novinarstvo s potpisom
Eto minulih dana male a zapravo prevelike vijest iz ionako razvaljivane Amerike, a nije ni koronavirus, nisu ni rušilački nemiri ni neka nova Trampova budalaština.
Vijest je o početku umiranja novinarstva, onog sa dušom: Novinare počinju da zamjenjuju robotima!
Strast jedne profesije koja je nekada bila mnogo više od toga zamijenit će tehnološki hladno ništa, a sve ono što je bila misao, stav, pamet i ideja, obrazovanje i rizik, sačuvana kičma i obraz, gledanje u naprijed i poštivanje onoga iza, odluka u dilemi, vjerovanje svojim očima i pameti, neupitna dužnost da se odgovori na ono famozno ko, kad, gdje, kako i zašto – prepušta se hladnoj mašini, naravno ciljano programiranoj.
Onoj sa čipovima umjesto ćelija, sa dimenzioniranim procesorima umjesto mozga i ni sa čim umjesto profesionalnog digniteta.
Prepušta se nečemu što dojučerašnjeg čitaoca, gledaoca i slušaoca polako gura u neku morbidnu prelaznu kategoriju do krajnjeg cilja – čovjeka robota, poput ovog što se sad razvio pa se ubacuje u igru kao profitabilna zamjena za smisao ljudskosti.
Vijest je pristigla iz kompanije Microsoft – one koju je svojevremeno kao suosnivač pokrenuo Bill Gates, eto danas najveći svjetski filantrop, ”humanista” i donator, da bi onda prešao u drugi business, onaj sa ljubavlju prema čovjeku (sic!).
Eto ta kompanija je odlučila da umjesto desetina novinara ubuduće koristi robote za ”uredničke poslove” selekcije vijesti, izbor naslova i fotografija što se objavljuju na ovome sajtu.
Obrazloženje iz Microsofta je – prema objavi BBC-a, američkih i britanskih medija – očekivano je uz pominjanje ”procjena poslovanja”, ”povećanog investiranja na drugim mjestima itd.”
Čovjek i profesija koja traži zanat i dušu, pamet i stav, autentičnost i istrajnost – čega nažalost jeste sve manje u današnjem novinarstvu – poraženi su. Pobjednici su sve brutalniji interesi proizvedenih ”pandemija” sile, novca i raznih do jučer teško zamislivih raspada ljudskosti.
U projekat eksperimentiranja sa raznim oblicima robot – novinarstva, kažu pomenuti izvještaji, investira i Google.
Vijesti što prate ovaj fenomen odavno se ne zaustavljaju samo na poslovnoj efikasnosti robotizacije uma i duše. Odmaklo se podaleko u razotkrivanju čitavih projekata nasilja nad čovjekom i njegovim elementarnim, prirodnim i biološkim funkcijama koje su ga razlikovale svega drugog na planeti.
Prije svega, kontrola i pranje uma odavno su realnost. Mediji i novinarstvo nisu slučajno među prvim napadnutim segmentima ljudskog djelovanja.
Ono što je ne tako davno bio smisao novinarstva u kojem je uspjeh tražio, uz poznavanje i poštivanje višeslojnog zanata i kreativnost individue, moć zapažanja, selekcije bitnog od nebitnog, prepoznavanje skrivenog a značajnog, odavno je pod velikim pritiskom logike neupitnog vladanja u ”novom svijetu”.
Umakanje neumitne tehnologije u sve to donijelo je velike prednosti, ali i otvorilo mnoge druge muke u profesiji.
Pita me tako momak tokom jednog susreta sa mladim novinarima, povodom činjenice da sam svojevremeno bio stalni dopisnik dnevne novine sa Bliskog istoka, ”čemu je to služilo kada se svaka vijest odande može dobiti internetom…”
Pokušaj objašnjenja o svjedočenju sa mjesta zbivanja, o kontekstualizaciji događanja, o svakodnevnom bavljenju pozadinom priče, o pronicanju u istoriju, kulturu, mentalitet, o načinu razmišljanja ljudi sa prostora o kojima pišeš – sve je to bilo nepotrebno i višak u percepciji mladog novinara, spram onoga što se može skinuti sa interneta.
Evo sada i selektirano ”pameću” robota koji će da zamijeni ljudski mozak, dušu i način slaganja činjenica.
Drugi primjer spram priče o robotu, podjednako je zanimljiv. Stjecajem okolnosti bio sam u redakciji gdje se sve rutinski odvijalo.
Konstatira, tako, mlada novinarka što traga za vijestima sa Bliskog istoka da je upravo stigla informacija o značajnom događaju tamo. Saopštava to uredniku, a ovaj daje nalog da se vijest odmah ”ugradi” u storiju i podigne na sajtu.
Kažem, onako sa strane, da bi možda dobro bilo sačekati još malo jer će, obzirom na značaj vijesti, svoju verziju iste priče izvjesno poslati još neka od svjetskih agencija, svaka na svoj način pa možda i suprotan interpretaciji prve vijesti.
Veli mladi urednik da ”na taj način nismo razmišljali, prvi je prvi…” Otprilike, brzina je dobitak, a ne sadržaj i tačnost vijesti.
Uz ovu vijest o robotima iz Microsofta, jedan od otpuštenih usput veli da niko nema garancija da će vještačka inteligencija biti u potpunosti ”upoznata” sa striktnom uređivačkom politikom pa bi rezultat ”mogao biti objavljivanje neprikladnih tekstova”.
A o prikladno selektiranim lažnim fotografijama, svjesno lažnim pričama i konstruiranim ”činjenicama”, o starim i fake news pričama potpuno uobičajenim u ”novom” novinarstvu pripremanom za robotiku, da se i ne govori.
Jadni roboti u takvom neznanju sve dok se ne usavrše baš za selekciju onoga što je ciljana, hladna, čipovska laž u ime viših ciljeva i interesa.
Kako li su samo s razlogom nezaboravne čak i same uspomene na pripreme za novinarski posao daleko u svijetu, kroz koje smo nekad prolazili.
Imao sam, recimo, sjajnog ”učitelja” za Bliski istok, Nijaza Dizdarevića, koji je bio diplomata u Kairu, Alžiru, Parizu, autor mnogih knjiga, prevodilac sa više svjetskih jezika i arapskog, naravno, uz ostalo i predavač na Sorboni, čovjek koji se družio sa svjetskim veličinama za koje smo znali samo iz knjiga i medija.
Sjećam se da mi je nakon godinu dana uvođenja u svijet Orijenta, u koji sam išao osamdesetih, i pročitanih knjiga koje su mi bile njegov uslov za te razgovore, kazao i sljedeće, jednostavno a kapitalno:
”Moraš naučiti da misliš njihovom logikom i dokučiš njihov način rasuđivanja. Ovdašnja pamet tamo često ne prepoznaje stvari. Vidim i da se interesuješ za politiku.
Legitimno je, ali zapamti, nikada nećeš biti dobar novinar razmišljajući šta će politika kazati o onome što si napisao, i nikada nećeš biti ni dobar političar – ako te to bude interesiralo – ako budeš opterećen time šta će ti novinari napisati nakon onoga što si kazao.
Moraš vjerovati svojim očima i onome što znaš… Ne upuštaj se u objašnjavanje onoga gdje nisi na svom terenu, ali stalno uči, gledaj i slušaj o onome što hoćeš kazati drugima.”
Istinsko novinarstvo znanja, duše i kičme evo doživljava drugu smrt.
Prva se naslutila s kraja minule decenije, kada je postalo jasno da odgovori na onih pet pitanja više nisu važni naprosto zato što ni smisao novinarstva nije više proizvodnja vijest koja mora da odgovori tačno i jasno na onih pet pitanja.
Cilj novinarstva je postao kako nekoga ili nešto srušiti ili nekoga ili nešto proizvesti, čak i mimo činjenica provjerivih vlastitim očima i pameću. Ova je faza definitivno dovršena odustajanjem od traženja obaveznog odgovora na pitanje: zašto?
Druga i definitivna smrt novinarstva, podugo već naslućivana, ali evo i prebrzo pristigla, jeste ova sa eliminiranjem i srca i duše iz profesije koja je mnogima bila ne samo posao i zanat, već naprosto čitav život.
Ko na to nije bio spreman bivao je tek lutalica po prostorima novinarstva. Roboti to nikada neće shvatiti, kao što će to sve manje shvatati i ljudi iz svijeta robotiziranih refleksa, ubijanih osjećanja, fantazija i strasti.
Sjećam se, iz onog vremena priprema za život sa istinama i legendama Istoka, jedne neponovljive knjige, ”Pisma iz Azije” golemog Zuke Džumhura. Bila je i ostala jedinstven vodič kroz svijet duha i mašte koji mi se decenijama kasnije potvrđivao bez greške.
Sa ove današnje distance i izgubljenih bitaka sa robotizacijom logike u svijetu oko nas, i samo jedno usputno Zukino razmišljanje sa putovanja iz arabijskih pustinja ostaje nezaboravno. O duši, legendama i nama tada, a ispade još više i danas:
”Granice između legende i stvarnosti ovdje su sasvim izgubljene. Svuda na Istoku legenda je uvijek zamjenjivala istoriju. Naša istorija imena i datuma istočnjacima je najbolja potvrda nemoći i jalovosti naše fantazije…”
Tako i jeste bilo. Najveće, najljepše i najupečatljivije, a istinite priče o tom svijetu tamo, ali indirektno i o nama ovdje, saznavao sam kroz legende ispričane uz Nil, na Sinaju, u blizini Babilona, u Jeruzalemu i na obalama Mrtvog mora, uz vatru u fascinantnoj pustinji Wadi Ram, po biblijskim ćoškovima Damaska…
A najviše dubioznih varijanti, istina i prevara o nama sada i nekad nalazi se u svjetskim medijima danas, tragom ”novog” novinarstva. I naviknutosti na sve to. U njima sve manje važe fakti, a istine su relativne. Sentimenti i duša smiješni višak. Kako će tu onda važiti legende.
Konačno, teren raščišćen za robote koji će nam sutra selektirati interesne od nebitnih priča uz pripadajuće fotografije, naslove i vijesti u ime ”profita”. Kojeg, znaju oni što robote programiraju i formatiraju.
Sve ovo padne na pamet čovjeku koji se danas ima čega sjećati, a pred čim strahovati što je već na vratima. Ukrstili se golemi planetarni uspjeh i naučna pamet u svijetu bogatom – siromaštvom duše i ljudskosti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.