autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bog je blizu siromasima i potlačenima

AUTOR: Papa Franjo / 05.02.2017.

cernobil Isus očituje Božju volju da privede sve ljude k sreći. Ta je poruka bila već prisutna u propovijedanju prorokâ: Bog je blizu siromasima i potlačenima i oslobađa ih od njihovih tlačitelja. Ali u ovoj svojoj propovijedi Isus slijedi poseban put: započinje s riječju ”blaženi”, što znači ”sretni”, u nastavku navodi uvjet za postizanje toga a zaključuje s jednim obećanjem.

Motiv blaženstva, odnosno sreće, nije u ispunjenosti postavljenog uvjeta – na primjer ”biti siromah duhom” ili ”biti ponižen” ili ”progonjen” – nego u obećanju koje slijedi, a koje treba prihvatiti s vjerom kao Božji dar.

Polazi se od stanja neke nevolje kako bi se osoba otvorila Bogu i ušla u novi svijet, “kraljevstvo” koje je navijestio Isus.

To nije neki automatski mehanizam, već životni put u znaku nasljedovanja Gospodina, pri čemu se stvarnost nevoljnosti i potištenosti promatra u novoj perspektivi i kroz prizmu obraćenju koje se dogodilo.

Poniznost, kao i ljubav, je bitna krepost za suživot u kršćanskim zajednicama. Siromasi, u ovom evanđeoskom smislu, su oni koji čuvaju budnim cilj Kraljevstva nebeskog i daju nazrijeti da se njegov predokus može osjetiti u bratskoj zajednici, u kojoj se daje prednost dijeljenju pred posjedovanjem

Ne može se biti blaženim bez obraćenja, bez sposobnosti da cijenimo i živimo Božje darove.

Zadržat ću se na prvome blaženstvu: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (r. 4).

Siromašan u duhu je onaj tko je prigrlio osjećaje i poprimio ponašanje onih siromaha koji se u svojem položaju ne bune, nego znaju biti ponizni, poučljivi, otvoreni su Božjoj milosti.

Sreća siromašnih – siromašnih duhom – je dvojaka: s obzirom na dobra i s obzirom na Boga.

U pogledu materijalnih dobara to siromaštvo se ogleda u umjerenosti: to nije nužno odricanje nego sposobnost uživanja u onome bitnom, u dijeljenju s drugima; to je sposobnost da se svaki dan obnovi čuđenje zbog dobra koje se vidi u stvarima, ne dopuštajući da nam srce pritišće teret nezasitne potrošnje – što više imam to više hoću; to je nezasitna potrošnja.

To je ono što ubija dušu i takav muškarac ili žena koji to čine, koji imaju taj stav “što više imam to više želim”, nisu sretni i neće postići sreću.

S obzirom, pak, na Boga to je hvala i prepoznavanje da je sav svijet blagoslov i da svoj izvor ima u Očevoj stvaralačkoj ljubavi.

Motiv blaženstva, odnosno sreće, nije u ispunjenosti postavljenog uvjeta – na primjer ”biti siromah duhom” ili ”biti ponižen” ili ”progonjen” – nego u obećanju koje slijedi, a koje treba prihvatiti s vjerom kao Božji dar

Ali to je također otvorenost njemu i poučljivost njegovu gospodstvu. On je Gospodin, on je Velik, a nisam velik ja zato što posjedujem toliko toga! On je taj koji je htio svijet za ljude i htio ga je zato da ljudi budu sretni.

Siromah duhom je onaj kršćanin koji se ne pouzdaje u sebe samog, u svoja materijalna bogatstva, ne oslanja se na vlastito mišljenje, nego s poštovanjem sluša i rado se priklanja odlukama drugih.

Da u našim zajednicama ima više siromaha duhom, manje bi bilo podjela, suprotstavljanja i polemika!

Poniznost, kao i ljubav, je bitna krepost za suživot u kršćanskim zajednicama. Siromasi, u ovom evanđeoskom smislu, su oni koji čuvaju budnim cilj Kraljevstva nebeskog i daju nazrijeti da se njegov predokus može osjetiti u bratskoj zajednici, u kojoj se daje prednost dijeljenju pred posjedovanjem.

To sam želio istaknuti: dati prednost dijeljenju pred posjedovanjem. Uvijek imati otvoreno srce i ruke (čini gestu), a ne zatvorene (čini gestu). Kad je srce zatvoreno (čini gestu) to je uskogrudno srce: ni ne zna kako ljubiti. Kad je srce otvoreno (čini gestu) tada ide putom ljubavi.

(IKA)

Još tekstova ovog autora: