Grandioznost i narcisoidnost su sestre

Kada sam prije neki dan na jednom seminaru za lidere upozorio na opasnost od grandioznosti, bio sam primoran jasnije definirati taj uveliko dvosmisleni termin.

Grandioznost može s jedne strane značiti veličanstvenost ili uzvišenost, a s druge, negativno definirana, može označavati poremećaj ličnosti koja je ekstremno narcisoidna.

Kao dobar primjer mi je na um pao američki predsjednik Donald Trump.

Iznenadilo me koliko je inače pametnih ljudi prigovorilo toj i takvoj karakterizaciji. Za njih je uzlet američkog gospodarstva već sam po sebi neosporan dokaz da najmoćnijom nacijom svijeta upravlja jedan veliki čovjek.

Za njih se, dakle, grandioznost u odnosu na Trumpa može koristiti i shvaćati samo u onom prvom, pozitivnom smislu spomenutih značenja.

Gartnerova dijagnoza, s kojom se slažu mnoge njegove kolege, je da Donald Trump boluje od malignog narcizma. On ukazuje na Trumpovu sklonost ”grandioznosti, sadizmu, agresivnosti, paranoji, impulzivnosti…” te na to da se radi o poremećaju koji je neizlječiv

Jedva čekam da se dokopam i nekima od njih poklonim ovih dana objavljenu knjigu o Trumpu čiji je autor Bob Woodward, neprikosnovena ikona američkog istraživačkog novinarstva.

Woodward je pisanjem o Watergateu srušio Nixona, pa se nadam da će najnovija devastirajuća knjiga koja Trumpa opisuje kao egocentričnog sebeljupca, manipulatora i notornog lažu pridonijeti i što skorijem padu sadašnje katastrofe od predsjednika.

Jedna skupina uglednih stručnjaka za psihičke bolesti sa sveučilišta Yale je na nedavnoj konferenciji posvetila posebnu pozornost umu aktualnog američkog predsjednika te upozorila da Trump nije podoban vođa Amerike jer pati od ozbiljnih mentalnih poremećaja.

Ti su psihijatri zaključili da je predsjednik Trump paranoičan čovjek koji pati od zabluda te kako je njihova etička odgovornost da upozore američku javnost na psihičko stanje njihova lidera koji ima velike ovlasti i vrlo lako može ugroziti zemlju.

Psihijatri zaslužuju da citiram što su zaključili o Trumpu: “Laže i narcisoidan je, ali još gore od toga je što je paranoičan, živi u zabludama i misli grandiozno, što je dokazao već prvi dan na poziciji predsjednika. Ako zaista vjeruje da je na inauguraciji imao najveću publiku u povijesti, to je čista zabluda…”

Nešto slično je u jednom tekstu, koji je u veljači 2017. godine objavio New York Times, potpisala skupina od 35 stručnjaka. Upozorili su da Trumpovo ponašanje sugerira da je nesposoban za empatiju te da ima tendenciju ”iskrivljavanja realnosti” u korist gradnje ”mita o vlastitoj veličini.”

Danas su već mnogi zaboravili da je poslije izbora, a prije preseljenja u Bijelu kuću, trojica uglednih profesora sa Sveučilišta Harvard tražila ”kompletnu medicinsku i psihijatrijsku evaluaciju”Trumpove podobnosti za odgovornu dužnost predsjednika. U svom apelu naveli su da stručnu provjeru traže ”jako zabrinuti za mentalno zdravlje i stabilnost Donalda Trumpa” i za eventualne posljedice za stabilnost SAD-a, pa i odnose u svijetu.

Profesori s Harvarda su posebno istakli Trumpove karakteristike ”grandioznosti, impulzivnosti i hiperosjetljivosti na kritiku” kao i ”očiglednu nemogućnost razlikovanja stvarnosti i mašte”. Njihov je zaključak bio da zbog tih karakteristika Trump nije sposoban da preuzme funkciju predsjednika.

Mogli bismo citirati i mišljenja mnogih drugih stručnjaka koji su zabrinuti za mentalno zdravlje američkog predsjednika. Navedimo samo još uglednog psihijatra i psihoterapeuta Johna Gartnera, profesora na prestižnom baltimorskom sveučilištu Johns Hopkins.

Woodward je pisanjem o Watergateu srušio Nixona, pa se nadam da će najnovija devastirajuća knjiga koja Trumpa opisuje kao egocentričnog sebeljupca, manipulatora i notornog lažu pridonijeti i što skorijem padu sadašnje katastrofe od predsjednika

Gartnerova dijagnoza, s kojom se slažu mnoge njegove kolege, je da Donald Trump boluje od malignog narcizma. On ukazuje na Trumpovu sklonost ”grandioznosti, sadizmu, agresivnosti, paranoji, impulzivnosti…” te na to da se radi o poremećaju koji je neizlječiv.

Gartnerov zaključak: “Donald Trump opasno je mentalno bolestan i po temperamentu nepodoban da bude predsjednik jedne države”.

Dovoljno o Trumpu. Kažimo nešto više o grandioznosti i narci(si)zmu kao oćim fenomenima ljudskog ponašanja.

Radi se o karakteristikama ekstremnog samoljublja s grandioznim pogledom na vlastite sposobnosti te potrebom da im se drugi dive, dodvoravaju i obožavaju ih.

Uz to idu teatralnost i dramatičnost praćene bahatošću, arogancijom i naglašenom egocentričnošću te potrebom da uvijek budu u centru pažnje.

Najlakše ih je prepoznati po tome što najčešće koriste riječi ”ja” i ”moje”, ne zanimaju se naročito za svog sugovornika, ali zato naglašavaju vlastita postignuća i ističu svoja drugima nedostižna poznanstva.

Odnos prema drugim ljudima je uglavnom eksploatatorski, praćen nedostatkom empatije. Na druge se gleda ne sa razumijevanjem, nego utilitaristički kao na alat za postizanje vlastitih ciljeva.

U ekstremnim oblicima se grandioznost i narci(si)zam manifestiraju u egzibicionističkom ponašanju koje se odlikuje bahatim samoisticanjem i samohvalom, a omalovažavanjem svih oko sebe.

Egzibicionisti su napadno i razmetljivo bezobrazni, a ponekad grubi, pa čak i okrutni prema ljudima koji ih okružuju.

Grandioznost može s jedne strane značiti veličanstvenost ili uzvišenost, a s druge, negativno definirana, može označavati poremećaj ličnosti koja je ekstremno narcisoidna

Svakako treba razlikovati ekstremni narcizam koji psihijatri nazivaju ”narcistički poremešćaj ličnosti” (NPL) od narcističkih karakteristika inače zdravih, pa čak i vrlo uspješnih ljudi. Svi mi susrećemo narcise u svakodnevnom životu, jer ih, prema nekim procjenama, ima oko deset posto u svakoj društvenoj zajednici.

Narcisoidni ljudi, oni koji se dive samima sebi pa se stoga ponašaju bahato, dakle, nisu tako rijetka pojava. Neki zločesto kažu da je čovjek koji je pun sam sebe zapravo uvijek prazan. Kada je takvih samoljubaca puno, onda se govori o raskošnom sajmu taštine.

Najveći neprijatelj čovjeku je egocentrizam, potreba da se osjeća samovažno i grandiozno. ”Ja je odiozan”, rekao bi mudri Pascal. Najsretniji su ipak oni ljudi koji najmanje misle na sebe.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora