Brunina me smrt sasjekla i više nisam isti

Prošle srijede ujutro smo izmijenili posljednju poruku: Bruno Buljubašić, naš tehnički urednik, je primio moj mail poslan u utorak navečer kasno u kojem ga molim da obavi neke preinake na Autografu i počeo je na tome raditi. Javlja mi povratno da će sve biti dovršeno do večeri toga dana. Nije. Kako se sada čini, u neko doba te srijede popodne fulminantan srčani udar ga je pogodio i na mjestu je ostao mrtav.

Zivkao sam ga cijelo to popodne, pa večer, pa cijeli kišoviti i tmurni četvrtak, slao mu mailove i smsove. Bio sam nemiran i kazao sam supruzi da imam loš predosjećaj jer Bruno nije takav: ako je u nekom poslu, on pošalje poruku i kaže ”Sada ne mogu, kasnije se čujemo”, svejedno gdje bio, u zemlji ili inozemstvu. U četvrtak navečer sam donio odluku da ću sutradan najprije nazvati policiju i bolnice ili mu otići do stana.

U četvrtak popodne, ne mogavši nikako dobiti oca, Brunin stariji sin Bartol Buljubašić (25) je otišao do staroga (ovo ”stari” je eufemizam, ta Bruno je bio dvije godine mlađi od mene jer je rođen na Božić 1964.!). Nije mogao otključati stan, a vidio je da su neki prozori otvoreni. Nazvao je policiju koja je uspjela ući preko balkona. Bartol je doživio strašan šok kad je policija otvorila stan i pred njima se pokazao prestrašan prizor. Mogu to zamisliti, ali neću, ne želim tako pamtiti Brunu.

Cilj je pravednosti izazvati u ljudima oblik ispravna i cjelovita života koji će biti slika Božje pravednosti, ali koji će biti i uzrokom plaće koju će Bog dati ljudima na temelju njihove pravednosti. Bruno je prema meni bio ne samo prijatelj nego i pravedan čovjek. I on mi je često bio motiv da tražim novi model razmišljanja i djelovanja. Govorili smo da je važno da dogovorimo konsenzus i stvorimo, formiramo stanovitu zajedničku volju

Ne znam ni zašto nisam u petak u jutro nazvao policiju, već sam najprije nazvao zajedničku prijateljicu koja je uvečer u četvrtak preko prijatelja već dobila tužnu vijest. Kako mi je govorila što je tada znala (saznat ću više kasnije razgovarajući s Bartolom), pred očima mi se stvorila magla, osjetio sam pritisak u prsima, završio sam nekako razgovor s prijateljicom D., izašao iz svoje radne sobe i otišao do kuhinje gdje je bila moja supruga i rekao joj. Opet je nastao šok. Kada sam došao k sebi, objavio sam prvi tweet javljajući čitateljima i podupirateljima da nam je preminuo tehnički urednik. Obavio sam nekoliko nužnih poziva, poslao mailove našim suradnicima, otkazao neke obaveze, popio sam tabletu za smirenje i otišao u krevet.

Sanjao sam da zovem Brunu i da mu javljam kako sam imao priviđenje da će ga u 16 sati pogoditi srčani udar, urlam da ode hitno do bolnice Sveti Duh, a on mi se keseri i kaže mi: ”Daj, ne zezaj me, imam posla”. U snu vidim kako Bruno pada i onda kako me policija privodi jer nisam spasio prijatelja, a mogao sam.

Dok ovo pišem, kao netko tko je godinama odlazio na psihoanalizu, pokušavam si pojasniti što bi značio osjećaj krivice koji proizlazi iz mog sna. Nisam siguran da sam to sposoban dokučiti osim da kažem kako nema načina da nadoknadim silan trud koji je Bruno Buljubašić, osoba krupnoga znanja i iznimnih računalnih vještina, uložilo da bi Autograf bio pokrenut i trajao, mimo svih očekivanja i gadnih udaraca koje smo dobili. Mogu svjedočiti i ovo: dok su puno veći portali i sustavi padali usred jakih hakerskih napada, Bruno nas je od svega toga zaštitio; a nije da se i nas nije napadalo, jednom čak 7 sati u komadu, ali Bruno je bio jači i sposobniji od onih koji su nas željeli srušiti.

Ono što vi vidite kada utipkavate Autograf.hr nije ono što se zaista dešava; sučelje našega portala je umjetničko djelo preciznosti i stručnosti, djelo Brune Buljubašića.

Što će sada s nama biti, ne znam, ali ne mogu sada prestati biti kršćaninom, čovjekom vjere i nade, pa sve ovo oko nas i naše budućnosti stavljam u Božje ruke: U tebe se, Gospodine, uzdam, nemoj da budem postiđen!

Sanjao sam da zovem Brunu i da mu javljam kako sam imao priviđenje da će ga u 16 sati pogoditi srčani udar, urlam da ode hitno do bolnice Sveti Duh, a on mi se keseri i kaže mi: ”Daj, ne zezaj me, imam posla”. U snu vidim kako Bruno pada i onda kako me policija privodi jer nisam spasio prijatelja, a mogao sam. Dok ovo pišem, kao osoba koja je godinama odlazila na psihoanalizu, pokušavam si pojasniti što bi značio osjećaj krivice koji proizlazi iz mog sna

Ljudi koji nas cijene i znaju vrednovati ono što radimo i predstavljamo brzo su se ponudili da nam se pomogne i vjerujem da ćemo se izvući iz ovoga kriznog stanja, ali neka mi nitko ne zamjeri na ovome što ću sada napisati: ne može se tek tako nadomjestiti Brunu.

Ne mogu sada, pretužan sam još, kazati sve što znam o njemu, ali Bruno je imao genijalan um i znao je upravljati golemim ili jako kompliciranim sustavima bez ijedne pogreške, kao kada je bio zadužen za održavanje kompletnog voznog parka UNPROFOR-a.

Iz ovoga stanja u kojem se sada nalazim, jer me Brunina smrt sasjekla i neću više biti isti, moram moći kazati nešto od općeg značenja onima koji ga nisu poznavali, ali suosjećaju s nama jer vole/cijene Autograf.

Da, teško je izbjeći život u strahu i žalosti, pa se moramo pitati kako danas shvatiti smrt, osobito kada dođe naglo i kada odnese čovjeka u punini snage: je li moguće odmah moći govoriti o uskrsnuću u kontekstu zadaće za stvaranjem pravednijeg i solidarnijeg društva? Ja mislim da je moguće i da je potrebno. O tome sam satima razgovarao s Brunom, o pravdi i nepravdi, jer Bruno je bio i filozof.

U Bibliji pravednost prije svega označuje stanje suobličenja osobe transcendentnoj viziji čovječanstva, viziji koju ima Bog kao čovjekov Stvoritelj i Otkupitelj. To je stanje dobroga osobnoga odnosa i zajedništva s Bogom, stanje koje se određenim načinom življenja prenosi na odnose s drugim članovima društvene i vjerske zajednice u kojoj živimo, a posebno na one koji žive u nevolji (usp. Am 2,1ss; 5,1ss; Ez 18,1ss).

Naime, Bog je apsolutno pravedan jer poštuje savez s narodom. Prema tome, pravednost ima dva temeljna obilježja: vertikalni i horizontalni. A cilj je pravednosti izazvati u ljudima oblik ispravna i cjelovita života koji će biti slika Božje pravednosti, ali koji će biti i uzrokom plaće koju će Bog dati ljudima na temelju njihove pravednosti.

Bruno je prema meni bio ne samo prijatelj nego i pravedan čovjek. I on mi je često bio motiv da tražim novi model razmišljanja i djelovanja. Govorili smo da je važno da dogovorimo konsenzus i stvorimo, formiramo stanovitu zajedničku volju.

Iz ovoga stanja u kojem se sada nalazim, jer me Brunina smrt sasjekla i neću više biti isti, mora moći kazati nešto od općeg značenja onima koji ga nisu poznavali ali suosjećaju s nama jer vole/cijene Autograf. Da, teško je izbjeći život u strahu i žalosti pa se moramo pitati kako danas shvatiti smrt, osobito kada dođe naglo i kada odnese čovjeka u punini snage: je li moguće odmah moći govoriti o uskrsnuću u kontekstu zadaće za stvaranjem pravednijeg i solidarnijeg društva?

Uskrsli je Krist taj koji upravlja tim eshatološkim narodom kojemu je dao novi zadatak da živi u pravednosti koju je on sam slijedio – a koja je sažeta u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu (Mt 22, 37-39).

Meni i Claudiji je oduzet prijatelj, suradnik i suputnik, ali nismo ostali lišeni izvanrednog iskustva poznavanja i uživanja u moralnim i drugim dobrima koje je imao Bruno.

Tražim dobar, važan, značajan kraj za kolumnu zbog koje mi se srce para. Ovako: reče Sören Kierkegaard da su geniji poput grmljavine: usprotivljuju se vjetrovima, zastrašuju ljude i pročišćuju zrak.

Naš tehnički urednik Bruno Buljubašić je bio takav da bi Kierkegaard sasvim normalno mogao zamijeniti njega s grmljavinom.

Još i ovo: ljudi se mogu podijeliti na konkavne i konveksne karaktere. Mali na van strše, veliki prema unutra rastu. Bruno je bio i ostalo velik.

***

PS: Ispraćaj Brune Buljubašića će biti u srijedu 9. ožujka s početkom u 12:50 sati na zagrebačkom krematoriju.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora