Buka iz Milanovićeva kokpita

Zoran Milanović promašio je u izboru metafore kojom je rezimirao četverogodišnji rad svoje Vlade. Moguće se složiti s njim da je Hrvatska danas nešto bolja nego što je bila prije četiri godine kada se uselio u Banske dvore, ali usporediti stanje u Hrvatskoj s avionom koji je s njegovim ulaskom u kokpit počeo mirno krstariti – e, to ne ide.

Točno je kako je zrakoplov u čiji je kokpit ušao bio u padu. Ali se s novom posadom pad nastavio, a prve tri godine mandata turbulencije su bile takve da je svima bilo mučno.

O vraćanju u konfiguraciju leta moglo bi se govoriti tek u drugoj polovici treće godine mandata. Dotad je zrakoplov letio tako da je svaki kopilot upravljao po svom, a kapetan je sjedio u kokpitu toliko koliko je morao.

Tako se letjelo sve do trenutka kada se posada nije toliko uskomešala da je na kraju gotovo i njega samog izbacila. Tek kada je Milanoviću sinulo da će, ako izleti iz kokpita, dobiti padobran na leđa i izletjeti i iz aviona, riješio se neposlušne posade, primio kapetanskog posla i pokušao uhvatiti kakav-takav kurs.

Pad je zaustavljen, nekakav se kurs počeo hvatati, ali turbulencije nisu prestale ni do zadnje sjednice Vlade.

Zoran Milanović promašio je u izboru metafore kojom je rezimirao četverogodišnji rad svoje Vlade. Moguće se složiti s njim da je Hrvatska danas nešto bolja nego što je bila prije četiri godine kada se uselio u Banske dvore, ali usporediti stanje u Hrvatskoj s avionom koji je s njegovim ulaskom u kokpit počeo mirno krstariti – e, to ne ide

Na kraju se valja prisjetiti što smo sve doživjeli tijekom leta.

Počelo je s prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem koji je u zrakoplov ušao s teretom kaznenog postupka za prometnu nesreću u Mađarskoj. Iz njega nije prestajala isijavati nervoza, a u prvoj godini mandata na trenutke je izgledalo kao da je Čačić prvi ministar, a ne prvi potpredsjednik Vlade. Obećavao je investicije koje će pokrenuti Hrvatsku, sam najavljivao ostavke ako ih ne bude do određenog roka, a onda si te rokove produljivao.

Čačić je napustio posadu, a investicije se nisu pojavile do danas.

Veliki projekt koji je vodio Milanović osobno, koji je trebao biti iznimno važan za državu, a od kojega nema doslovno ništa, je modernizacija željeznica. Taj detalj se čak ni ne spominje.

Ama baš ništa nije se napravilo ni u školstvu.

Obrazovni sustav koji vapi za reformom, i to od predškolskih ustanova do sveučilišta, nije ni taknut. U četiri godine čak nije napravljen plan ili kakva-takva vizija reforme koju bi Vlada ostavila iza sebe.

Sramota je da u školama nema zdravstvenog odgoja. A za to nisu krivi njegovi protivnici, nego Vlada koja ga nije znala na pravi način iskomunicirati, a na koncu ni usvojiti po predviđenom postupku nego ga je Ustavni sud srušio iz proceduralnih razloga.

Točno je kako je zrakoplov u čiji je kokpit ušao bio u padu. Ali se s novom posadom pad nastavio, a prve tri godine mandata turbulencije su bile takve da je svima bilo mučno

U silnim turbulencijama koje su pratile let kojim je upravljala Milanovićeva posada pripremao se outsoursing od kojega se na kraju odustalo, a istu je sudbinu doživjela monetizacija autocesta.

No, ono po čemu će biti upamćen cijeli let s Milanovićevom posadom (a ne samo prve tri godine) je jako puno buke.

Čak i kada nije bilo turbulencija, naglih propadanja i podizanja, bilo je strahovitih grmljavina.

Iskre su počele frcati još kada je Milanović išao na prvi službeni put u SAD i suočio se s činjenicom da kao premijer mora popuniti formular za vizu, a kada se radilo o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj i primjeni europskog uhidbenog naloga, toliko je sijevalo da do danas bole oči.

Grmljavine je bilo i kada se u preletu preko Vukovara nastojalo staviti u primjenu Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina. Vlada je imala najbolju i najpošteniju namjeru provesti zakon u život i postaviti dvojezične ploče u Vukovaru, ali nije našla pravi način, pa se poslužila silom, a sve je to završilo tako da je uz puno buke zrakoplovom napravila krug i vratila ga tamo gdje je i bio.

Našlo bi se još mnogo situacija kad se propadalo, treslo i gubilo smjer. Ali u tom turbulentnom i zaglušujućem letu bilo je i jako dobrih dionica.

Jedna od najboljih je donošenje Zakona o registriranom partnerstvu.

Iznimno važno je bilo i njegovo zauzimanje stava kod izbjegličke krize. No, u izbjegličkoj krizi, kao i nizu drugih situacija kada je zrakoplov letio u najboljem smjeru, problem je bila grmljavina koja je kontinuirano dolazila iz kokpita

Krupna stvar je bila fiskalizacija, sređivanje ovrha, predstečajne nagodbe, projekt e-građanin, povezivanje državnih tijela što je smanjilo obijanje šaltera i beskrajna vađenja papira i potvrda, projekt “volontiranja” za mlade, liberalizacija medicinski potpomognute oplodnje…

Milanović je bio dosljedan i principijelan i prema Hrvatima u inozemstvu, posebno BiH gdje ih je podržavao od prvog dana mandata.

Iznimno važno je bilo i njegovo zauzimanje stava kod izbjegličke krize. No, u izbjegličkoj krizi, kao i nizu drugih situacija kada je zrakoplov letio u najboljem smjeru, problem je bila grmljavina koja je kontinuirano dolazila iz kokpita.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Milanović je jednom nogom na Pantovčaku. Presudit će karakter
    •  Bildanje potpisa za kandidaturu bez smisla i učinka
    •  Domovinska sigurnost? Eno je u kriminalu
    •  Plenković je izazvao do sada najveći i najmasovniji štrajk
    •  Više ne štrajkaju za plaće, nego za dostojanstvo
    •  Plenkovića samo brine na koga je ljuto 700.000 roditelja
    •  Objava imovine je moralna obveza
    •  Poruka KGK iz Amerike: u Hrvatskoj valja sve osim naroda
    •  Tuđman je u ratu razoružao HOS, HDZ se danas boji Skeje
    •  Točka nevjerodostojnosti predsjednice Grabar-Kitarović

> Svi tekstovi ovog autora