Dvjesto godina Đure Daničića

Đuro Daničić (pravim imenom Đorđe Popović) je poput sunarodnjaka Nikole Tesle bio sin pravoslavnog svećenika, rođen u Novom Sadu 16.(?) travnja 1825. Godine, a umro u Zagrebu 5. studenog 1882. na glasu kao vodeći južnoslavenski leksikograf i istaknuti hrvatski filolog.

Poslije školovanja u rodnom gradu, Požunu i Pešti, krenuo je na studij prava u Beč gdje je upoznao Vuka Karadžića pod čijim se snažnim utjecajem kao i pod stručnim vodstvom Franca Miklošiča, svestranog jezikoslovca svjetskog glasa i jednog od osnivača suvremene slavistike, potpuno posvetio radu u području (južno)slavenske filologije.   

Kao vrlo mlad, tek u 22. godini života, proslavio se objavom polemičke rasprave ”Rat za srpski jezik i pravopis” (1847) te tako stekao glas najučenijeg filologa svoga vremena. Zapravo se radi o znanstvenoj obrani jezika i pravopisnih reformi Vuka Karadžića kao odgovora na napad Miloša Svetića što je bio sinonim za Jovana Hadžića, predsjednika Matice srpske u Novom Sadu i žestokog protivnika Vukovih reformi. Taj svoj rad je potpisao pseudonimom Đuro Daničić što od tada postaje ime pod kojim ga poznajemo.

Filološko obrazovanje koje je Daničić prvotno primio od velikog Miklošiča je nadopunjavano i kao jezikoslovlje posebice usavršavano u praksi dok je radio na drugom izdanju Karadžićeva Rječnika. Kao što je Jernej Kopitar bio suautor prvoga izdanja toga pionirskog djela, Daničića možemo držati stvarnim suautorom drugog izdanja Karadžićeva Rječnika te ne iznenađuje da je ožalošćen prigovorio Vuku što ga u knjizi navodi samo kao prevoditelja i korektora.

Daničić je godinama bio Vukov glavni znanstveni suradnik i pomagao mu da borbu za reformu srpskoga književnog jezika vodi na stručnoj razini onodobnoga jezikoslovlja. Vuk ga je za uzvrat povezao s Britanskim i inozemnim biblijskim društvom (BFBS) uz preporuku da Daničić za njih prevede Sveto pismo Staroga zavjeta kao nastavak na Vukovo djelo uveliko kontroverznog prijevoda Novoga zavjeta koji je BFBS u to vrijeme konačno otkupio od Vuka.

Daničić je od 1856. zaposlen kao ugledni knjižničar i profesor na Velikoj školi u Beogradu. Tih godina  posredovanjem Vuka Karadžića i velikim zalaganjem agilnog Edwarda Millarda, regionalnog predstavnika Biblijskog društva, nakon višegodišnjeg osporavanja konačno dolazi do odluke da Daničić, ponajprije prijevodom Psaltira na temelju ruskog prijevoda, prevede cijeli Stari zavjet na temelju latinskog prijevoda Tremelliusove Biblije. Sve to iz razloga što u Srbiji i među Srbima u inozemstvu nije bilo osobe sa znanjem hebrejskog jezika pa da se prijevod načini iz originala kao što su zahtijevala striktna pravila Biblijskog društva.

Povijesni, politički, kulturalni i jezikoslovni kontekst složenog procesa ovaj autor je detaljnije obradio u svojoj studiji ”Vuk-Daničićevo Sveto pismo i biblijska društva na južnoslavenskom tlu u XIX. Stoljeću” (Kršćanska sadašnjost, 1983.). Ovdje samo kratko navodim dva navoda iz izuzetno bogate korespondencije između Beograda, Beča i Londona koji ilustriraju i potvrđuju kontekst i kvalitetu Daničićevog biblijskog prevodilaštva.

Glavni odbor Biblijskog društva: ”Izvješćuje (Millard, 14. srpnja 1865.) da je rukopis knjige Izlaska, pošto ga je dobio od profesora Daničića, predao profesoru Miklošiču, a taj je stekao izrazito povoljno mišljenje o prijevodu. Miklošič izjavljuje da je u mnogim odlomcima koje je ispitao utvrdio da je prijevod vjeran, tj. da je smisao izvornika prenesen toliko vjerno koliko to dopušta razlika između jezika, i nadalje da je stil prevođenja ne samo gramatički ispravan nego da je savršeno prilagođen duhu srpskog jezika.”

Millard piše u London 15. kolovoza 1865.: ”Srpski je prijevod Levitskog zakonika sada u mojim rukama i profesor Miklošič ga je već ispitao. U svome izvještaju kaže da ga je pažljivo usporedio s latinskim izvornikom i da je rezultat doista preporučljiv. Prijevod je vjeran a da se ropski ne drži izvornika; jezik je točan, jednostavan i jasan.”

Vrijeme i struka su potvrdili trajnu vrijednost Daničićeva prijevoda Staroga zavjeta te njegov veliki utjecaj na hrvatsku i srpsku lingvistiku i prevoditeljsku književnost.

Na poziv vizionara Josipa J. Strossmayera i Franje Račkog Daničić 1866. seli u Zagreb kako bi radio na prikupljanju građe i uređivanju velikog Rječnika hrvatskoga ili srpskog jezika. U tom je kontekstu izabran za prvoga tajnika tada novoosnovane Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, kasnije HAZU) u čije je stvaranje i prvotni program uložio svoje ogromno znanje i veliku energiju.       

Godine 1873. opet postaje profesorom slavenske filologije na beogradskoj Velikoj školi, ali ne zadugo jer mu na zahtjev Akademije tamošnje vlasti dopuštaju da u Zagrebu nastavi raditi na velikom projektu Rječnika. U tom poslu ga je 1882. godine prekinula smrt a zadnja riječ koju je obradio bila je čobo.

Nakon Daničićeve smrti rad na ovom povijesnom rječniku, monumentalnom djelu slavenske leksikografije, nastavili su velikani hrvatske filologije: Petar Budmani, Tomo Maretić, Slavko Pavešić, Josip Jernej, Ljudevit Jonke i drugi.   

Zaključimo izvatkom iz sažetka Hrvatske enciklopedije.

(Daničić je:) ”Posve u Karadžićevu duhu utemeljio srpsku filologiju: gramatiku, povijesni rječnik i dijalektologiju. Trajnu vrijednost ima njegov prijevod Staroga zavjeta, koji je utjecao i na hrvatsku prevoditeljsku književnost. U povijesti hrvatskog jezikoslovlja odsudno je njegovo djelovanje kao tajnika Akademije, zasnivanje njezina rječnika i izdavanje njegova prvog sveska (1882.) te utjecaj i autoritet pri stvaranju škole ‘hrvatskih vukovaca’. Time je u hrvatskom jezikoslovlju stekao posebne zasluge.”

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Uskrsno jutro: žene kao proto-apostoli
    •  Nitko neka ne prezire tvoju mladost
    •  Kako je govor američkog potpredsjednika oduševio Moskvu
    •  S nevjericom gledam kako gori grad moje mladosti
    •  Nitko ne zna kada je rođena najpoznatija osoba povijesti
    •  Mutti Merkel se vratila nestrpno očekivanim memoarima
    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte

> Svi tekstovi ovog autora