”Crveni” su barem skrbili o pravima radnika

Zaprepašćuje što episkopat šuti i ništa ne poručuje radnicima pred ili u povodu 1. svibnja, praznika rada. Pogotovo što vlada uvjerenje sindikata da je bjelodano da se hrvatski političari ni oko čega ne mogu složiti osim oko borbe protiv hrvatskih radnica i radnika.

Crkva je i dosad tu i tamo prosvjedovala protiv ograničavanja radničkih prava, osobito rada nedjeljom, ali se ne zna ili ne želi pozicionirati kao neprijateljska strana prema svim stranačkim politikama po ovom pitanju.

Ne možemo kazati da je vladina politika u skladu sa socijalnim naukom Crkve; ona je ispod razine položaja radnika u 19. stoljeću, ona je potpuno prepuštanje surovoj liberalizaciji i pokušaj da se vlast izvuče iz odgovornosti za uređenje odnosa na tržištu. Ali od toga ne može apstinirati: od Aristotela je smisao države briga za zajedničko dobro svih građana, a ne raspodjela funkcija eliti. Crkva, konkretnije papa Franjo i raniji magisterij Crkve, smatra da rad nije iznad čovjeka, pa tako ni kapitalizam nije iznad ljudskih bića.

Udruženja radnika, prosvjedi i štrajkovi legalni su oblici borbe za prava. Takvima ih smatra i čuvena enciklika Lava XIII. iz 1891. godine Rerum novarum kojom je Crkva dala odgovore na prilike radnika u društvu, a uvjeti su vrlo slični današnjima. Svima je jasno da korporacije i banke u šaci drže cijeli svijet.

Kršćanstvo govori o ljubavi prema bližnjemu, socijalizam o solidarnosti. Kršćanski zahtjev ”Ljubi bližnjega kao samoga sebe” mogao bi se prevesti kao: ”Ljubi svoga druga, tebi jednaka’.’ To nam govori da imaju pravo oni koji kažu da je socijalizam sekularizirano kršćanstvo

Teolog fra Zvonimir Bono Šagi, koji se godinama bavi socijalnim naukom Crkve, smatra kako Crkva kaska za teškim stanjem hrvatskih radnika.

”Nekolicina nas je upozoravala da će se hrvatsko gospodarstvo urušiti na štetu najugroženijih još tamo početkom tranzicije i pretvorbe. Ukazivali smo da su neke stečevine socijalizma bile pozitivne, pritom ne mislim na totalitarizam, nego na socijalne momente, ali su nas proglasili crvenima”, napisao je fra Bono.

Cijelim svijetom zavladao je tržišni fundamentalizam, banke gospodare svijetom i takva ideologija zarobljava čovjeka, oduzima mu slobodu. Stoga se čudim što nema masovnih prosvjeda i što se 1. svibanj/maj obilježava komorno: da nema Bandićeva graha za gladna penzionerska usta, pitanje što bi kamere pokazivale u TV dnevnicima.

”Ne mislim da bi nova svjetska revolucija donijela sasvim pozitivne rezultate, nego se nadam da će se grabežljivi kapitalizam reformirati, da će socijalna pravda doći na prvo mjesto”, zaključuje fra Bono Šagi.

Imamo šumu zakona i propisa koji se ne poštuju niti itko kontrolira njihovo provođenje, a to je upravo posao izvršne vlasti. Neka se ugledaju vlasti na tu Europu i prava radnika, pa će vidjeti u kakvom smo mi jadu. Svi smo svjedoci da se naša vlast brine samo za sebe.

Neka se radi i 24 sata svih 365 dana u godini, ali onda te radnike treba platiti. Treba im platiti i blagdanski i prekovremeni rad, treba im omogućiti tjedni i godišnji odmor – sve to stoji u hrvatskom Zakonu o radu koji se permanentno ne poštuje.

Banke gospodare svijetom i takva ideologija zarobljava čovjeka, oduzima mu slobodu. Stoga se mogu očekivati masovni prosvjedi, nova svjetska revolucija

Je li papa Franjo veći ljevičar od europske ljevice, a kamoli hrvatske, kad je riječ o zalaganju za prava radnika i obespravljenih, od kojih se ljevica odmetnula opstajući na svjetonazorskom liberalizmu? Ljevica šuti dok se socijalna država demontira, osobito u jugoistočnoj Europi, a papa umjesto nje upozorava da treba vratiti dostojanstvo rada, osuđuje rad na crno i iskorištavanje radnika koji rade za bijedne plaće te traži zaštitu migranata.

Odgovore na politička pitanja davali su i drugi pape, pa je Benedikt XV. bio poznat po mirovnim inicijativama tijekom I. svjetskog rata, Ivan XXIII. zalagao se za prekid hladnog rata, Ivan Pavao II. za razvoj demokracije u komunističkim zemljama. Politika pape Franje čini mi se radikalnijom jer se odlučno trudi promijeniti i samu Katoličku crkvu i ostvariti načelo skromnosti i pravednosti i unutar nje.

O zaštiti radnika i migranata govorio je i u Europskom parlamentu. Osudio je divlji liberalizam i diktaturu bezdušnog tržišta. Socijaldemokracija je digla ruke od toga da se identificira kroz čuvanje socijalne države i obranu interesa radnika i osiromašene srednje klase.

Papa Franjo je novina i unutar Crkve, a to što se bori za prava radnika ne znači da je ljevičar, osobito ne danas kad je upravo ljevica ona koja raspolaže bankama i koju se ne dotiče sudbina obespravljenih građana.

Papa Franjo ne hini ljubav i brigu za radnike, izbjegle i imigrante, nije mu važno jesu li imigranti kršćani ili nisu, jer su za njega svi ljudi, Božja stvorenja kojima treba pomoći.

Udruženja radnika, prosvjedi i štrajkovi legalni su oblici borbe za prava. Takvima ih smatra i čuvena enciklika Lava XIII. iz 1891. godine Rerum novarum kojom je Crkva dala odgovore na prilike radnika u društvu, a uvjeti su vrlo slični današnjima. Svima je jasno da korporacije i banke u šaci drže cijeli svijet

Stoga je od crkvenih vlasti u Italiji tražio da imigrantima, bez obzira na to što nisu kršćani, ponude prazne samostane za smještaj. On je i za bogatu neosjetljivu Crkvu smetnja jer je ostavio sjaj Papinske palače i smjestio se u skromnom Domu sv. Marte. Nema političku, ali ima moralnu moć. ”On, politički nemoćan čovjek, zahvaljujući življenom kršćanstvu koje naviješta putem medija postaje moćan. Snaga njegove riječi koja proizlazi iz kršćanske vjere mijenja svijet”, kaže sociolog religije Ivan Markešić.

Papa Franjo je zauzeo čvrst stav u cijelom nizu pitanja, uključujući imigraciju, klimatske promjene i ekonomsku jednakost. U lipnju 2015. objavljena je njegova enciklika o pitanjima okoliša Laudato Si, u kojoj traži značajno smanjivanje upotrebe fosilnih goriva, a globalno zatopljenje opisuje kao jednu od najozbiljnijih prijetnji životu na Zemlji. Dokument je ujedno i napad na globalnu tržišnu ekonomiju, za koju Papa tvrdi da je poharala planet na štetu siromašnih slojeva i budućih generacija.

Papa je zauzeo i nedvosmislen stav u pitanju ekonomske nejednakosti. ”Zemlja, dom i zaposlenje su sveta prava”, rekao je i dodao da kad govori o tim stvarima, ”neki ljudi zaključuju da je Papa komunist”. U obraćanju američkom Kongresu 2015. godine hvalio je pokojnu Dorothy Day iz Katoličkog radničkog pokreta za ”njezin društveni aktivizam, strast za pravdom i prava potlačenih”. Papa je rekao i da surovi kapitalizam ubija.

Što je nama, pak, činiti? Što više ljudi odustane od mijenjanja ekonomskog poretka, šanse za promjenu će naravno biti manje. No, on se mora promijeniti, inače ovaj planet neće preživjeti. Poredak čiji je imperativ ”uvijek više” nužno vodi uništenju i ratu.

Kršćanstvo govori o ljubavi prema bližnjemu, socijalizam o solidarnosti. Kršćanski zahtjev ”Ljubi bližnjega kao samoga sebe” mogao bi se prevesti kao: ”Ljubi svoga druga, tebi jednaka”. To nam govori da imaju pravo oni koji kažu da je socijalizam sekularizirano kršćanstvo.

Moglo bi se to zaoštreno ovako kazati: nakon dužeg vremena ovaj Papa je ponovo jedan od onih koji je pročitao Bibliju i koji zastupa biblijsku poruku. Učinimo i mi to, pročitajmo i prihvatimo biblijsku poruku jer je ona temelj socijalne pravde i prava radnika

Moglo bi se to zaoštreno ovako kazati: nakon dužeg vremena ovaj Papa je ponovo jedan od onih koji je pročitao Bibliju i koji zastupa biblijsku poruku. Učinimo i mi to, pročitajmo i prihvatimo biblijsku poruku jer je ona temelj socijalne pravde i prava radnika.

Biblijski pogled na plaću (vidi Mt 20, 1-16) otkriva ponajprije svu zahtjevnost i realističnost Svetoga pisma, dok neobična evanđeoska logika u Novom zavjetu ističe odgovornost i zauzimanje radnika, a još više obvezu onoga koji ima. Ipak, u kršćanstvu je puno važnije milosrđe; ono ne dokida pravednost. Ono ga upotpunjuje.

”Čovjeka se ne smije zaboraviti!” Savjesno, odgovorno i svim silama mora ga se ljubiti i služiti mu. Treba se brinuti za radnike, ali i za one koji bi htjeli raditi, ali ne mogu naći posla. Na to nas obvezuju pravda i supsidijarnost. Treba podupirati najslabije, štititi svačije dostojanstvo i slobodu da živi istinskim ljudskim životom.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora