novinarstvo s potpisom
Odlaskom Mosta u opoziciju, ulaskom HNS-a u Vladu i njegovim istodobnim raspadom nipošto nisu završila preslagivanja u Saboru. Nekoliko je indikatora koji ukazuju da će do kraja mandata Devetog saziva Sabora (ako tanka većina koja podržava premijera Andreja Plenkovića izdrži do kraja) biti vrlo živo.
U rujnu će Sabor biti bogatiji za dvije nove političke stranke koje prije deset mjeseci nisu ni postojale. To su Neovisni za Hrvatsku koje su osnovali HDZ-ovi disidenti Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih (neovisna zastupnica s HDZ-ove liste) te stranka GLAS (Građansko-liberalni savez) koji osniva bivša HNS-ovka Anka Mrak Taritaš.
HDZ će nastojati još malo podebljati većinu pa valja očekivati da im se u taboru nađe još netko tko je pukim spletom okolnosti ušao u Sabor, a njihova se podrška može platiti pokojim zakonom – kao što je, recimo, Zakon o koncesijama, ili funkcijom u nekom državnom tijelu, poput Državnog sudbenog vijeća.
Daleko značajnije pretumbacije moglo bi se očekivati u oporbi.
Budu li Anka Mrak Taritaš i njen GLAS doista zvučali onako kako se to najavljuje u političkim ciljevima stranke u osnutku, moglo bi doći do većih preslagivanja na ljevici.
Postoje dva preduvjeta da se to dogodi. Prvi je što politički ciljevi GLAS-a pucaju točno u onaj politički prostor koji je SDP napustio još pod vodstvom Zorana Milanovića, a novi stranački šef Davor Bernardić još ga je dodatno udaljio.
SDP nema adekvatan i prepoznatljiv odgovor na sve jače trendove “klerofašizacije” društva kroz izravne ili prikrivene političke ciljeve utkane u dijelove HDZ-a i otvoreno izražene u programu dvojca Esih – Hasanbegović, što se uz blagoslov HDZ-a počinje provoditi u Zagrebu.
Mrak Taritaš očito tu nalazi svoju šansu pa se u programu GLAS-a na visoko mjesto stavlja promicanje individualne slobode i prava, s naglaskom na pravo žena da slobodno odlučuju o svome tijelu, pa tako i o pobačaju, daljnje promicanje prava LGBT osoba, te preispitivanje odnosa Crkve i države, s fokusom na jačanje sekularne države.
Pod vodstvom Milanovića SDP se udaljio od ovih vrijednosti i pokušao zakoračiti u prostor umjereno desnog centra.
Simbolički je trend označilo paradiranje s državnim simbolima i zastavama na stranačkim skupovima, organiziranje vojnih parada, a kruna je bio prijedlog da se novi aerodrom nazove po prvom predsjedniku države i HDZ-a, Franji Tuđmanu.
Milanović se dodvoravao braniteljima, zamjerao Srbima, a iz fokusa mu je izostala jedino Crkva.
No, novi šef SDP-a napravio je i taj iskorak. Čim su preuzeli stranačko vodstvo, Bernardić i Rajko Ostojić potrudili su se da svi mediji objave da su bili na polnoćki i molili se u prvim redovima.
Ovakvom politikom SDP je razočarao značajan dio svojih tradicionalnih birača, o čemu svjedoče apsolutne brojke glasova koje dobiva na izborima.
Građani kojima je bitna sloboda pojedinca, manjinska prava – od seksualnih, nacionalnih, rodnih…, reforma školstva, suzbijanje korupcije i nepotizima, pravedno društvo, i stvarno odvajanje Crkve od države, te ciljeve ne nalaze u politici SDP-a pa na izborima apstiniraju ili se okreću drugim lijevim opcijama.
O praznini koja je nastala na lijevom političkom spektru i potrebi da se popuni ponešto govore i rezultati zadnjih lokalnih izbora, i to u najvećim sredinama.
U Splitu je zavidan uspjeh ostvarila stranka Pametno, dok je u Zagrebu s četiri vijećnika u Skupštinu ušla platforma Zagreb je naš, a vrlo dobre izborne rezultate ostvarili su i u gradskim četvrtima.
I u vrijeme dok je nosila člansku iskaznicu HNS-a Mrak Taritaš je imala imidž pridruženog člana bolje prihvaćenog u lijevom krilu stranke, nego u onom koji je koalirao s HDZ-om.
S političkim kapitalom, ali bez stranke, prepoznala je otvoreni prostor i čvrsto zakoračila. Doduše, tek je najavila osnivanje stranke i njen program. Pred njom je tek pravi posao u kojemu nitko od disidenata iz većih političkih stranaka nije uspio.
To još devedesetih nije pošlo za rukom Josipu Manoliću i Stjepanu Mesiću kada su se odvojili od HDZ-a, onda nije uspjelo Mati Graniću i Vesni Škare Ožbolt koji su također napustili HDZ i osnovali DC.
Sa strankom nije uspio nitko tko se cijepao iz HSLS-a (na kraju je potonuo i sam HSLS), nije uspjelo Laburistima koji su se odvojili od HNS-a, nije ni Mireli Holy koja je po odlasku iz SDP-a osnovala ORaH…
Dosadašnja iskustva govore da će Mrak Taritaš i njena ekipa morati dobro zapeti da im GLAS ne bi utihnuo.
No, uspjehu bi mogao pridonijeti drugi preduvjet za preslagivanje na ljevici – a to su odnosi u SDP-u. Ova se stranka i dalje bavi sama sobom, a novo je vodstvo i dalje zaokupirano vlastitim pozicijama. Sukobi su se prelili i na njihov Klub zastupnika koji se doslovno raskolio.
Tko kaže da otpisani SDP-ovci koji još ne žele u mirovinu neće potražiti novu političku nišu?
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)