novinarstvo s potpisom
Krajem prošlog tjedna na autobusnoj stanici na Trpinjskoj cesti u Vukovaru pojavio se plakat s nacrtanim drvetom na čijim granama su obješene dvije osobe; na plakatu piše Serbian Family Tree (Srpsko porodično stablo). Uz to je dodana slika Ante Pavelića.
U nedjelju, 26. februara, na Trg bana Jelačića u Zagrebu domarširalo je pedesetak članova A-HSP (Autohtona hrvatska stranka prava), noseći grb i zastavu NDH, kao i zastavu pronacističke Nacionalne partije Njemačke (NDP) i zastavu Sjedinjenih američkih država. Na Trgu su održali skup, odobren od policije i pod policijskom zaštitom, na kojem su polagali kolektivnu ”Prisegu domovini“.
Novi članovi ”Hrvatskih domovinskih snaga“ (HDS), četrdesetak bizarnih sredovječnih likova obučenih u crno, ponavljalo je u zboru kako će, između ostalog, protjerivati iz Hrvatske pojedince koji su protiv Hrvatske (po njihovim mjerilima) i boriti se za izlazak Hrvatske iz EU. Na kraju, predsjednik A-HSP-a i voditelj ove inicijacije novih članova HDS-a, Dražen Keleminec, na mikrofon uzvikuje: ”Pozdrav domovini, pozdrav Donaldu Trumpu, a sada najglasnije – Za dom, spremni!“
Plakate u Vukovaru kao i postrojavanje neoustaša na glavnom zagrebačkom trgu a pod zaštitom policije, osudila je u nedjelju navečer i hrvatska Vlada, nekako u isto vrijeme kad je došla osuda i protest ambasadorice SAD zbog zloupotrebe zastave SAD na skupu koji je američka ambasada ocijenila kao skup neonacista.
Par dana prije toga, u ponedjeljak 20. februara, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za Novu TV, na pitanje novinarka: ”Što je s porastom netolerancije u društvu?“, odgovara: ”Ne bi rekla da je došlo do porasta netolerancije, upravo suprotno.“
Činjenice pokazuju da je to uglavnom istina; na žalost ne na način na koji je predsjednica mislila – da je netolerancije manje, nego da javno širenje mržnje, netrpeljivosti i prijetnji u hrvatskom društvu ima zastrašujuće razmjere već duže vrijeme.
Morbidna slika ”Serbian Family Tree“ lijepi se već godinama po stupovima, zidovima, kantama za smeće,.., objavljuje na ekstremno desnim proustaškim portalima; na ustaško ”uhato“ U, simbola zločina i terorizma, u kombinaciji s križem, što se pojavljuje kao grafit u svakom mjestu u Hrvatskoj, Katolička crkva nikad nije izrekla ni riječi osude iako bi to za svakog kršćanina trebala biti očigledna blasfemija; prošle godine kad se taj isti Keleminec sa svojim A-HSP-ovcima ulogorio na spomeniku NOBu u Srbu, javno vičući ”Za dom – spremni“ i nazivajući partizane ali i današnje stanovnike Srba četnicima, ministar policije, tadašnji i sadašnji, tražio je od akademske zajednice da donese sud o tom skupu da bi policija znala kako treba reagirati.
Sve to sasvim je poremetilo predodžbu što je to neprihvatljivi politički ekstremizam koji predstavlja otvorenu prijetnju temeljnim ljudskim pravima i liberalnoj demokraciji. U kojoj mjeri je ta predodžba poremećena, što je postalo „main streem“, a što ekstremizam, dobro ilustrira slijedeće iskustvo – Na nedavnoj tribini o generalu Trifunoviću koju smo zajedno s kolegama iz Srbije održali u Varaždinu i koja je prošla prilično burno, prišli su mi poslije tribine nekoliko veterana sa zamjerkom da ja osuđujem samo ispade ustaštva u Hrvatskoj, a ne i ispade četništva u Srbiji.
Na moj odgovor da mene brine prije svega situacija u Hrvatskoj u kojoj je prisutan isključivo desni ekstremizam oni su se suprotstavili tvrdnjom da u Hrvatskoj postoji i lijevi ekstremizam. Na moje pitanje tko predstavlja lijevi ekstremizam u Hrvatskoj odgovorili su: ”Pa Josipović!“
A oduševljenost tih ekstremističkih oriđinala Donaldom Trumpom odmah podsjeća na sliku Šešelja koji je preko svoje ogromne trbušine nategao majcu sa slikom Trumpa i s grupom radikala šeće Beogradom.
Željko Glasnović: “Pobjeda Donalda Trumpa je pravi lijek za globalnu postpoliticku korektnost i istinski melem protiv anacionalne, ateističke, parazitske, lijevo liberalne gmizavce koji sprječavaju i usporavaju izgradnju nacionalnih država utemeljenih na deset Božjih zapovijedi.”
Svi ti radikalni desničari smiješni su koliko i Charlie Chaplin u ”Velikom diktatoru“. Možda je vrijeme da se zamislimo da li se po opasnosti koju predstavljaju približuju predlošku tog kultnog filma.