Bush (ne) pomaže Bushu

U subotu (jučer) održani su, poslije Iowae i New Hampshirea, treći američki predsjednički predizbori, u sada već zahuktaloj seriji, koja će u sljedećih pet mjeseci proglasiti republikanskog i demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a. Izbori slijede 8. studenog, a do smjene u Bijeloj kući dolazi 20. siječnja.

Kod demokrata stvari izgledaju relativno jednostavno, sa samo dva kandidata. Iako Hillary Clinton naizgled posustaje u napornoj utrci protiv socijalistički orijentiranog Bernieja Sandersa, njezina je konačna pobjeda ipak izgledna.

Kod republikanaca je stvar mnogo složenija, ne samo zbog većeg broja kandidata, nego i zbog rušilačke retorike i neočekivanog vodstva totalnog političkog outsidera, newyorskog multimilijardera Donalda Trumpa. Iza njegove antiislamske i ksenofobne retorike mnogo ne zaostaju ni dvojica senatora kubanskog podrijetla – Ted Cruz iz Texasa i Marco Rubio s Floride.

Prije godinu dana smatralo se gotovo sigurnim da će se konačni dvoboj voditi između dinastija Bush i Clinton. Međutim, kampanja Jeba Busha, iako izdašno financirana, nije dobro krenula. Postavlja se pitanje što se u međuvremenu promijenilo, jer Jeb Bush, kojeg je američki establišment donedavno držao glavnim republikanskim favoritom, sada jedva postiže pet posto podrške birača.

Kod demokrata stvari izgledaju relativno jednostavno, sa samo dva kandidata. Iako Hillary Clinton naizgled posustaje u napornoj utrci protiv socijalistički orijentiranog Bernieja Sandersa, njezina je konačna pobjeda ipak izgledna

Jeb Bush je bio vrlo uspješan guverner Floride. Mnogi su ga držali najizglednijim i najsposobnijim obiteljskim kandidatom za predsjednika SAD-a, ali ga je u tome pretekao guverner Texasa, stariji brat George W. Bush. Stoga ne čudi što su Jeba mnogi nagovarali da se natječe za republikansku kandidaturu na isteku drugog mandata svog starijeg brata. On je međutim mudro to odbio, iako je dao do znanja da to ne znači da se neće kandidirati na nekim budućim izborima, što se od njega kao člana klana Bush, najmoćnije političke dinastije američke povijesti, i očekivalo.

George W. je Bijelu kuću napustio s najnižom stopom popularnosti u povijesti američkih predsjednika. Prema Gallupovim istraživanjima javnog mnijenja svega trideset posto građana je imalo pozitivno mišljenje o njemu kao predsjedniku. Jeb nije htio krenuti u utrku s tim negativnim teretom neposredne obiteljske neuspješnosti.

George se povukao u privatnost na svoj teksaški ranč, pisao memoare i počeo slikati (između ostalog i portrete Vladimira Putina i Angele Merkel). Izbjegavao je političke debate, nije se kritički izjašnjavao o svom nasljedniku Baracku Obami i uglavnom se držao daleko od javnosti, sasvim suprotno od svog prethodnika Billa Clintona, koji je zarađivao milijune jureći od jedne slavne govornice do druge i Jimmy Cartera, koji je osnovao zakladu za promicanje demokracije i promatranje izbora u drugim zemljama kao i zakladu za borbu protiv smrtonosnih bolesti u Africi.

Stoga je prošlotjedno pojavljivanje George W. Busha u kampanji svog brata Jeba u Charlestonu u Južnoj Carolini došlo kao iznenađenje. Jebov poziv Georgeu za pomoc u neuspješnim preizborima predstavlja neku vrstu salto mortala jer se donedavno inzistiralo na distanci (Jedini član obitelji koji se kratko pojavio na predizbornim skupovima bila je simpatična devedesetogodišnja i izuzetno popularna majka Barbara, koja ge je posjetila u New Hampshireu).

Kod republikanaca je stvar mnogo složenija, ne samo zbog većeg broja kandidata, nego i zbog rušilačke retorike i neočekivanog vodstva totalnog političkog outsidera, newyorskog multimilijardera Donalda Trumpa. Iza njegove antiislamske i ksenofobne retorike mnogo ne zaostaju ni dvojica senatora kubanskog podrijetla – Ted Cruz iz Texasa i Marco Rubio s Floride

Kada je Jeb u lipnju najavio kandidaturu, na plakatima i promotivnom materijalu bila je očevidna odsutnost (prez)imena Bush. Samo jedan ”Jeb!” Neki su komentatori primijetili da je to poziv na vježbu amnezije. Trebalo se od samog početka distancirati od nepopularnog brata koji je zemlju uvalio u preskupe i nepotrebne ratove.

Na vrlo često postavljana pitanja da li bi on poput svoga brata poslao američku vojsku na Irak, Jeb Bush je nakon bolnih retoričkih slaloma konačno odgovarao: ”Ne nakon svega što danas znamo”.

U međuvremenu je među republikancima ipak opet počela rasti popularnost George W. i percepcija javnosti je danas mnogo pozitivnija nego prije sedam godina. To se posebno odnosi na države kao što je Južna Carolina u kojoj ima mnogo veterana. Stoga se u Charlestonu prošlog ponedjeljka pred subotnje izbore u kampanji pojavio bivši predsjednik kao atrakcija i preporuka.

U svom dvadesetominutnom animirajućem govoru punom humora i zanimljivih detalja iz svog umirovljeničkog života, ali i snažnih pohvala liderskih kvaliteta svog brata George W. je oduševio više od tri tisuće prisutnih podupiratelja.

Bivši je predsjednik, a da ih nije imenovao, svoju najoštriju kritiku usmjerio na Trumpa i Cruza, vodeće republikanske kandidate: ”Razumijem da su Amerikanci ljuti i frustrirani, ali mi u Ovalnom uredu ne trebamo nekoga tko zrcali raspoloženja i zapaljuje naše frustracije, nego osobu s pozitivnom porukom i jasnom vizijom bolje budućnosti.”

Kada je Jeb u lipnju najavio kandidaturu, na plakatima i promotivnom materijalu bila je očevidna odsutnost (prez)imena Bush. Samo jedan ”Jeb!” Neki su komentatori primijetili da je to poziv na vježbu amnezije. Trebalo se od samog početka distancirati od nepopularnog brata koji je zemlju uvalio u preskupe i nepotrebne ratove

Vrlo pomno sam u prijenosu uživo pratio taj govor kao i Jebov tehnički dotjeraniji, ali izvedbeno dosadniji nastup koji je uslijedio. Poput većine komentatora, nisam siguran da li je George W. svojim izvrsnim nastupom uspio uvjeriti publiku da podrži njegovog brata za predsjednika. Za mnoge je upitno da li takvi zajednički nastupi pomažu ili zapravo odmažu Jebu na mukotrpnom i za sada još uvijek bezizglednom putu prema Bijeloj kući.

Treba dodati i to da su mnogi republikanci koji se vezuju uz desničarski tea-party pokret zadržali negativan stav prema bivšem predsjedniku, a velik dio preostale populacije mu još uvijek nije oprostio nepotreban i izuzetno skup rat u Iraku.

Osim toga je njihov zajednički nastup u Charlestonu mnoge podsjetio na ranije razrade i spekulacije o freudovskom teatru obitelji Bush, posebno na napetosti između Georgea, sina koji nije trebao biti predsjednik i Jeba, sina koji je to trebao biti. Iako sadržajem, ozbiljnošću nastupa i koherentnijom vizijom mlađi Bush djeluje superiorno, karizmatičniji George W. je svojim populističkim pristupom ipak pokazao više dara za realnu politiku, dok se Jeb očajnicki bori za ostanak u primarnoj utrci.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora