Gospodine Plenkoviću, sada pretvorite dobre riječi u bolja djela

Rasprava o tome je li Andrej Plenković ”pravi HDZ-ovac” okončana je sinoć nešto iza 22 sata kada je u sjedištu najveće stranke objavljeno da je Plenković dobio 98.335 glasa, nešto preko 5500 više no što ih je dobio Tomislav Karamarko prije tri mjeseca.

Iako je glasalo oko 47% članova HDZ-a, Andrej Plenković preuzima HDZ punim i ojačanim legitimitetom da, kako je rekao u nastupnom govoru pred novinarima, ”vrati vjerodostojnost” stranci, okupi ”najbolji tim”, donese ”strateški zaokret” i ponudi politici ”sadržaj” koji joj temeljito nedostaje.

Točno tri mjeseca nakon što su na unutarstranačkim izborima povjerili novi četverogodišnji mandat Tomislavu Karamarku više od 207.000 članova HDZ-a u nedjelju je ponovo imalo pravo izaći na izbore. I ovoga puta se po principu jedan član, jedan glas svoj glas moglo dati samo jednom kandidatu – Andreju Plenkoviću.

Pravo glasa na izborima u najvećoj hrvatskoj stranci po broju članova imali su svi punoljetni članovi HDZ-a u Republici Hrvatskoj – 204.192 člana – te u Koordinacijama HDZ-a u inozemstvu – 2944 člana.

Rasprava o tome je li Andrej Plenković ”pravi HDZ-ovac” okončana je sinoć nešto iza 22 sata kada je u sjedištu najveće stranke objavljeno da je na temelju gotovo 99% pobrojanih glasova Plenković dobio 97.823 glasa, nešto preko 5500 više no što ih je dobio Tomislav Karamarko prije tri mjeseca

Karamarko je na izborima osvojio 93.000 glasova, pa je bilo zanimljivo vidjeti koliko će članova HDZ-a samo tri mjeseca kasnije izraziti svoju podršku Andreju Plenkoviću. Sada dilema više nema: Plenković je prihvaćen.

Jasno je da ostaje gorak okus što nije imao protukandidata/kinju, ali ako je vjerovati Plenkoviću, on za to nije kriv, iako se misli kako se HDZ-ovska oligarhija pobrinula da ne bude drugih kandidata iz straha da se stvar ne izjalovi nekim kandidatom desnice ili markantne desnice poput Zlatka Hasanbegovića.

Plenković je rekao, odgovarajući na pitanje predstavlja li mu problem što nema protukandidata, da bi volio da se još netko od kolega odlučio kandidirati za predsjednika HDZ-a, jer bi to bio korak prema većoj demokratizaciji stranke, no da nije mogao utjecati na njihove odluke.

Na upit stvara li mu pritisak što je Tomislav Karamarko kao jedini kandidat dobio je više od 90.000 glasova i hoće li smatrati neuspjehom ako osvoji manje, kazao je da mu je ”bitan izborni legitimitet članova HDZ-a, a ne usporedbe”. Sada je taj pritisak, ako je i postojao, nestao.

Međutim, da je svakako važno kakve će biti brojke, govori činjenica je da je Andrej Plenković, prikupljajući potpise za kandidaturu, sakupio gotovo 37.000 potpisa, što je više od Karamarka koji ih je za svoju kandidaturu prije nekoliko mjeseci prikupio više od 30.000. Izbori u nedjelju, kao i nedavni, održani su na 778 biračkih mjesta u Hrvatskoj i 14 u Koordinacijama HDZ-a u inozemstvu (u 12 država).

Plenković pak treba pretvoriti dobre riječi u još bolja djela. Tek ćemo vidjeti koji su to ”novi ljudi” koje će ponuditi, ljudi struke i bez repova.

Ne kažem da poznajem Plenkovića, već da sam, iako sam deset godina stariji, odrastao s Davorom Stierom u Buenos Airesu, jer poznajem njegovu obitelj i jer znam da je čestit čovjek koji si ne bi dopustio ulazak na teren koji nam je poznat po djelovanju jednog Ive Sanadera ili jednog Tomislava Karamarka

On kaže da je svjestan ozbiljnosti trenutka i odgovornosti koju preuzima. Već danas će Plenković početi polagati ispite izborom prvih suradnika, ali će najvažniji test biti kada se vidi odustaje li, generalno govoreći, od ekstremne politike koja je graničila s neoustaštvom i klerikalizmom, to jest, hoće li se odreći HRAST-a i HSP-AS (Ilčića, Tepeša, Ćorića i sličnih kreatura).

Vidjet ćemo, zatim, je li se Plenković sposoban pokazati ”poniznim pred građanima”, sposoban, dakle, ”priznati pogreške i propuste”, kako je prije njega kao model ponašanja najavio šef njegova stožera umirovljeni general Damir Krstičević.

Već sada sasvim sigurno možemo govoriti da su ”nova vizija” i ”novi pristup” jasni jer proizlaze iz eseja ”Nova hrvatska (razvojna) paradigma” Davora Stiera, Plenkovićeva kolege u Europskom parlamentu, glasnogovornika njegove kampanje i njegovog ideološkog savjetnika. U tom se eseju Stier založio za uvođenje švedskog modela gospodarstva i socijalne uključivosti.

Premda mnogi ne vjeruju da će se nešto bitno dogoditi s HDZ-om, ja sam ipak sklon kazati da počinje novo poglavlje: vrijeme obračuna s klijentelizmom, vrijeme prekida s netransparentnim operacijama, vrijeme dijaloga i poštivanja drugačijeg.

Ovo ne kažem jer poznajem Plenkovića, već zato što sam, iako sam deset godina stariji, odrastao s Davorom Stierom u Buenos Airesu, jer poznajem njegovu obitelj i jer znam da je čestit čovjek koji si ne bi dopustio ulazak na teren koji nam je poznat po djelovanju jednog Ive Sanadera ili jednog Tomislava Karamarka.

Tko želi dobro Hrvatskoj mora željeti dobro i ljevici i desnici i morao bi se nadati da će se konačno Hrvatskoj dogoditi i centar. Jer ako Andrej Plenković iznevjeri, ako se HDZ pokaže opet u poznatom ružnom licu, onda neka ih, kako je napisao kolega Marinko Čulić, đavao odnese za sva vremena

Ovoga trenutka želim vjerovati da se HDZ može, polako i teško, obnoviti i popraviti (nemam neke iluzije oko SDP-a niti sam oduševljen sa Zoranom Milanovićem, pa ću biti zadovoljan ukoliko te dvije stranke ostanu nivelirane u percepciji poštenja kod građana, jer to bih već smatrao velikim napretkom za HDZ). Nije mi svejedno hoće li Plenković uspjeti ili promašiti.

Naime, tko želi dobro Hrvatskoj mora željeti dobro i ljevici i desnici i morao bi se nadati da će se konačno Hrvatskoj dogoditi i centar.

Jer ako Andrej Plenković iznevjeri, ako se HDZ pokaže opet u poznatom ružnom licu, onda neka ih, kako je napisao kolega Marinko Čulić (u Novostima), đavao odnese za sva vremena.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora