Budućnost religije (3)

Oni koji očekuju da će ubrzavanje znanstvenog i tehnološkog napretka dokrajčiti religije čine dvije pogreške – jednu glede religije, a drugu glede znanosti i tehnologije.

Pogreška glede religije ima dva aspekta. Prvi se odnosi na uvjerenje da je religija primitivna znanost.

U nedostatku argumentiranih i metodološki strogih objašnjenja, ljudi koriste vjersku maštu za objašnjavanje izvora i naravi svemira. Na primjer, kršćani, uz židove i muslimane, tvrde da je Bog stvorio ljudska bića. No, oni griješe, kažu kritičari, jer znamo da je proces, započet Velikim praskom prije 13,8 milijardi godina, rezultirao nastankom ljudskih životinja.

Kao primitivna znanost, zaključuju kritičari, religija je zastarjela i suvišna “znanost”. Iracionalna je i na mnoge načine štetna.

S jednim svojim kolegom ateistom na Yaleu predavao sam predmet Vjera i globalizacija. U jednom trenutku, tijekom predavanja, stavio je ruku u svoj džep, izvadio pilulu i pokazao je studentima. Religiozni ljudi, kada obole, mole se Bogu vjerujući da će učiniti čudo, rekao je on; ateisti, nastavio je, oslanjaju se na čudesa suvremene medicine, poput ove malene pilule koja smanjuje krvni tlak čim je popijete. S pilulom u ruci, zaključio je da suvremena medicina očito ima bolji učinak od Boga

No, pogrešno je kršćansku vjeru shvaćati kao “znanost” koja se natječe s prirodnim znanostima u objašnjenju nastanka i funkcioniranja svijeta.

Dakako, kršćanska vjera sadrži pripovijesti o stvaranju čiju istinitost tvrdi; štoviše, pouzdanost vjere ovisi o istinitosti tih pripovijesti. No, istinitost pripovijesti o stvaranju razlikuje se od znanstvenih teorija: njima se ne želi “objasniti” u znanstvenom smislu te riječi. Na primjer, izjavom da je Bog stvorio čovjeka, ne želi se Božje djelovanje umetnuti u lanac svjetovnih uzroka i posljedica, već se tvrdi da su ljudska bića, zajedno s čitavim svijetom, plod Božje ljubavi.

Zagovaratelji stava o religiji kao primitivnoj znanosti često tvrde da ona također funkcionira kao primitivna tehnologija. Time čine drugu pogrešku glede religije.

Kako bi u svijetu uspješno živjeli, ljudi svojom okolinom moraju manipulirati i učiniti je upotrebljivom za svoje ciljeve; moraju pripremati hranu, graditi zaklon i praviti odjeću, braniti se od grabežljivaca, bolesti itd. Ako to ne uspiju, umiru.

Budući da su se njihovo znanje i moć pokazali nedostatnim za izvršavanje ovih zadataka, utekli su se magiji i obredima, čarolijama i molitvama, sve radi uvjeravanja viših sila da za njih učine ono što sami nisu kadri napraviti. Kao primitivna tehnologija, zaključuju kritičari, religija je zastarjela i suvišna.

S jednim svojim kolegom ateistom na Yaleu predavao sam predmet Vjera i globalizacija. U jednom trenutku, tijekom predavanja, stavio je ruku u svoj džep, izvadio pilulu i pokazao je studentima. Religiozni ljudi, kada obole, mole se Bogu vjerujući da će učiniti čudo, rekao je on; ateisti, nastavio je, oslanjaju se na čudesa suvremene medicine, poput ove malene pilule koja smanjuje krvni tlak čim je popijete. S pilulom u ruci, zaključio je da suvremena medicina očito ima bolji učinak od Boga.

Nakon što je završio, okrenuo sam se prema njemu i rekao: “Vi i ja slažemo se oko jedne vrlo važne stvari: obojica niječemo istoga boga!” Zbunjeno me pogledao. “Bog kojega vi niječete nespojiv je s čovjekovim radom i domišljatošću. Zapravo, nespojiv je sa svim svjetskim procesima. I ja niječem takvoga boga. Nasuprot tome, Bog u kojeg ja vjerujem omogućuje cjelokupnost svjetske zbilje u svoj njezinoj kompleksnoj dinamici, uključujući čovjekov rad i domišljatost.”

O takvome Bogu govore prve stranice Biblije. U Edenskom vrtu, Bog nije bacio hranu s neba u usta Adama i Eve i nije pritiskao njihove čeljusti kako bi je sažvakali. Oni su radili za hranu, obrađivali su i održavali vrt, a Bog je u njihovu radu i kroz njega djelovao. Pogrešno je misliti da se ljudski rad, uključujući sve tehnološke napretke što ih je čovječanstvo ostvarilo, i božanski rad, uzajamno isključuju.

Izjavom da je Bog stvorio čovjeka, ne želi se Božje djelovanje umetnuti u lanac svjetovnih uzroka i posljedica, već se tvrdi da su ljudska bića, zajedno s čitavim svijetom, plod Božje ljubavi

Bog u kojega smo mogli vjerovati dok još nismo imali pojma kako je svijet nastao, kada je lavanda bila najbolji antiseptik, a jedino prijevozno sredstvo žuljevite bose noge – u istog tog Boga možemo vjerovati nakon što smo naučili istraživati astrofizička i kvantna svojstva crnih rupa, uređivati genome kako bismo spriječili bolesti i poboljšali ljudske sposobnosti te počeli bezbrižno koristiti samovozeće automobile.

Pretpostavimo da se slažete sa mnom: budući da se Božje djelovanje i ljudska domišljatost međusobno ne natječu, možemo vjerovati u Boga bez obzira na izvanredne napretke u znanosti i tehnologiji. No, zbog čega bismo uopće vjerovali?

Time dolazim do pogreške o religiji sadržane u tezi prema kojoj će zbog razvitka znanosti i tehnologije religija odumrijeti.

Biti čovjekom znači živjeti prema određenoj viziji istinitoga i dobroga života. Vizija dobrog života skica je naše ljudskosti; ona sadrži kriterije – “tablice vrednota”, da upotrijebim frazu Friedricha Nietzschea – koji određuju što je vrijedno željeti i kako bismo trebali živjeti.

Svatko od nas živi u skladu s nekom takvom vizijom. Ako je svjesno prihvaćamo, držimo je pred svojim očima i svoje živote pokušavamo uskladiti s njom. Ostane li nerazvijena i zakopana ispod razine svijesti, on ipak biva utkana u strukturu naših vjerovanja i praksi i tako upravlja nama na nesvjesnoj razini.

Budući da su vizije dobroga života po definiciji normativne, znanost ih ne može formulirati. Spoznaja o onome što je bilo, što jest ili što će vjerojatno biti, bez obzira koliko točna i detaljna bila, ne može nam propisati što bi trebalo biti.

Glavna uloga znanosti glede dobroga života sastoji se u tome da produbi spoznaju o ljudskom ponašanju i identificira najučinkovitija sredstva koja bi nam pomogla živjeti u skladu s odlukama koje smo donijeli na temelju razloga koji nisu vezani uz znanost.

Zamislimo da smo odlučili žrtvovati svu svoju privatnost te smo dopustili da se o nama prikupe svi dostupni podaci – svi naši razgovori i prepiske, podaci o našemu zdravlju i navikama, o povijesti naših kupnja, o knjigama koje smo čitali i filmovima koje smo gledali, o svim komentarima koje smo o njima iznijeli itd.

Vrlo inteligentni algoritam mogao bi iznijeti iznimno točan izvještaj o našem karakteru te bi nam u mnogim situacijama mogao pouzdano predvidjeti ponašanje.

Bog u kojega smo mogli vjerovati dok još nismo imali pojma kako je svijet nastao, kada je lavanda bila najbolji antiseptik, a jedino prijevozno sredstvo žuljevite bose noge – u istog tog Boga možemo vjerovati nakon što smo naučili istraživati astrofizička i kvantna svojstva crnih rupa, uređivati genome kako bismo spriječili bolesti i poboljšali ljudske sposobnosti te počeli bezbrižno koristiti samovozeće automobile

Čak bi se mogao i ostvariti scenarij s kojim Yuval Noah Harari završava svoje djelo “Homo Deus: kratka povijest sutrašnjice” iz 2017. godine, da nas algoritam ”poznaje bolje no što poznajemo sami sebe”.

No, taj inteligentni algoritam ne bi nam mogao reći što bismo trebali biti i što bismo trebali činiti.

Mogao bi nam reći što želimo i što smatramo poželjnim, čak i što bismo željeli smatrati poželjnim, no zanijemio bi kada je riječ o tome što bismo trebali biti.

Znanost nam ne može pružiti viziju istinskoga i dobroga života. Za viziju istinskoga i dobroga života moramo se obratiti religiji.

Ona može biti neteistička religija (poput budizma i konfucijevstva), kvazireligija (poput raznih suvremenih ateističkih humanizama ili čak Nietzscheove filozofije) ili može biti teistička religija (poput židovstva, kršćanstva i islama).

No, bit će to religija, a ne svjetonazor; ne puka filozofija, već vizija života koja zahtijeva egzistencijalno opredjeljenje.

(Nastavlja se).

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Budućnost religije (4)
    •  Budućnost religije (2)
    •  Budućnost religije (1)

> Svi tekstovi ovog autora