autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hrvoje Tkalčić, lovac na potrese

AUTOR: Miljenko Jergović / 31.01.2021.
Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Taman što sam izašao ispred nebodera, zaustavlja me sitna, fino uređena gospođa, dugo je srećem, ali joj ne znam imena, pa me sramežljivo pita: “Hoće li ovo prestati tresti?” Njoj je sigurno preko osamdeset, ali je vrlo bistra i sabrana, nije od onih koji će prepadati svijet čudnim pitanjima, no svejedno me pita nešto što bi trebala znati da ne znam. Nemam nikakvih seizmoloških znanja.

Mogu joj, možda, pomoći s ponekom senzacionalističkom dezinformacijom, pokupljenom u jutarnjem preletu preko metropolskih portala. Recimo: “najjači udar se tek očekuje”. Ili: ovo je Božja kazna za samoblud među mladima. Šalim se, ovo drugo sam upravo izmislio. Ali ništa od onog što sam pročitao, ili što mogu izmisliti, ne može pomoći ovoj dragoj novozagrebačkoj gospođi, jer njezino pitanje traži odgovor kakvog se ne može naći u ljudskim znanjima.

I vrlo je vjerojatno da ga nikad neće biti.

Zanimljivo je, međutim, svih ovih desetak mjeseci, ili otkako se u Zagrebu zatreslo, čitati izjave, intervjue i popularne znanstvene tekstove seizmologa, čija imena većina mojih susjeda, pa vjerojatno i ova gospođa, naizust znaju, onako kako su, recimo, prije dvije i pol godine znali imena hrvatskih nogometnih reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Svi oni, zapravo, odgovaraju na to jedno pitanje, koje se, evo čujemo, postavlja i najvećim neznalicama: “Hoće li ovo prestati tresi?” A odgovor im je da se to, zapravo, ne može znati. Jer da se potresi ne mogu predviđati.

Kada razgovaraju sa seizmolozima, novinari kao da očekuju of the record informacije, potvrdu nečega što se zbilo iza scene, ili barem ponešto s ruba znanosti. Jesu li naftna istraživanja izazvala potrese? Ako se potres već ne može sa sigurnošću predvidjeti, što je vaš subjektivni osjećaj, očekujete li da ponovo snažno zatrese? Kao da je seizmolog mačka, pas ili papagaj, pa da predosjeća potrese.

Najzanimljiviji među njima – moj omiljeni seizmolog, kako to budalasto zvuči! – mi je Hrvoje Tkalčić. Osim što zanimljivo piše i govori, i što je u stanju da i svoju nemoć da odgovori na to ključno pitanje pretvori u zanimljiv, sadržajan i koristan iskaz, Hrvoje Tkalčić, čini mi se, od svih njih najljepše opisuje potrese.

Kada razgovaraju sa seizmolozima, novinari kao da očekuju of the record informacije, potvrdu nečega što se zbilo iza scene, ili barem ponešto s ruba znanosti. Jesu li naftna istraživanja izazvala potrese? Ako se potres već ne može sa sigurnošću predvidjeti, što je vaš subjektivni osjećaj, očekujete li da ponovo snažno zatrese? Kao da je seizmolog mačka, pas ili papagaj, pa da predosjeća potrese

Ali nije mi ni zbog toga najzanimljiviji. Ono što ga je takvim učinilo činjenica je da se svo to vrijeme otkako se tresemo nalazi na drugom kraju svijeta.

Premda je negdje u Australiji, on ovaj naš posljednji potres do u dušu zna, pa ga opisuje s onom, čitatelju tako dragom, kombinacijom ekspertskog i životnog jezika i govora, tako da to što nećemo razumjeti u prvoj rečenici, bit će nam savršeno razvidno već u drugoj.

Manira je to koju svi mi, vjerojatno, poznajemo iz nastupa onih nekoliko odistinskih i nama velikih liječnika, što su se u raznim životnim razdobljima bavili našim boleštinama, tako što su nas liječili od njih, i tako što su nam tumačili naše bolesti.

Umijeće tumačenja bolesti važnije je katkad i od liječenja. Tako je, vjerujem, i s umijećem tumačenja potresa.

Tkalčić nije iz daleke Australije svojim pacijentima u Hrvatskoj poručio da potresa više neće biti, ali je o potresu tako govorio da nam se makar i načas učinilo da se s potresima može živjeti, kao što se već živi sa svim tim teško izlječivim životima, koje čovjeku ne moraju skratiti ni prekinuti život ako se s njima nauči nositi.

Postoji još jedna sličnost liječnika i seizmologa. Pogotovu ovakvog seizmologa kakav je Tkalčić. Za razliku od pacijenta koji je uglavnom zabrinut zbog bolesti i suštinski je za nju nezainteresiran, liječnik od bolesti živi, ona je njegov profesionalni i životni interes, te na neki način i njegovo zdravlje.

Dok je potres za većinu običnih odraslih ljudi izvor straha i iznenadnog i nekontroliranog egzistencijalnog užasa, za seizmologa je, pretpostavljam, potres put k profesionalnom, emocionalnom i životnom ostvarenju.

U toj razlici u perspektivama najdublji je ljudski smisao medicine i seizmologije. Da nije te razlike, ne bi bilo ni liječnika i seizmologa koji nam mogu pomoći.

A najviše nam pomažu tako što nas upute kako da živimo s nečim što nam je strano i protivno, ali što oni tako dobro poznaju i što im je toliko blisko.

Pojam o vremenu u medicini je, međutim, neusporediv s pojmom o vremenu u seizmologiji. Što je bolest teža, to doktori više usitnjavaju vrijeme. Tjedan, mjesec ili godina života nešto su oko čega se vrijedi u medicini boriti. Ali nijedna medicinska disciplina ne bavi se vremenom dužim od ljudskog života.

Seizmolozi se, pak, bave stotinama, tisućama i desetinama tisuća godina. Takvi su njihovi vremenski intervali.

No, kako su i seizmolozi samo ljudi, većini njih za života se ne dogodi veliki potres. Je li veliki potres trenutak sreće za seizmologa? To bih, recimo, pitao Hrvoja Tkalčića, ako bih s njim razgovarao. Premda i mene, kao i moju dragu susjedu, najviše zanima hoće li ovo prestati tresti.

No, to pitanje o sreći u potresu je važno, jer je u njemu sadržan temeljni paradoks naših života: kako može biti sreća ono što u trenutku izazove tolike ljudske nesreće?

Morali bismo, ne samo zbog potresa, naučiti da su sretni trenuci čovječanstva u pravilu zasnovani na velikim nesrećama.

Recimo, da nije bilo onih strašnih potresa u Skoplju 1963. i u Banjoj Luci 1969, danas bi se, zajedno s centrom grada, urušavao i Novi Zagreb. A on, zahvaljujući žrtvama ta dva grada, danas stoji stamen i čvrst. Onoliko čvrst koliko to može biti grad pred potresom.

I u toj sreći, proizašloj iz velike nesreće, razlika je između dva Zagreba. Upravo zato nije neumjesno pitanje osjeti li seizmolog ushit sreće pred velikim potresom.

Hrvoje Tkalčić je, kako ga predstavljaju naši mediji, “lovac na potrese”. Prošle je godine dolje na jugu svih jugova, na dno uzburkanog mora pokraj Antarktike, postavljao seizmografe. Čak dvadeset i sedam strojeva, koji će bilježiti drhtanje zemlje i u njima će, kako se to čini meni i mojoj susjedi, tražiti neku logiku, smisao i sustav.

Njegov posao, posao njegove znanosti, nije tek u bavljenju potresima, sadašnjim i budućim, nego je u pokušaju da se barem nasluti geološka povijest Zemlje. U onom što se događalo milijunima godina ranije, otkrivaju se razlozi za ono što se zbiva u tom treptaju oka, u kojem traje čovjekova civilizacija na Zemlji. I u treptaju tog treptaja naš život na njoj.

Tkalčić nije iz daleke Australije svojim pacijentima u Hrvatskoj poručio da potresa više neće biti, ali je o potresu tako govorio da nam se makar i načas učinilo da se s potresima može živjeti, kao što se već živi sa svim tim teško izlječivim životima, koje čovjeku ne moraju skratiti ni prekinuti život ako se s njima nauči nositi

Tako se to, kažem, čini meni, koji ni o čemu nemam pojma, osim što mi, kao i svakom živom stvoru, zemlja katkad zadrhti pod nogama.

Inače, novinska pripovijest o Tkalčićevom postavljanju seizmografa na dno divljeg mora pokraj Antarktike, vremenski se podudarila s izlaskom dvaju strip albuma u izdanju zagrebačke Fibre, francuskog crtača i dokumentarista Emmanuela Lapagea: “Putovanje na Samotne otoke” i “Mjesec bijele boje”.

Vrijedi ih pročitati, makar da bi se u očima imao svijet kroz koji je u svojoj ekspediciji prolazio i Hrvoje Tkalčić, kao i da bi se strašnim i tužnim slikama s Banije pružio neki globalni kontekst.

U tom kontekstu, naime, postoji višestruka utjeha za sve naše strepnje i strahove. Ta utjeha tiče se zemljine lopte, koja pulsira potresima, i na kojoj smo, ipak, svi vezani istom, zajedničkom sudbinom. Samo što jednima prođe život, a da nikad ne dožive svoj potres, dok druge strefi dvaput u jednoj godini.

U našem neboderu, veli mi susjeda, ima još jedna starija gospođa. Ona je u Zapruđe dolazila da gleda kako se kopaju temelji za neboder u kojem će stanovati.

Vidjela je sve to, i voli o tome pripovijedati. Oni koji se plaše potresa, dolaze joj, pa je upitaju, i ona sve ispočetka priča. Ljudima tad biva lakše.

Gospođa ih umiri nečim što je vrlo slično onome čime ljude mire seizmolozi. A među seizmolozima ponajviše Hrvoje Tkalčić, koji uza sve svoje znanstvene talente – do kojih nisam u stanju doprijeti, niti sam ih u stanju razumjeti – umije da ispripovijeda pripovijest o Zemlji, tako da nam se Zemlja na čas učini kao jedna od nas.

On oljudi Zemlju, i tako utješi čovjeka koji se plaši potresa.

(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj sadržaj bez autorova dopuštenja. Prenosimo s autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Je li moguće samospaljivanje na Markovu trgu bez političke pozadine
     Kako nejunačnom svijetu ispričati priču o tragičnom junaku
     Židovski heretik, nezakonito dijete, buntovnik Isus Krist
     Žena, muškarac i nebinarno čeljade
     Baby Lasagna čita Pismo lijevom krilu jedne nogometne momčadi
     Pravda za Palestinu i Artsakh, pravda za Eden Golan!
     Na što je Plenković bio ponosan pa je čestitao Baby Lasagni
     Razlika između borbenog zrakoplova i elegije
     Danka Ilić, daleka ugasla zvjezdica na tamnome nebu izbora
     Pojesti govno ozbiljna je i sudbonosna stvar

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1