neviđene situacije: da ga jedan nuncij, i to ne baš sporedni, već netko tko je službovao u Washingtonu, optuži da je najmanje pet godina zataškavao pedofilske afere nadbiskupa glavnog američkog grada Theodora McCarricka.

Naime, ovaj Papa ne prestaje prakticirati omiljeni teološki pojam naše kolumnistice Jadranke Brnčić, po kojem se i zove njena kolumna – Parrhēsia, a to ukratko podrazumijeva govorenje istine (grč. παρρησία (παν = sve + ρησις /ρημα = govor). To doslovno znači: sve govoriti, odnosno govoriti slobodno i otvoreno.

Bivši apostolski nuncij u SAD-u, nadbiskup Carlo Maria Viganò optužio je papu Franju da je već pet godina bio upoznat s optužbama za seksualno zlostavljanje protiv kardinala Theodora McCarricka prije nego što je prihvatio njegovu ostavku u lipnju ove godine, te je 27. srpnja McCarrick bio prisiljen napustiti kardinalski zbor

Parrhēsia je govorna figura antičke retorike što ju govornik koristi kada otvoreno govori o neugodnim istinama bilo da se tiču pojedinaca bilo društva. Kako pojašnjava kolegica Brnčić, parrhēsia je potpuno iskrena, izravna, osobna – njezinu istinitost jamči osobnost onoga koji govori. Istodobno, govornik se upušta u parrhesiju jer smatra da je iznošenje istine njegova (moralna) dužnost, da to mora učiniti kako bi pomogao i sebi i drugima da dođu do istine.

Govoreći istinu, u posljednje vrijeme napose, i to u pismima čileanskim vjernicima (31.5.2018.), zatim u najnovijem ”Pismu Božjem narodu” (20.8.2018.), koje je Jadranka Brnčić komentirala u jučerašnjoj kolumni, a zapravo je kontrola štete nakon užasnih otkrića o pedofiliji i njenom zataškavanju u Pennsylvaniji, papa Franjo je sebi maksimalno suzio manevarski prostor. Osobito nakon opetovanih molbi za oprost zbog seksualnih zločina koje je izrekao proteklog vikenda u Irskoj.

Nedavno je papa Franjo na susretu s mladima na Trgu svetog Petra kazao ”da je potrebno intervenirati tamo gdje se stvara zlo, jer zlo se širi, gdje nema odvažnih kršćana”.

Citirajmo Papine riječi, važne su:

”Nije međutim dosta ne činiti zlo da bismo mogli biti dobri kršćani, potrebno je prihvatiti i činiti dobro. Mnogi često ističu kako ne čine nikome zlo. To je dobro, ali pitam se čine li dobro ili se njihov život odvija ravnodušno, apatično i hladnokrvno. To se suprotstavlja Evanđelju i blagoj ćudi mladih, koji su po prirodi dinamični, strastveni i odvažni”.

Papa ih je pozvao da budu protagonisti dobra, da se ne smatraju zadovoljnima što ne čine zlo, ”jer smo svi odgovorni za dobro koje nismo učinili. Nije dosta ne mrziti. Moramo znati opraštati. Nije dosta ne gajiti zlopamćenje, već treba moliti za neprijatelje, nije dosta izbjegavati podjelu, već treba stvarati mir tamo gdje ga nema; nije dosta ne ogovarati druge, već valja prekinuti razgovor kada se drugi ogovaraju. Ako se ne suprotstavljamo zlu, onda ga šutke hranimo”, kazao je Franjo.

Bivši apostolski nuncij u SAD-u, nadbiskup Carlo Maria Viganò optužio je papu Franju da je već pet godina bio upoznat s optužbama za seksualno zlostavljanje protiv kardinala Theodora McCarricka prije no što je prihvation njegovu ostavku u lipnju ove godine, te je da 27. srpnja McCarrick bio prisiljen napustiti kardinalski zbor.

Ovaj Papa ne prestaje prakticirati omiljeni teološki pojam naše kolumnistice Jadranke Brnčić, po kojem se i zove njena kolumna – Parrhēsia, a to ukratko podrazumijeva govorenje istine (grč. παρρησία (παν = sve + ρησις /ρημα = govor). To doslovno znači: sve govoriti, odnosno govoriti slobodno i otvoreno

Viganò je u pismu, zapravo ”svjedočanstvu”, dostavljenom jučer ujutro mnogim katoličkim medijima (a koje donosimo na talijanskom i engleskom jeziku na kraju ove kolumne), napisao da je osobno, na Papino pitanje što misli o washingtonskom nadbiskupu tijekom audijencije održane u Vatikanu 23.6.2013. in extenso izvijestio Papu o aferama kardinala McCarricka te da je (re)akcija Pape uslijedila tek ovog lipnja, nakon što je 20. lipnja skandalozna biografija kardinala osvanula na naslovnoj stranici The New York Timesa.

Inače, Carlo Maria Viganò je, u svojstvu čovjeka broj 2 uprave Grada Vatikana, postao prva vijest Vatileaksa kada je procurilo njegovo pismo Benediktu XVI. u kojem upozorava tadašnjeg papu na velike korupcijske afere unutar Vatikana. Odlukom tadašnjeg državnog tajnika, kardinala Tarcisija Bertonea (inače i sam umočen u teške koruptivne afere) Viganò biva maknut, ali na klasičan crkveni/vatikanski način, po načelu promoveatur ut amoveatur (promaknut kako bi bio maknut). Tako papa Benedikt XVI. imenuje Viganòa nuncijem u Washingtonu. Viganò se žali papi Ratzingeru. Badava.

Elem, McCarrick je sada u izolaciji i sudi mu se na crkvenom sudištu. Prijeti mu više kazni počevši od izbacivanja iz kleričkog staleža. Viganò u pismu koje djeluje kao armirani beton, krcato podacima, vrlo konkretno i nimalo etiketirajuće, upozorava na to da je posljednjih pet godina, koliko je papa Franjo imao da kazni McCarricka, zločinac i dalje koristio položaj i promovirao tuđe karijere ne samo unutar američkog svećeničkog i biskupskog gay lobija.

Kada kažem da Franjo nema manevarskog prostora, mislim i na njegovu krupnu pogrešku dok se godinama svađao s čileanskim vjernicima koji su prozivali biskupa Osorna Juana de la Cruz Barrosa, a kojeg je Franjo grčevito branio sve do kapitulacije početkom ove godine, kada je priznao pogrešku (prilikom boravka u Čileu), nakon čega su u znak pokajanja svi biskupi ponudili Papi kolektivnu ostavku.

Viganò ne ostavlja ružnu čileansku epizodu bez komentara i dodaje novi skandal u kojem se našao Franjo: na sličan način podržava kardinala Rodrigueza Maradiagu u Hondurasu, koji pak javno vrijeđa žrtve seksualnih prijestupa i po svemu sudeći zataškava pedofiliju.

Parrhēsia, pojasnimo i to, je točna podudarnost uvjerenja i istine. I ta podudarnost nije samo mentalno, ni retoričko, nego životno iskustvo. Kada bismo koristili parrhesiju u svojim javnim nastupima, tada bismo u ime Istine u koju vjerujemo o svemu što se tiče našega života govorili iskreno i otvoreno, ne bismo se ustezali od kritike i autokritike.

Upravo to što je ovdje izneseno, kako interpretiram tumačenje koje daje Jadranka Brnčić, sužava manevarski prostor pape Franje.

Kada kažem da Franjo nema manevarskog prostora, mislim i na njegovu krupnu pogrešku dok se godinama svađao s čileanskim vjernicima koji su prozivali biskupa Osorna Juana de la Cruz Barrosa, a kojeg je Franjo grčevito branio sve do kapitulacije početkom ove godine, kada je priznao pogrešku (prilikom boravka u Čileu), nakon čega su u znak pokajanja svi biskupi ponudili Papi kolektivnu ostavku

Potpuno je nebitno što je Viganò dio onih koji već dvije godine rade Papi o glavi, čak i ne krijući, kao što se dogodilo na nedavnom skupu u jednom rimskom hotelu, da se proučava ”koji je trenutak najpogodniji da se otkaže poslušnost poglavaru Katoličke crkve”. Viganò je opsjednut homoseksualizmom (riječ homoseksualac se u pismo spominje 18 puta) i našao je zajednički jezik s kardinalom Burkeom i onima koji optužuju papu Franju za herezu. Zbog toga se misli da se ovdje radi o koordiniranom napadu tradicionalista iz katoličke hijerarhije na Papu.

Važno je sada samo to da Papa, ako se pokaže točnim da je pet godina znao za afere kardinala McCarricka i nije ništa poduzeo do pukunuća afere u medijima SAD-a, neće moći izbjeći optužbe da je farizej i da se i sam nalazi u grotlu s onima koji su, kako je rekao jučer u Dublinu, ”premda članovi crkvene hijerarhije, znali za ove zločine i šutjeli”.

Papa je, uzdrman nakon objave pisma Viganòa, na jučerašnjoj misi u Dublinu izveo nešto što čini kada je situacija izuzetna: izgovorio je, i to na španjolskom jeziku (na kojem govori kada želi biti 100% siguran u ono što izgovara), improvizirani predgovor tijekom kojeg je sedam puta rekao ”Molimo oprost”.

No to neće biti dovoljno. Možda Franjo priprema teren za djelovanje.

Ponovimo: “Papa je barem od 23. lipnja 2013. znao da je McCarrick okorjeli predator”, kazao je Viganò. “Papa Franjo bi trebao prvi dati dobar primjer kardinalima i biskupima koji su prikrivali McCarrickova zlodjela i dati ostavku zajedno s njima”, napisao je.

Papu su novinari o tim optužbama pitali na letu prema Rimu iz Irske koju je posjetio tijekom vikenda. Franjo je odgovorio kako neće odgovoriti ni jednu riječ iz pisma nadbiskupa Viganòa. Novinarima je rekao da pažljivo pročitaju Viganòv tekst i ”procijene sami”. ”Neću reći ni riječ o ovome. Mislim da to priopćenje govori samo za sebe”, kazao je. ”Imate dovoljno novinarskog kapaciteta da dođete do zaključka”, rekao je Franjo novinarima. ”Kad prođe malo vremena i nešto zaključite, možda ću tada govoriti”, dodao je.

Bojim se da, ukoliko Viganò iznosi istinu o papinoj šutnji i zataškavanju, tu više neće biti mjesta za bilo kakva opravdavanja, moljenja oprosta ni razumijevanja.

Ma koliko god bilo teško ovo napisati, a izuzetno mi je teško jer znam koliko meni osobno znači papa Franjo i koliko on znači svima onima koji tragaju za pravdom i mirom, koliko je bilo važno da na čelo Katoličke crkve stane netko tko zaista ima samilosti prema siromašnima i obespravljenima, koji želi bratstvo svih stvorenja, ovaj pontifikat završava, prije ili kasnije, ali vrlo neugodno.

Govorenje istine trebala bi biti naša prva dužnost kako bismo pomagali i unapređivali sve ljude, tako i sebe. Birali bismo iskrenost umjesto uvjeravanja, istinu umjesto prijetvornosti ili šutnje, rizik umjesto sigurnosti, a dopuštali bismo svojim sugovornicima da koriste kritiku umjesto ulagivanja i moralnu dužnost umjesto egoističnog interesa ili moralne apatije

Portal Autograf ima silan kredibilitet i autoritet. Oni proizlaze iz činjenice da svi naši autori/ce mogu izaći pred čitatelje čista obraza. Zato jer živimo ono što govorimo i pišemo.

Govorenje istine trebala bi biti naša prva dužnost kako bismo pomagali i unapređivali sve ljude, tako i sebe. Birali bismo iskrenost umjesto uvjeravanja, istinu umjesto prijetvornosti ili šutnje, rizik umjesto sigurnosti, a dopuštali bismo svojim sugovornicima da koriste kritiku umjesto ulagivanja i moralnu dužnost umjesto egoističnog interesa ili moralne apatije.

Dobro novinarstvo, kakvo se prakticira na ovome portalu i zbog čega sam miran i ponosan na sve naše autore/ice, naš je najbolji oblik doprinosa. Smjestit ćemo se tamo gdje moramo biti: u konstruktivnom razgovoru o tome kako da se dogodi pravdenost u našemu društvu.

Ma koliko istina boljela.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEOVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF, PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

***

(Opaska uredništva: U nastavku donosimo pdf pisma nadbiskupa Viganòa na talijanskom jeziku. Ispod toga donosimo link na pismo u engleskom prijevodu)

[googlepdf url=”https://www.autograf.hr/wp-content/uploads/2018/08/Vigano.pdf” download=”Download” width=”700″ height=”900″]

 

Ovdje možete pročitati pismo u engleskom prijevodu.

 

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora