Ekumena.org, priča o odvažnosti i čitanju znaka vremena

Na prvi dan Nove godine smo pokrenuli još jedan projekt – portal ekumena.org posvećen, kako naziv govori, ekumenskim pitanjima. Odlučili smo ovaj portal ponuditi široj javnosti, ne samo crkvenoj, na Svjetski dan mira (koji se počeo obilježavati 1968.), prvog dana 2022. godine.

Naše Crkve, napisali smo kao stav uredništva, imaju goleme, neiskorištene potencijale za proizvodnju aktivnoga mira, ali zanemarivane i često izdane. Ipak, mirotvorni su glasovi prisutni posvuda, i izvan prostora religijskog, pak su glasovi vapijućih u pustinji: ni dva svjetska rata, niti brojni sukobi i ratovi po kugli zemaljskoj, kao ni na našim prostorima, nisu svojim bolnim iskustvima i posljedicama pridonijeli iskorjenjivanju nasilja. Mi želimo pomoći da se to promijeni.

Mi želimo pridonijeti izgradnji javnoga mnijenja za ekumenski dijalog, pomoći u prepoznavanju i prihvaćanju vrijednosti drugih, promovirati ekumenski pokret kao znak i imperativ vremena, otvarati prostore susreta te služiti izgradnji pouzdanih i trajnih struktura za obnovu povjerenja, poštivanja međusobnih razlika i stvarnoga zajedništva.

Također, naša je zadaća graditi mostove suradnje i poticati zajedničke društvene inicijative vjerujućih i nevjerujućih, odnosno jačati svijest o općem humanističkom poslanju za budućnost čovjeka i svijeta.

Ovaj se projekt dugo rađao u mom srcu: davno sam rekao mitropolitu i prijatelju, a sada patrijarhu Porfiriju da bismo trebali zakoračiti proročki i jednom se početi baviti dijalogom i ekumenizmom na što konkretniji način. Naš kružok na Svetom Duhu, kojeg moderiram, bio je prvi takav korak.

Odluka o pokretanju portala ekumena je pala vrlo brzo nakon što je Porfirije postao patrijarh. Naime, ja sam bio tužan jer Porfirije odlazi u Beograd, premda sam znao da je to dobra vijest za sve Crkve, odnosno za Crkvu Božju, jedinu našu, i regiju i pitao sam se, lani u svibnju, što je sada znak vremena. Kako ga prepoznati?

Portala ne bi bilo bez da nismo Claudia i ja dobili podršku i blagoslov patrijarha Porfirija. Na putu su nam se pridružili Entoni Šeperić (koji je pomogao nacrtati logo, glavu portala) i Jadranka Brnčić (koja zna teološki ispravno i bistro misliti – ta bavi se stručno hermeneutikom). Lista naših prvih suradnika je obećavajuća: bit će to dobro!

Odjednom mi je Claudia kazala: hajmo pokrenuti portal posvećen ekumenizmu. To je Duh Sveti kroz nju progovorio. Iste večeri sam mu dao ime, Ekumena.org i zakupio sam i registrirao sam tu i još neke ”ekumena” domene.

Portala ne bi bilo bez da nismo Claudia i ja dobili podršku i blagoslov patrijarha Porfirija. Na putu su nam se pridružili Entoni Šeperić (koji je pomogao nacrtati logo, glavu portala) i Jadranka Brnčić (koja zna teološki ispravno i bistro misliti – ta bavi se stručno hermeneutikom). Lista naših prvih suradnika je obećavajuća: bit će to dobro!

Ovo će biti priča o odvažnost, nas pokretača i suradnika, i sposobnost čitanja znakova vremena. Neću vam lagati: nije lako voditi portal, tome posvećivati svaki dan i mnoge besane noći, k tome i volontirati (pa kad kažem da zahvaljujem i cijenim tuđi volonterski rad, ja zaista ne blefiram), ali znam da radimo nešto jako dobro i smišljeno.

Riječ-dvije o logu. Glava našega novog portala simbolizira jedinstvo u različitosti (vatre iznad svakog slova su znakovi prisutnosti Duhva Svetoga među nama i u nama), pak slovo M, crvene boje, je napravljeno od dviju vatri koje simboliziraju susret kršćanskih tradicija Zapada i Istoka. I mi to želimo biti: mjesto jedinstva, spajanja i bogatstva u različitosti darova Duha Svetoga.

Našu osnivačku izjavu potpisali smo zapravo 27. listopada 2021., na dan kada je papa Ivan Pavao II. godine 1986. organizirao prvi Svjetski dan molitve za mir u Asizu (Assisi) u Italiji. Skupu je prisustvovalo 160 vjerskih poglavara koji su proveli dan zajedno u postu i molitvi. Predstavljali su 32 kršćanske vjerske organizacije i 11 nekršćanskih svjetskih religija. Sastanak u Asizu dao je međureligijskom dijalogu jedinstven intenzitet jer mu je ponudio ”duh”, čiju je važnost naglasio papa Ivan Pavao II.

”Duhom Asiza” nazvao je volju žena i muškaraca ”osjetljivih na vjerske vrijednosti da pomognu drugima ponovno otkriti ukus i volju za zajedničkim hodom”.

U trideset pet godina otkako je prošlo od začetka ”duha Asiza” mnogo toga se dogodilo u svijetu, u vjerskim zajednicama, ali i u načinu na koji se prakticira i ekumenizam i međureligijski dijalog.

Papa Franjo, koji je 2016. sudjelovao na međureligijskom susretu u Asizu, rekao je: ”Mi koji smo ovdje zajedno moleći za mir, vjerujemo i nadamo da je bratski svijet moguć. Želimo da se muškarci i žene različitih religija mogu okupljati posvuda i promicati sklad, posebice tamo gdje postoji sukob. Naša ljudska budućnost sastoji se u zajedničkom životu. Iz tog razloga pozvani smo osloboditi se teških tereta nepovjerenja, fundamentalizma i mržnje. Vjernici bi trebali biti zanatlije mira u svojim molitvama Bogu i u svojim djelima za čovječanstvo! Kao vjernici, dužni smo biti jaki mostovi dijaloga, kreativni posrednici mira”.

Uredničko vijeće Portala je u sastavu: moja malenkost kao glavni i odgovorni urednik, Jadranka Brnčić kao zamjenica glavnog urednika, Entoni Šeperić kao pomoćnik glavnog urednika i Claudia Keller-Pilsel kao izvršna urednica. Zahvaljujem se od srca našim prvim suradnicima i našoj lektorici Doris Žiković. Nadajmo se i molimo se da portal bude prepoznat, osobito od stranih i domaćih kršćana koji žele razvoj ekumenizma.

Neki su nas mediji odmah prepoznali. HINA, na primjer, pa su njenu vijest neke važne redakcije prenijeli. Informativna katolička agencija, ako je suditi po prešućivanju pokretanja portala, ne smatra ovo relevantnim, ali ja se ufam i u to da će Katolička Crkva u RH, njeni (nad)biskupi i svi drugi, kao i katolici u regiji, znati da radimo važnu stvar, pak, ljudi posvećenih ekumenizmu ipak ima. Neki su vrlo vrijedni, kao karmeličanin, prof. Jure Zečević.

Ekumenski pokret dvadesetoga stoljeća, isto smo napisali u prvom uvodniku, mnogo je obećavao: nakon stoljeća razilaženja u mišljenju, međusobnog razgraničavanja i osuđivanja, počelo je razdoblje novoga promišljanja i učenja, dijaloga i suradnje među različitim kršćanskim crkvama i pojedincima.

Možemo sa zahvalnošću priznati dobre plodove ekumenskog dijaloga, posebice ponovnog otkrivanja kršćanskog bratstva među članovima različitih zajednica koje jedni druge više ne smatraju neprijateljima ili konkurentima, već braćom i sestrama u Kristu na zajedničkom hodočašću prema punini vlastite darovane ljudskosti.

Na prvi dan Nove godine smo pokrenuli još jedan projekt – portal ekumena.org posvećen, kako naziv govori, ekumenskim pitanjima. Odlučili smo ovaj portal ponuditi široj javnosti, ne samo crkvenoj, na Svjetski dan mira (koji se počeo obilježavati 1968.), prvog dana 2022. godine

Nakon pedesetak godina intenzivnoga ekumenskog iskustva učinjen je napredak na putu prema punom vidljivom jedinstvu, no sadašnja situacija ekumenskog pokreta zahtijeva i kritičko sagledavanje. Došlo je do vrhunaca, a ujedno i poteškoća, nesporazuma i zabluda. Ali proces prema zajedništvu kao da je zastao.

Naši teološki fakulteti stagniraju (neki se gase kao onaj u Rijeci) i slabo surađuju. Kršćani različitih denominacija vrlo su se brzo usuglasili oko lakših pitanja, ali zastali su kod bitno težih, kao što je, primjerice, pitanje crkvene službe i ekleziologije, ali i razlika stavova o pojedinim etičkim pitanjima.

Teologije i ekleziologije imaju svoj razvoj i svoje zakonitosti, a rezultati istraživanja i suradnje često nisu ni dostupni niti, nažalost, odveć važni vjernicima u njihovoj svakodnevici. Podjele u kršćanskom svijetu podjela su u samom iskustvu vjere, a ne samo u doktrinarnim formulama.

Sadašnji trenutak zahtijeva vlastiti etos koji uključuje više od deklarativne spremnosti na dijalog – spremnost na međusobno približavanje, pružanje ruke pomirenja i zacjeljivanja rana što nam ih je ostavila povijest te okretanje od sebeusmjerenosti prema svijetu.

Bavljenje vlastitim identitetom baca sjene na svjetlost kršćanskoga jedinstva: sve se više teži za potvrđivanjem vlastitog identiteta, a sve manje za zajedništvom s drugima.

U nekim strukturama u Katoličkoj i Pravoslavnim crkvama i danas neki misle da se u ekumenskom dijalogu otišlo predaleko te pojedine reforme smatraju ”protestantizacijom”, a protestantske Crkve, malobrojne i raznolike, niti se ne uzimaju u obzir u važnim susretima i razgovorima, osim, simbolički, prilikom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana.

Koncept duhovnog ekumenizma nažalost se često koristi da bi se označila sentimentalna, iracionalna i subjektivna duhovnost, tj. djetinjasta želja za zajedništvom kakva ne uzima u obzir crkvenu tradiciju ili ju čak zanemaruje.

Duhovni ekumenizam, međutim, uključuje nauk Svetoga pisma, živu tradiciju Crkava i ishode ekumenskih dijaloga na način da su osobno i potpuno asimilirani te postaju svjetlo i snaga u svakodnevnom životu vjernika. No velike odluke se ne donose bez odgovornosti svakoga od nas. Granice koje dijele religije, narode i ljude prelaze pojedinci, a tek onda zajednice, Crkve i politike.

Već danas bismo zajedno mogli učiniti mnogo više nego što činimo: zajednički proučavati Bibliju, razmjenjivati duhovna iskustava, imati zajednička bogoslužja u službama riječi, bolje upoznati naše zajedničke tradicije, kao i naše postojeće razlike, surađivati u teologiji, u poslanju, u kulturnom i društvenom svjedočenju.

Zašto ne bismo jednoga dana svi zajedno slavili i Božić i Uskrs?! Duhovni ekumenizam i ekumenska formacija posebice su važni za naše tranzicijsko vrijeme kriza i traženja izlaska iz njih, za koračanje naprijed nakon desetljeća rata i napetog poraća.

Prvo mjesto duhovnog ekumenizma, odnosno njegov život jest praktični ekumenizam. Jedinstvo Crkve nije samo po sebi cilj. Jedinstvo Crkve je oruđe, znak, anticipacija jedinstva cijelog čovječanstva.

Univerzalni kontekst zalaganja za jedinstvo Crkve ima implikacije za društveno i političko služenje: za svetost života, dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, za obrazovanje, zdravstvenu skrb, pravdu i mir, za svjedočanstvo ljubavi prema bližnjem, skrb za siromašne, diskriminirane i migrante, za očuvanje stvorenja i, dakako, ne manje važno, za međureligijski dijalog.

Mi želimo pridonijeti izgradnji javnoga mnijenja za ekumenski dijalog, pomoći u prepoznavanju i prihvaćanju vrijednosti drugih, promovirati ekumenski pokret kao znak i imperativ vremena, otvarati prostore susreta te služiti izgradnji pouzdanih i trajnih struktura za obnovu povjerenja, poštivanja međusobnih razlika i stvarnoga zajedništva

Na svim tim poljima možemo, moramo i želimo raditi zajedno te nas suradnja, kako tumači neumorni papa Franjo, može i zbližiti.

Nastavljamo u našem uvodniku: Kršćanske Crkve izjašnjavaju se načelno za kulturu mira. Pa ipak je upravo njihov doprinos humanizaciji globalizacije ometen političkim implikacijama. To je osobito slučaj tamo gdje Crkve postavljaju političke zahtjeve, gdje religijske norme postaju državnim zakonom, time se namećući drugima u pluralnom svijetu.

Ekumenski dijalog ne smije se zaustaviti na apstraktnim teološkim pitanjima ili pitanjima povijesti, nego mora postati uzajamnim izazovom da se upravo u smislu vjerovanja u jednoga Boga pridonese i većem jedinstvu u svijetu te civilizaciji skrbi jednih za druge.

U svjetlu između dvaju blagdana Kristova rođenja, nas četvero pokretača i suradnici želimo svim budućim čitateljima i onima koji će se javljati na portalu ekumena.org, da trajno budemo budni te da naš razum i srce tama ne načme i ne proždre, da očuvani u dobroti ostanemo, da svjetlost već izdaleka prepoznajemo i ususret joj aktivnom i neopozivom nadom hodamo.

Vjerujem da smo sposobni argumentirano graditi mostove povjerenja i pomirenja, suosjećati s marginaliziranima i različitima te nuditi rješenja za složene ne samo domaće već i globalne probleme.

Ostanimo zajedno, jer, kako sam u više navrata naglasio, ponekad valja sanjati nemoguće kako bismo dosegli moguće!

Hvala što ste uz nas. Čitajte i podržite Ekumenu i, naravno, čitajmo se i dalje ovdje na Autografu!

Sretno nam novo leto. Dobrota vaša neka vas prati.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora