autograf.hr

”Sve što sam imala u malom prstu sada je prešlo u srednji”, glasi poruka s jednog od stotina transparenta na nedavnom prosvjedu boraca i borkinja za obrazovanje u RH.

Kada mislimo o toleranciji prema drugima i drugačijima, prva je misao da se radi o nacionalnoj ili vjerskoj različitosti. Na priznavanje prava različitih tjera nas pravednost: da jači ne ”zgnječe” slabije,  da brojniji ne ”usišu” malobrojne.

U zadnje vrijeme pažnju javnosti uspijeva privući mlada Šveđanka Greta Thunberg kojoj je pošlo za rukom, na čemu joj zavide mnogi jer im to nije uspjelo, izmamiti na ulice u raznim dijelovima svijeta stotine svojih vršnjaka.

U kolovozu smo radili s profesorima/nastavnicima srednjih škola i gimnazija kao gosti treneri u programu koji ih obučava za međukulturalne i međureligijske kompetencije. Program je sakupio sudionike koji su različiti po svom svjetonazoru: dio grupe činili su vjernici, dio agnostici, odnosno ateisti.

Vijesti o nasilnom ponašanju u kafićima u Uzdolju i Đevrskama prema Srbima, o nasilju policije prema izbjeglicama na granici s BiH  ili primjeri obiteljskog nasilja u kojima su pretežno žrtve žene izvlače iz osoba u javnom prostoru već uobičajenu rečenicu: ”Naravno mi osuđujemo svako nasilje” Često potom ide i neko ”ali…” No sa ili bez […]

Prof. Stjepan Kušar, kao gost Teološkog četvrtka na temu ”Slobodan Bog – slobodan čovjek”, predočio je suprotstavljajući dva glagola – ”predlagati“-”nalagati” – kako razumije što obilježava zdrav i plodonosan pristup vjeri. O suradnji slobode i vjere učili smo i na teologiji. Tako je nama, svojim studentima, prof. Bajsić ponovio koja je važnost slobode kao neizostavne […]

Kako ostati dosljedan/a u dijalogu koji je temeljni alat nenasilnog djelovanja, osnovna metoda njegovanja demokratskog društva, ”građevni materijal” od kojeg se gradi demokracija i prema onima koji su nam u svojim populističkim pozicijama strani?

Iza nas su rezultati EU izbora koji nas ostavljaju nemirnima. Nismo opušteni, već pomiješanih osjećaja gledamo u budućnost. S obzirom na same izbore jedno oko se smije, ali drugo plače.

Možda bismo trebali moliti za milost manjine. Kao da je od nas većine slaba korist u pogledu izgradnje mira danas ovdje u Hrvatskoj ili ovdje u Europi. Na čemu možemo toj većini zahvaliti da je u etničkom, religioznom, rasnom smislu pridonijela afirmaciji ljudskosti?

Kada vam se dogodi da ne platite pričuvu, jer u stanu koji je ostao iza vaših roditelja nitko ne stanuje, dobijete nakon nekoliko godina vratolomnu sumu na računu koja višestruko nadmašuje iznos pričuve: jer osim obavezne pričuve vaš dug čine i zatezne kamate.

Kada smo nas dvoje bili cura i dečko, bilo je to sredinom 80-ih, bili smo oboje studenti teologije. Kao takvi znali smo i za crkveni nauk i za većinu naših vršnjaka kojima je taj nauk bio besmislen, živjeli su zajedno i koliko smo mi vidjeli bili su sretni i slagali se.

”Ja sam uvjereni katolik i želim živjeti u državi u kojoj kao katolik mogu živjeti bez ograničenja. Ali ne želim živjeti u državi koja propisuje/određuje svim građanima da žive kao katolici. U tome je velika razlika”, kazao je Elmar Block, europski poslanik CDU-a (kršćanskih demokrata) na tribini u Europskom kongresu u Paderbornu.

Od početka pokreta ”žutih prsluka” u Francuskoj, u studenom 2018., Katolička Crkva je vrlo diskretno prisutna u cijeloj toj društvenoj krizi. Nesumnjivo zbog jasno sekularne prirode te države, ali ne samo zbog toga. Radi se o društvenom pokretu i trebalo je nekoliko mjeseci da Crkva prepozna gdje bi mogla pomoći. Vjerojatno još uvijek traži odgovor […]

Na izmaku 2018., koja je imala, barem po procjeni portala Njemačke katoličke biskupske konferencije, više sjene nego svjetla, pred očima su nam dvije boje prsluka koji su simboli vremena u kojem živimo: narančasti spasilački prsluk izbjeglica na Mediteranu i žuti prsluk francuskih prosvjednika.

U nedjelju, 18. studenog obilježen je po drugi put Svjetski dan siromašnih. Tom prilikom je papa Franjo slavio misu zajedno s izbjeglicama, beskućnicima, primateljima socijalne pomoći te potom ručao zajedno s 3000 siromaha.

”Mir je vrlo krhka stvarnost i zahtijeva neprestanu budnost.” (Felix Wilfred) U duhu Asizija svake godine krajem listopada okupljaju se diljem svijeta, pa tako i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vjernici raznih duhovnih tradicija da zajedno potvrde svoju predanost miru.

Solidarnost i siromaštvo počinju istim slovom – sasvim slučajno. Ili možda zato da nas slovo podsjeti na solidarnost kao točan način odgovora na siromaštvo.

I ove će godine volonteri udruge RAND obilježiti Međunarodni dan nenasilja, 2. listopada. Stajat će sat vremena, od 12 do 13 sati u krugu šutnje pred zagrebačkom katedralom s porukom: ”Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti”.

Prije nekoliko dana osvanula je vijest na portalu index.hr o svećeniku koji poziva svoje župljane da migrantima ne daju ni vode ni hrane. Nažalost ne radi se samo o bombastičnom naslovu; razgovor koji je novinar obavio s dotičnim župnikom potvrđuje sadržaj njegovog posta.

Negdje u ovo vrijeme oko Velike Gospe objavljen je prije nekoliko godina tekst đakovačkog profesora teologije o obavezi žene na poslušnost: nije po njemu Marija uzor poslušnosti vjerniku, muškarcu i ženi, već samo ženi koja po njegovu razumijevanju treba biti poimana kao biće drugotno budući da je prema starozavjetnoj predaji stvorena iz Adamovog rebra.