novinarstvo s potpisom
Sveta misa s domorodačkom zajednicom u Chiapasu
Homilija pape Franje
Općinski sportski, San Cristóbal de Las Casas
Ponedjeljak, 15. veljače 2016.
Li smantal Kajvaltike toj lek – Savršen je zakon Gospodnji. Tako kaže psalam što smo ga upravo čuli. Zakon Gospodnji savršen je i psalmist navodi sve ono što zakon nudi onima koji ga slušaju i obdržavaju: on dušu krijepi, neuka uči, srce sladi, oči prosvjetljuje (Ps 19,8-9).
To je zakon što ga je izraelski narod primio iz Mojsijevih ruku, zakon koji će pomoći Božjem narodu da živi u slobodi na koju je pozvan. Zakon namijenjen tomu da bude svjetlo na putu i da prati narod u njegovu hodu.
Narod koji je podnosio ropstvo i faraonov despotizam, koji je kušao patnju i izdržavao ugnjetavanja sve do trenutka kad je Bog rekao: Dosta! Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove (Izl 3, 7).
I lice našega Boga otkriva se, lice Oca koji trpi videći bol, ugnjetavanje i izostanak pravde za svoju djecu; i njegova Riječ, njegov zakon postaju simbolom slobode, simbolom radosti, mudrosti i svjetla. Iskustvo je to i zbilja koja svoj odraz nalazi u izrazu rođenu iz mudrosti njegovane u ovoj zemlji od davnina, mudrosti koja u knjizi Popol Vuh (Popol Vuh je sveta knjiga Quiché Indijanaca – iz današnje Gvatemale-, koja govori o stvaranju svijeta i o bogovima njihove drevne kulture (nap. prev.)) kaže: Zora je zarudjela nad svim okupljenim plemenima. Lice zemlje tog je trena obasjalo sunce. Zora je svanula narodima koji su dugo hodali kroz različite tmine povijesti.
U tim riječima izražena je čežnja za življenjem u slobodi, čežnja koja ima okus obećane zemlje, zemlje u kojoj ugnjetavanje, maltretiranja i poniženja nisu na snazi.
U ljudskom srcu i u pamćenju mnogih naših naroda upisana je želja za zemljom, za vremenom u kojem će prezir biti nadvladan bratstvom, nepravda solidarnošću, a nasilje, posredstvom mira, svedeno na tišinu.
Naš Otac ne samo da dijeli s nama tu želju, nego ju i sam potiče i raspiruje darujući nam svojega sina Isusa Krista. U njemu nalazimo solidarnost Oca koji hoda uz nas. U njemu vidimo kako se savršen zakon utjelovljuje, zadobiva lice, ulazi u povijest kako bi pratio i bodrio svoj narod; učinio se Putom, učinio se Istinom, učinio se Životom eda tmine ne bi imale posljednju riječ i zora ne bi kasnila te kako bi obasjala život naše djece.
Na mnogo načina i u mnogim oblicima htjelo se tu želju ušutkati; na mnogo se načina htjelo anestezirati našu dušu, na mnogo načina nastojalo ušutkati i uspavati život naše djece i naših mladih insinuirajući da se ništa ne može promijeniti i da se njihovi snovi ne mogu obistiniti.
Pred tim pokušajima i samo stvorenje, sama zemlja podže svoj glas: ”Ova sestra sad viče i vapi zbog zla koje joj nanosimo neodgovorno koristeći i zlorabeći dobra kojima ju je Bog obdario. Razvijali smo misleći da smo njezini vlasnici i njezini gospodari te da nam je dopušteno iskorištavati ju. Nasilje prisutno u ljudskom srcu ranjenom grijehom očituje se i u simptomima bolesti koju primjećujemo u tlu, u vodi, u zraku i u živim bićima. To je razlog zašto je među siromašnima koji su najnapušteniji i najviše zlostavljani i naša ugnjetavana i opustošena zemlja koja ‘viče u porođajnim bolima’ (Rim 8,22)“ (Laudato si, br. 2).
Izazov pred koji nas stavlja naš okoliš i ljudski korijen njegova uništavanja tiče se svih nas (usp. Laudato si, 14) i traži našu intervenciju. Više se ne možemo praviti gluhi pred jednom od najvećih kriza okoliša u svjetskoj povijesti.
U tome nas mnogo čemu možete naučiti, možete poučiti cjelokupno čovječanstvo. Vaši narodi, kao što su to biskupi Latinske Amerike priznali, znaju skladno ući u odnos s prirodom koju poštuju kao ”izvor života, zajednički dom i oltar ljudske uzajamnosti“ (Dokument iz Aparecide, br. 472. Dokument je napisan u brazilskom gradu Aparecida kao rezultat Opće konferencije Biskupskoga latino-američkoga vijeća, CELAM, održane 2007. (nap. prev.)).
Međutim, u više navrata, na sustavan i strukturiran način, vaši narodi nisu bili shvaćeni te bivali isključivani iz društva. Neki su vaše vrijednosti, vašu kulturu i vašu tradiciju smatrali inferiornima. Drugi, opijeni moću, novcem i tržišnim zakonima, su vas razbaštinili, oduzeli vam vašu zemlju i izložili je zagađivanjima. Kako je to tužno! Svima bi nam činilo dobro da preispitamo svoju savjest i naučimo reći: ”Braćo naša draga, oprostite nam, oprostite!“
Današnji svijet, opustošen kulturom otpada, vas treba!
Mladima današnjice, izloženima kulturi koja nastoji suzbiti sva bogatstva i kulturološke raznolikosti u potrazi za homogenim svijetom, potrebno je da mudrost njihovih starih ne bude izgubljena!
Današnji svijet, svladan pragmatizmom, treba iznova naučiti vrijednost zahvalnosti!
Slavimo sigurnost da nas ”Stvoritelj ne napušta, da u projektu ljubavi nikad ne posustaje te da ne žali što nas je stvorio“ (Laudato si, 13). Slavimo činjenicu da Isus Krist i dalje umire i uskrisava u svakoj našoj gesti prema najmanjoj našoj braći i sestrama. Imajmo na srcu želju nastaviti biti svjedocima njegove muke, njegova uskrsnuća utjelovljujući Li smantal Kajvaltike toj lek – Zakon Gospodnji savršen je i krijepi dušu.
(Sa francuskog prevela Jadranka Brnčić).