autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Govorimo i pričamo

AUTOR: Borivoj Dovniković-BORDO / 18.03.2018.

Borivoj Dovniković-BORDO

Pod nemilosrdnom smo opasnošću od nekulturne poplave koja se već nemilosrdno širi na području srpskog i hrvatskog standardnog jezika.

Izrazi g o v o r i t i i p r i č a t i do nedavna su živjeli jedan uz drugi, ali sa svojim nezavisnim značenjima. Danas druga riječ (nije jasno kako je to počelo) već nekoliko godina prelazi međusobnu granicu i zauzima pozicije prve riječi!

Sve više se p r i č a a ne g o v o r i, i to ne samo u govornom jeziku, već i među intelektualcima, u medijima, na najslužbenijim nivoima!

Osamdeset godina u životu sam upotrebljavao te riječi kako treba, ne razmišljajući ni jednog trenutka što je pravilno, a što nije. Niti sam u medijima bilo kada nalazio da su krivo upotrijebljene. Na službenim sjednicama g o v o r i l o se o problemima, a potom se uz piće p r i č a l o o bilo čemu drugome.

Danas slušam da u Saboru na sjednicama p r i č a j u o porezima ili prometu u zemlji.

Nažalost, jezična pitanja ne zanimaju ni Europsku uniju, pa nismo dobili upozorenje da se, uz ostale mnogobrojne probleme, ne brinemo za svoj govorni standardni jezik. No upotrebu Č i Ć ostavimo za drugu priliku, jer je to zaseban problem u južnoslavenskim jezicima

Šok sam doživio kad sam nedavno u emisiji beogradske TV o iseljenicima čuo kanadske Srbe kako p r i č a j u srpski. Užas! I tamo je stigao taj zloćudni virus!!!

Ne znam je li se nekritička upotreba p r i č a n j a proširila i na BiH i Crnu Goru, bitno je da se to opasno širi u Hrvatskoj u kojoj ja živim. Prijatelji mi znadu prigovarati da se sitničarski brinem o jezičnim ekscesima pored svih ostalih egzistencijalnih velikih problema u zemlji, kao, jezik nije važan u svemu tome. Ne, sve ima svoju važnost, i o jeziku se moraju brinuti odgovorni za to područje! Pitanje je samo na koji način. A neki problemi su isti za sve varijante zajedničkog standardnog jezika.

Tu danas spada i upotreba riječi g o v o r i t i i p r i č a t i .

U Anićevom rječniku stoji:

g o v o r i t i – 1. izgovarati riječi, znati se služiti jezikom 2. razgovarati s kim, (-glasno) pričati s kim (najčešće službeno, formalno) 3. prem. sadržavati određenu priču, poruku

p r i č a t i – 1. (o čemu, što) usmeno opisivati kakav događaj (djeci), pripovijedati 2. razgovarati s kim (obično u svakodnevnom razgovoru)

U stranim jezicima riječi g o v o r i t i i p r i č a t i imaju također posebna značenja.

U njemačkom jeziku:

g o v o r i t i je s p r e c h e n, a p r i č a t i – e r z ä h l e n. Ne možemo ni zamisliti da se kaže: “Wir e r z ä h l e n Deutsch” (“Pričamo njemački”) umjesto “Wir s p r e c h e n Deutsch” (”Govorimo njemački”).

U engleskom pravilno je “We s p e a k English” (“Govorimo engleski”), umjesto “We n a r r a t e , ili t e l l English” (“Pričamo engleski”).

U ruskom je pravilno “G o v o r i m po russki” (”Govorimo ruski”), a ne “R a s s k a z i v a e m po russki” (“Pričamo ruski”).

Te nakaradnosti dešavaju se samo kod nas.

Izrazi g o v o r i t i i p r i č a t i do nedavna su živjeli jedan uz drugi, ali sa svojim nezavisnim značenjima. Danas druga riječ (nije jasno kako je to počelo) već nekoliko godina prelazi međusobnu granicu i zauzima pozicije prve riječi!

Govorni jezik je u Hrvatskoj manje važan ukoliko nije nacionalističko sredstvo za odvajanje od srpskog zajedništva – jedino u tom slučaju jezik je za te patriote presudan za nacionalnu neovisnost zemlje.

Svakodnevna emisija HR-a Govorimo hrvatski ima na svom programu jezične probleme, pa je neki dan upravo bilo govora o pričanju i govorenju. Međutim, njihovi apeli nemaju rezultata čak ni u vlastitim programima.

Ispravne govornike dovodi do očaja kad vrlo često čuju u medijima “P r i ć a t i hrvatski…”, rečenicu u kojoj su čak dvije pogreške: p r i ć a t i umjesto g o v o r i t i te Ć umjesto Č!

To je krunski dokaz da naš jezik bespovratno ide u propast, a da za to odgovorne nije briga!

Nažalost, jezična pitanja ne zanimaju ni Europsku uniju, pa nismo dobili upozorenje da se, uz ostale mnogobrojne probleme, ne brinemo za svoj govorni standardni jezik. No upotrebu Č i Ć ostavimo za drugu priliku, jer je to zaseban problem u južnoslavenskim jezicima.

Još tekstova ovog autora: