novinarstvo s potpisom
Zasigurno se nikada u povijesti nije toliko govorilo o čovjeku o njegovoj vrijednosti, dostojanstvu i pravima kao danas. Unatoč toga čovječanstvo je, nikad prije kao danas, izloženo mnogostrukim pogibeljima. Klima je u kojoj živi današnji čovjek zaražena. “Ovo je bolesno stoljeće – razmišlja Rubašov glavni junak romana Arthura Koestlera “Pomračenje o podne” – Uočili smo bolest i njezinu strukturu mikroskopski oštro, ali tamo gdje smo primijenili nož, nastao je samo novi čir.”
Mnogo nas toga uznemirava, boli i iritira. Između ostaloga i filozofija. Nepristranom se promatraču ona pričinja kao beskrajan sukob mišljenja gdje jedan postavlja određenu tezu već samo zato što je drugi prije ustvrdio suprotno. Mnogi su u tom smislu izgubili povjerenje u njezin smisao.
No, opasno je promatrati filozofiju ovako izvan nje same, jer to može pobuđivati sklonost da se prepirka okonča naredbom i da se tako i sama filozofija – kako reče Jaspers – utopi u svoju suprotnost. Filozofija je oduvijek bila prijateljica istine i slobode. U tom je smislu ona bila i jest antitotalitarna, pluralna. U njoj se ništa ne postiže izvanjskim dikatatom.
Kada se to, ipak, dogodi onda filozofija napušta svoj slobodni element. Možda se u ovom iskvarenom obliku filozofija već i potrudila da zaplovi u politiku. U tom smislu ona iritira, sablažnjava i boli.
Uloga se suvremene filozofije neće moći odrediti ako se ne pretrese njezin stav prema rješavanju temeljnih ljudskih problema. Filozof nije trkač niti ispred niti iza stvarnosti. On želi biti u stvari.
Još je donedavno prilika za filozofske komentare bila katastrofa, potres, smrt prijatelja ili pak promjena ženske mode. Filozofija je uvijek ukorjenjena u tijek vremena. Možda je radi te ukorijenjenosti i sama mijenjala modu. To je za nju teret i sramota.
Fašizam je u svojoj smeđoj odori sahranjen. Komunizam je u crvenilu izložen u mrtvačnici. Mnogi ga istina oplakuju ili mu nabrajaju zasluge. No, mrtvac je mrtav. Ugušio se u lužini povijesnih neistina i životnih nepravdi. Takav je u našim sjećanjima tu, u našoj svijesti.
Filozofija čiji zadatak nije mrtvozorništvo, nego kritičko praćenje evolutivnih (dakle životvornih!) sklonosti u općenitoj svijesti načinila je u posljednje vrijeme veliki zaokret. Ona više ne želi biti konstruktivni restaurator politike i društvenih tendencija nego njezin kritički prosuditelj.
Filozofija, naime, ne bi smjela tražiti išta što je protivno ljudskom dostojanstvu. U tom je smislu ona i konstruktivna i kritička.
Uočljivo je to i u promjeni paradigme općenite svijesti od subjektivizma prema interakcionizmu. Izrazi kao “individualizam”, “atomizam”, “sekularizam” često služe za označavanje modernoga društva u odnosu na društvo tradicionalnoga tipa.
Danas se govori o “nomadskom umu” i “heretičkoj” (tj. izbirljivoj) svijesti. Kritiziraju se pseudoreligiozne komponente svih ideologija. Propagiraju se “komunikacijsko zajedništvo” i “otvorene institucije”.
Pokušat ćemo iz perspektive suvremene filozofije kritički osvijetliti pozadinu totalitarizama 20 st.
Osvijetliti – služeći se Levinasovim riječima – za nas znači “oduzeti predmetu njegovo opiranje”.
Stoga u pomračenost ideja s obzirom na kritiku totalitarizama ne želimo ući navijački kao oni koji ražaruju raspravu da bi ugušili tinjajući žar niti pak kao nasilni vihor koji sve želi prometnuti u požar, nego kao oni koji bacaju svjetlo na predmet o kojem se raspravlja.
(Nastavlja se).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.