novinarstvo s potpisom
Skandalozan je incident koji se jučer dogodio u Vukovaru – nema veze s ćiriličnim pločama, nema veze s Hrvatima i Srbima, ali ima veze s temeljnim ljudskim pravima. Pred vukovarsku bolnicu došli su pripadnici molitvene zajednice ”40 dana za život” jer su imali informaciju (!) da jedna trudnica dolazi na abortus, koji je u ovoj državi legalan i koji spada u temeljno ljudsko pravo na izbor.
Pravo na izbor osnovno je čovjekovo pravo – pravo da odlučiš gdje ćeš raditi, u kojem ćeš gradu živjeti, za koga ćeš se vjenčati, koliko ćeš djece imati.
Ako postoji univerzalni zakon čovječanstva, to je pravo svakog čovjeka da svoj život živi kako smatra da treba i može, sve dok to ne ugrožava drugoga.
Pobačaj je godinama u Hrvatskoj legalan, a svi podaci govore da je broj pobačaja, unatoč dugogodišnjoj ekonomskoj i socijalnoj krizi, u Hrvatskoj od 1990. godine do danas stalno u kontinuiranom i bitnom padu.
Rezultat je to stalne edukacije, a vjerojatno i paralelnog jačanja konzervativizma u društvu, no u svakom slučaju to je pozitivan podatak koji svatko razuman mora podržati.
Svaki je pobačaj opasnost za ženu i, dakle, ukupno zdravlje nacije. No, on je legalan, a vjerojatno nema žene koja se odlučila za taj zahvat, a da pritom i sama nije bila u moralnim dilemama te, vjerojatno, sama najneugodnije ponijela težak teret takve odluke.
Nije sporno ni da katolički aktivisti, ili bilo koji drugi, mole za svaki život, te da se protive pobačaju. Sve je legitimno i normalno, a Hrvatska je građanska i demokratska država u kojoj svatko može zastupati svoj stav.
No, čekanje trudnice pred bolnicom? Baratanje njenim osobnim podacima, imenom i prezimenom? Što je sljedeće – linč?!
Takvo proskribiranje i javno stavljanje pred stup srama, apsolutno je nedopustivo. Institucije, uključujući policiju, hitno moraju djelovati jer ovo nije prvi slučaj da prolife aktivisti, uz dozvolu bolničkih uprava, dežuraju pred vratima ustanova i uznemiravaju pacijentice koje ulaze na klinike za ginekologiju.
Već se događalo da je bilo dovikivanja i prozivanja žena, a sigurno nije svaka žena koja ulazi u bolnicu krenula upravo na pobačaj.
Među osobama koje se sačekuje ima i teško bolesnih žena, tako da institucije apsolutno moraju osigurati zaštitu pacijenata i njihovo pravo na mir.
Nitko tko ulazi u bolnicu na zahvat, o kakvom god medicinskom zahvatu da se radi, nije dužan slušati ulično moraliziranje i stand-up pritisak kakvih god aktivista.
Niti smo svi vjernici, niti smo svi ateisti.
Ali pravo na zdravstvenu zaštitu moramo imati, i država je tu da nas u tome zaštiti.
Ako bilo tko smatra da je normalno da se pod prozorima pacijenata u bolnicama uzvikuje ovo ili ono, taj je definitivno pogriješio u tumačenju demokratskih standarda.
Bilo kakvi prosvjednici, jer pripadnici molitvene zajednice to jesu – oni prosvjeduju protiv validnog zakona, trebaju biti izvan bolničkoga kruga.
Mjesto za molitvu je crkva, a mjesto za prosvjed je javna površina na kojoj se prosvjedom ne ugrožavaju prava drugih, za to postoje javni trgovi i, najvažnije, policijske dozvole za održavanje prosvjeda.
Posebna je priča curenje informacija o pacijenticama iz bolnica. Nije dovoljno da u nekim bolnicama žene ni ne mogu konzumirati svoje zakonsko pravo na pobačaj, ovakva vrsta zadiranja u osobne podatke građana da se imenima pacijentica barata kako bi potom bile javno osuđene i proskribirane, stvar je kaznenog gonjenja.
Ova vrsta pritiska na žene koje ničim ne krše zakon mora stati.
(Prenosimo s portala Novoga lista).